(Nešto kao) utovar nedeljom, 20. septembar

Krepaće miš na pokretnom sokoćalu i novi bez repa će doći na njegovo mesto.
A jedan će zinutiA kad Reč O Njemu u paketu stigne, a jad nadođe vodom, zemljom i železom, čudno će se karte samcu složiti, a slep će ćoravog voditi u bolje sutra.
A jedan će zinuti i niko mu reč neće poverovati, ali biće po njegovom. I silan će svet za njim poći.
I tada, u božji dan u podne, gledaćeš u čuda a videti prazninu. A onaj što je zinuo će reći da je to dobro.
I biće nešto na vodi što niko ne mogaše da vidi pre.
I neće posle toga biti ničeg osim onog što sam poželiš. Samo ako poživiš.

Mišel Nostradamus,
beleška na margini proročanstva  o masovnim medijima
u doba neposredno pre kraha liberalnog kapitalizma

Umesto uvoda, koji nije ni osmišljen ni napisan onako kako je to nekada bilo, zahvatili smo u starostavne spise. Znali smo, o znali smo da je neko proročanstvo potkačilo ova burna vremena, pa smo se obratili Glugeniju Svemogućem za objašnjenje. A njega – ni od korova. Potražili smo lajavog.krelca i zatekli požuteli papir na kojem piše “ОДМА ДОЛАZNM”. To nam je bilo sumnjivo, jer lajavi ne koristi velika slova. Nije bilo nikog ko je mogao da objasni stvar.

Morali smo, zato, da zahvatimo u javne izvore. Tražili su nam tantijeme za Tarabićevo proročanstvo o Suštini pasijansa, a mi para za takav trošak u budžetu bloga nemamo, pa nas je u poslednjem času spasilo to što je o nama i Nostradamus pisao. Te reči smo vam preneli na početku, ne bez ponosa.

Egzistencijalna kriza

A šta reći?

Nastavite sa čitanjem… “(Nešto kao) utovar nedeljom, 20. septembar”

Košarka je oteta

I košarku su mi uzeli, pederi.

Nekada pametni, zamišljeni sport preuzele su drvoseče i rukomlati, ostavljači srca na terenu. Večeras, dok Pou Gasol i drugovi budu visoko držali svoj pehar šampiona Evrope u državnoj košarci, nikoga neće biti briga u šta se jedan lep sport pretvorio. Svi se će, sa pravom diviti Gasolovom geniju i pričati bajke o pobedi imaginacije nad sirovom snagom. Besmislice! Pravi pobednik ovodišnjeg prvenstva Evrope u košarci je reprezentacija Litvanije, odnosno njen stil igre – neprestano šamaranje protivnika, tehnika koja se svodi na čuvenu rečenicu „Sudija u jednom trenutku može da svira samo jedan faul“.

Nastavite sa čitanjem… “Košarka je oteta”

Medij(um)i bez mleka

Encyclopaedia Britannica je iznenađujuće škrta prema pojmu  medijum. Prvi na njenom spisku je termin medium (occultism), koji, očigledno, opisuje biće sposobno da komunicira sa svetom duhova, a to posebno u stanju transa. Tek na četvrtoj stranici pretrage nailazimo na upotrebu reči medijum u fizici, u okviru priče o Braunovom kretanju, gde se molekuli dve supstance, jedne rastvorene a druge medijuma rastvarača, mešaju. Kako bilo, reč medijum u fizici jasno označava okruženje u kome se odvija neki proces. Naše iskustvo očekuje da se svaki proces odvija u nekom medijumu: nekom čvrstom teku, gasu, tečnosti. (Tokom devetnaestog veka fizičari su čak bili ubeđeni da i elektromagnetski talasi moraju da se kreću kroz neki medijum, koji su nazvali etar. Fizika dvadesetog veka je pokazala da etar ne postoji, ali da medijum u kome se kreću elektromagnetski talasi postoji i naziva se gravitaciono polje, što pojava koju mi uočavamo i zovemo prostor. Ali to je neka druga priča).

