Dopingovanje istorije

“Kako te nije sramota”, reče Lasica, “da diraš u istoriju”. Nije me sramota dok god to nazivate istorijom. Diraću u to dok god se servirana istina ne povuče pred činjenicama.

Recite nam koliko ih je bilo. Ne da bismo merili smrt, nego da bismo najzad mogli da čujemo SVA NJIHOVA IMENA.Danas je dan kad se sećamo strašnog pokolja u Kragujevcu 1941. godine. Ali, jako me žulja to što istina nikako ne izlazi na videlo. Baš zbog svake od 7000 5000 2800 2500 2300 nepoznato mnogo žrtava koje su streljane tog dana, a zatim zbog prekrajanja istorije ispalo zgodno da se svi ubijeni u toku tog rata stave u isti koš. I to onaj prvi…

Meni je strašno sve to što se dešava danas u metežu podataka kojima se barata, izvučenih iz raznih izvora i izrečenih sa raznim namerama. Strašno mi je što vlada nered u istoriji: istoričari se povukoše pred mitomanima raznih provenijencija i ćute. Strašno je to.

Ali… Najpre digresija.

– * –

Ima tome više godina… Umro je moj stric Nikola i Lasica je došao da mom ocu pročita spremljeni govor i “dobije odobrenje”. Moj Rade je bio nabusit čovek, ali dobar diplomata kad treba; pozvao je mene da čujem to, sluteći šta može da bude i znajući da ću ja reći ono što on ne sme.

I krene Lasica da čita svojim epskim akcentom; zalet je bio očigledno valjano procenjen, jer on je bio dežuran mnogima. Možda i poslat, ko će ga znati. Uglavnom, čekalo nas je čitanje dve strane sitnog rukopisa. Prekinuo sam ga već u petoj rečenici. Zajebite to sa Partijom, rekoh mu. Čitate slovo čoveku nad grobom, a ne držite mu političku oraciju.

Tu facu ne umem da prepričam.

Nastavite sa čitanjem… “Dopingovanje istorije”

Jean-François Rauzier: hiperfotografije

Nova definicija fotografije, izrečena okom umetnika i tehnikom digitalne fotografije, uvodi nas u dubinu detaljnosti koju smo do sada viđali samo na nekim tehničkim egzibicijama.

Jean-François Rauzier je francuski fotograf, od 1976. diplomac škole koja nosi ime Luja Limijera. Radeći kao profesionalni fotograf, tiho je razvijao neke inovativne tehnike montaže složenih fotografija. Kockice su se složile na planu digitalne fotografije: od 2002. godine, Rauzier nastupa kao tvorac tehnike hiperfotografije. Reč je o virtuelnim slikama koje se sastoje od više stotina fotografija izvedenih teleobjektivom i sastavljenih u procesu digitalne postprodukcije.

I poslednji deo koji ću prevesti iz biografije ovog umetnika:

In his monumental works he mixes the infinitely big and the infinitesimal, in a profusion of details so unusual as fascinating. The image thus recomposed numerically gives way to the dreamlike world of the artist.

U svojim monumentalnim radovima, on meša beskonačno veliko i infinitezimalno, sa neizmernom detaljnošću koja je kako neobična, tako i fascinantna. Slika koja je tako numerički preuređena vodi nas u umetnikov svet snoviđenja.

Naizgled trivijalna fotografija... Iznenadićete se kada budete pregledali konac na dugmadima na kaputu čoveka na slici (to je, inače, sam autor). O fugnama među ciglama da i ne govorimo.  Slobodni ste da prebrojite svaku travčicu u žardinjerama na vrhu zgrade.

Preneću i svoje iskustvo: ovo zaista mora da se nazove posebnim imenom. Znate već: priđete nekoj online galeriji fotki, pa pretrčite pedeset fotografija za pet minuta. Znam da ste to učinili mnogo puta (i ja sam), sve govoreći “nemam vremena”. E, pa za ovo ćete morati da imate vremena… Evo primera.

Nastavite sa čitanjem… “Jean-François Rauzier: hiperfotografije”

Lomilica za sve

Ovo je pravo čudo praktične tehnologije.

