Slobodan let

Današnjom fotografijom završavamo retrospektivu fotografija Aleksandre Leković. Od ponedeljka nas očekuje druga serija iz foto kuhinje iste porodice, svet viđen kroz objektiv Aleksandrinog supruga Lazara.

Aleksandra Leković - Slobodan let

O današnjoj fotografiji Aleksandra kaže:

Ovo je jedna od onih fotografija koju smatram posebnom i koju volim uprkos tome (ili upravo zbog toga) što većina na njoj ne vidi ništa posebno. Snimljena je na Topčideru, tokom festivala prirode ili tako neke manifestacije. Svuda po parku bile su razapete mreže za ljuljanje i na jednoj od njih je uživala ova devojčica, dok je par metara ispred nje sredovečni čovek sedeo na klupi i gledao u prazno. Sama scena izgleda čudno, skoro kao montirana, a jednostavnost prizora, kontrast među njima i simbolika su ono što je čini drugačijom i meni posebno dobrom.

(Zamalo pa) Utovar nedeljom, 18. oktobar

Imala majka dva sina. Jedan bio pametan, a drugi urednik na blogu.

Kad se zaljutiš...Pazi ovako: ako ti ne razumeš kako funkcioniše svet, to ne znači da smeš druge da nazivaš neodgovornim, pa i grđim imenima. Stvar je prosta ako shvatiš. Dok ne shvatiš, bolje ćuti. Ćuti i gledaj pažljivo.

Dakle, problem u zdravstvu će se rešiti, naprasno, renoviranjem klozeta po bolnicama. Dva miliona zaostalih rešenja sudskih predmeta će biti razrešeno, takođe naprasno, tako što će sudije od 1. januara nositi toge na sebi. Sportske rezultate u domenu fudbala ćemo naknadno postići gradnjom nacionalnog stadiona, a atletičari neka se i dalje snalaze kako znaju i umeju. Problem kvaliteta informisanja će biti rešen obećanim ukidanjem TV pretplate i uvođenjem prećutane takse na javni servis.

I nemoj da ne bi platio.

Školstvo će i dalje biti uređivano po uputima belosvetske bankarske bagre, po kojoj će oni koji zaista vrede biti pokupljeni čim prokljuve na nekoj matematičkoj olimpijadi ili sajmu inovacija; ostali ima da se pretvore u potrošačko krdo bez sposobnosti kritičkog rsazmišljanja. Važno je samo da ostanemo prijatelji sa Rusima, Nemcima, Tauluancima, Burkinofažanima i inima, a da pritom nikako ne narušimo osetljivu ravnotežu koja će uspeti da održi naš implicitni embargo na prijem u UNESCO onog dela teritorije koji sebe već deceniju i po smatra odvojenim od Srbije. I važno, ama najvažnije od svega: treba sprečiti gradnju one tri vetrenjače kod Kule, jer je od ključnog značaja da sprečimo da onaj tamo ne zaradi ni dinara više od nekog socijalnog slučaja nego da neko najzad napravi prvi park vetrogeneratora u Srbiji, pa makar to bilo i 9 MW, što je dovoljno za jedva 700-800 kuća.

Letuj u Srbiji

Nastavite sa čitanjem… “(Zamalo pa) Utovar nedeljom, 18. oktobar”

Istanbul (ne Istambul)

Istanbul was Constantinople
Now it’s Istanbul, not Constantinople
Been a long time gone, Constantinople
Now it’s Turkish delight on a moonlit night

Kako se ono beše piše, Irak ili Iran? A, ovo je ipak drugi slučaj? Pa dobro, IstaNbul ili IstaMbul? Jezikoslovci među vama sigurno će reći “piše se sa M, zaboga, jednačenje po mestu tvorbe!”. E, ovde je slučaj izuzetka od tog pravila, isto kao što ne pišemo NirMberg niti KaMbera. Smile

Nastavite sa čitanjem… “Istanbul (ne Istambul)”

Po sred puta

Well I got a smile for everyone I meet
As long as you don’t try dragging my bay
Or dropping the bomb on my street

U Taoizmu postoji koncept wu wei, koji bi se bukvalno mogao prevesti kao “akcija kroz odsustvo akcije”. “On nas uči da treba da koračamo sredinom puta koji nas vodi kroz naš život i da ne obraćamo pažnju na stvari koje se nalaze sa strane, ometajući nas u tom putovanju.

Nastavite sa čitanjem… “Po sred puta”