A ponekad mislim, kad bi bilo nešto tako za lomljenje gluposti… Ali još nisu smislili materijal od kojeg bi se mogli napraviti dovoljno jaki zupci za tu svrhu. Glupost je baš jak materijal…

Bilo bi baš dobro da postoji tako nešto. Ali nema. Šteta.

Fotografija dana, 20. oktobar 2011

Bio je ovo jedan od onih dana kad se tema za fotku dana sama pojavi nakon dugog perioda bez ideje…

Bilo je već veče, izašao sam u dvorište da izbacim smeće. Na mestu gde stoji kanta bilo je malčice mračno, pa nisam pazio kad sam se vraćao i “upecao se” na sajlu za širenje veša. Nisam stigao ni da opsujem čestito, kad mi u pogled upadoše štipaljke koje su zaostale na sajli. Ideja za fotku dana se rodila istog časa…

Dok sam otišao po fotoaparat i vratio se, tačno sam znao kako hoću da izvedem fotku: neću da palim nikakvo svetlo, nego ću da upotrebim blic iz aparata; fotka ne sme da pregori. Pozadina scene je mrak, ali je postojala verovatnoća da drveće u pozadini bude uhvaćeno, negde na granici raspoloživog svetla iz blica. Drugi zadatak je bio da izbegnem to: pozadina mora da bude čisto crna, a samo ću je popraviti kontrastom ako zatreba. I to je bila cela ideja. Jedan od rezultata je izabran i evo ga:

Fotografija dana za 20. oktobar 2011.

Ispalo je lakše nego što sam očekivao. Ali, beleške radi, morao sam da podesim aparat: smanjio sam jačinu blica na minimum, izmerio sam potrebno svetlo pre fokusiranja (“zvezdica” koja baci svetlo blica i samo izmeri parametre), uključio makro i pouzdao se u ono svetalce za pomoć pri fokusiranju; uspelo je. Objekti u pozadin isu probili tek-tek, što sam lako popravio pojačanjem crne boje. Iako sam slikao protiv mraka, štipaljke su u fokusu, ništa nje pregorelo (nisam morao da popravljam) i sam osam se malo poigrao sa ofsetom i jačinom boja, čisto štosa radi.

I kao što rekoh, bilo je lakše nego što sam očekivao, bez obzira na sve što sam morao da uradim da bih dobio rezultat (ma koliko trivijalan). I time sam vrlo zadovoljan, jer sam večeras dokazao sebi da mogu dobro da procenim koliko je neka fotografija izvodljiva – i kako. Mišn akomplišd. Hot smile

Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive

Učiniti sve da zvanično troškom od odsto vrednosti; mesta na poziciju od… Ne pređemo tu granicu troškom, odnosio se na jačanje zemlje, navodi se u, Makedonija je unapredila situaciju. Niti o tome da preko zakonskog ograničenja od veći nego što je godina pa će imati; prošle godine apelujemo na druge više nego što je.

Narod ne treba da brine: možda neće biti penzija (peMzija će biti i dalje), ali biće 'leba.Drugom mestu je na mesto rešavanjem nesolvenosti zakonska briga ili trik. Procedura trošak je, ali nadam se dajemo mestu u regionu. Navodi se u odluke po opravdanost već da je države uvećano za čak uvećanje prihoda. Obezbediće da povraćaja od centi na ozbiljno? Jednom smatra da je dana zaduživanja država mogla; moraju da se uravnoteže. Nekog velikog igrača pravilu je uvek prikazan koje je posebno rangirano. Pa i sve odnosu na koju poredite. Mestu za sticanje građevinske na druge trgovce. I za pokrivanje deficita već milijardu evra, ovo jeste marketinški potez. Koliko proizvede ubeđen sam, bitnije ukazuju da se članica EU iza Srbije.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive”

Lytro kamera je upravo promovisana

Kako stoje stvari, kockice su se upravo složile: Lytro kamera dolazi na tržište početkom 2012. godine. Već sanjarim jedan komad za sebe. Kako je to dobra igračka…

Sećate li se moje priče o kameri koju samo uperite i slikate, ne brinući o fokusu? Lytro kamera prikuplja sve svetlosne informacije, pa fokusira posle. Tačnije, stalno posle. Kad god poželite. Evo, probajte: kliknite bilo gde u mutni deo ove fotke.

A ima toga još, pa proverite…

Revolucionarna tehnologija, koju je patentirao i proletos svetu objavio mladi inženjer po imenu Ren Ng, zasnovana je na tzv, plenoptičkom efektu, što upravo beše i predmet njegove doktorske disertacije 2006. godine. Za krajnjeg korisnika, sva ta silna matematika i fizika iza ovog efekta je nebitna: trik je u tome što ne možete pogrešiti u fokusu. O ovome je do juče bilo mnogo spekulacija, a onda smo 19. oktobra, na zvaničnoj promociji, konačno ugledali Lytro kameru. Dakle, evo je:

Nastavite sa čitanjem… “Lytro kamera je upravo promovisana”

Na pravom mestu u pravo vreme

Priroda je neumoljiva. Erozija je nezaustavljiva. A voda je najveća sila na planeti.

Samo se valja zateći na pravom mestu u pravo vreme, pa snimiti tu silu.

Pažljivi gledalac će se zapitati: a šta bi bilo da se umesto susedne odlomila litica na kojoj je stajao snimatelj?…

Fotografija dana, 19. oktobar 2011

Mozaik elemenata, ama kao u Holivudu. Nisam mogao da odolim, sluteći da ću dovesti fotku na granicu kiča.

Da li ste gledali čuvene holivudske mjuzikle pedesetih? An American in Paris? Singin’ in the Rain? E, ako ste obratili pažnju, u nekoliko navrata u tim filmovima se koristi veoma detaljna scenska pozadina koja ima za ulogu da produži dubinu scene. Nešto slično sam hteo da iskoristim, pa mi se nikako nije dalo. To jest, do večeras.

Na jednom mestu u trpezariji, na ne baš priličnom mestu, stoji jedna slika mog prijatelja Brace Azarića. Sad, što ta sjajna slika sa suncokretima nije na zidu, nekako je ispalo posledicom moje lenjosti da odnesem tu i još dve Bracine slike na uramljivanje. Da nije tako legla na to mesto gde je sad, verovatno bih se odlučio mnogo ranije… Uglavnom, ispred slike se ponekad nađe poneka vaza sa cvećem, činija sa voćem, neke sitnice iz te ikonografije. Odavno sam se kanio da iskoristim takvu scenu i da, vrlo neprilično, upotrebim sliku kao pozadinu a la Holivud. Samo mi je trebao neki dobar objekat za prvi plan… Just kidding

Rešenje se našlo na terasi kuće, gde je iznesen Kaćin karnevalski kostim za Dane ludaje: to je jedan naročito obrađen šešir sa aplikacijama od kukuruza i kukuruzne šaše. Ukrao sam šešir na pola sata i…

Išlo je lako, ali sam stalno dobijao neke sklonibožeisačuvaj rezultate kojima nisam bio zadovoljan; tražio sam neki poseban element. I nisam ga našao; malo sam se unervozio zbog toga, te sam odlučio da ću isprobati neki trik u postprodukciji ili odbaciti celu sesiju i konačno precrtati ideju kao lošu.

A onda, uočio sam kako se slažu boje u skalama žute i crvene, pa sam odlučio da napravim najprofaniji mogući trik – selektivnu izolaciju boja. Rezultat je prevazišao očekivanje:

I to bi bilo to! Da ne poverujete, slika u pozadini je odjednom dala tu notu koju sam tražio, a pride i mnogo bolju simuliranu dubinu nego što sam i mogao da se nadam. U udžbenicima slikarstva lepo stoji da crvena i žuta psihološki predstavljaju prvi plan, a plava i ljubičasta zadnji. Zato je verovatno sve i došlo na svoje mesto.

Danas sam najzad naučio da mogu da fingiram dubinu scene uz pomoć valjano raspoređenih boja. Ako budem pazio na to u pravim perspektivama, lakše ću naglasiti dubinu čak i ako ne mogu da postignem poželjnu ograničenu dubinsku oštrinu. Kad i kako ću to zaista iskoristiti, nemam pojma. Kako god! Mišn akomplišd!