Pogledajmo pre svega šta se događa ako se jedan medijum (voda) nađe na putu elektromagnetskim talasima na koje su naše oči osetljive – drugim rečima, svetlosti.

Nastavite sa čitanjem… “Medij(um)i bez mleka”

Затурено у преводу (3)

Па рече “Ni Srbiji ni Grčkoj nije potreban vođa. Potrebni su nam sistem i odgovorni lideri.”. И остаде жив.

Дакле, ако се зове лидер, онда је у реду да води; ако се зове вођа, онда нам не треба. Срећом, није покушао да се послужи још и италијанским.

Питао ме неко да ли о таквим стварима размишљам на дневној бази. Пази, стварно, ја и имам дневну базу – то ми је овај сто на коме ми стоје миш, тастатура, кафа, пепељуга, телефон. Али, ту настаје проблем што ја не размишљам на њему – крај свег кртога (тачније, кртлога, да позајмим згодну реч) ту нема места да се још и ја нацртам. Имам, уместо тога, столицу; углавном сам на њој. Имао сам некад и навику да седнем на сто. Што је некако и ишло, док су столови били чвршћи и празнији.

Nastavite sa čitanjem… “Затурено у преводу (3)”

Utovar nedeljom, 13. septembar

Nije baš sve kako smo planirali. Šta ćete, dešava se.

Malo smo se umeljaliNekako se zadesi sinhronicitet (što je princip koji je među Samurajima Skoja empirijski dokazan kao valjan) da nas salete obaveze i gužve sa svih strana, pa da se nematerijalni interes potisne pred materijalnim, da ljubav prema saznanju ustupi mesto ljubavi prema porodici i da izgovorena reč dobije novo tumačenje u perspektivi vremena i usahlih očekivanja.

Nema tu ničega strašnog: ljudi smo, gledamo da sutra dočekamo barem jednako spokojni kao što je danas bilo, a ako može bolje, niko se neće naljutiti zbog toga.

Malo smo se umeljali u toku nekih prethodnih zaleta. I zato sad negde mora da se slomi.

Kako stoji stvar, slomiće se na tempu objavljivanja na Suštini pasijansa i na scenariju na koji ste već navikli. Da se ne bismo pretvodili u puke kopirajtere, nego da bismo očuvali manir iskazivanja sopstvenog stava prema onim ljudima, predmetima i pojavama na koje nailazimo i skrećemo pažnju, nešto će morati da se menja. U tom procesu, jer ništa se neće promeniti odjednom, bilo bi dobro da dobijemo vašu pomoć.

Objasnićemo vam u danima koji dolaze. Pažljivima neće promaći.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 13. septembar”

Umetnost palih

Opet je počelo: narodu treba hleba i ig…
Narodu treba igara.

Upamti dobro šta ću ti reći: ništa nije onako kako misliš da jeste ili (još gore) kako vidiš ili ti se čini da vidiš. Ako misliš da je tako kako vidiš, to je samo zato što te niko nije naučio da pravilno razumeš stvari. Ne, nije bitno da budeš pametan. Bitno je da budeš poslušan i sve će ti se kazati samo. A uz malo sreće, sve će ti se i dati, doduše ne samo, nego… Gledaj.

Nastavite sa čitanjem… “Umetnost palih”

Od majmuna do čoveka u petnaest koraka

Ne znam da li pratite naučne programe po raznim televizijama. Ako ste dobrovoljno odlučili da se odreknete televizije zarad malčice mira i spokoja u životu, kao što je slučaj sa nekima od nas, verovatno trpite uzgrednu štetu u vidu propuštanja retkih, ali uhvatljivih trenutaka korisnih programa u kojima ponešto možete i da naučite.

Srećom, postoje alternative. Jedna od njih je veb-portal BBC Earth. Idite tamo, turite URL u listu obeleživača/favorita/kako već zovete ono mesto gde čuvate stalna mesta koja pohodite na Vebu, zavalite se udobno bar jednom mesečno i krenite u potragu. Naići ćete i na ovo: 15 Tweaks that Made Us Human.

Šta nas je načinilo ljudima?

Nastavite sa čitanjem… “Od majmuna do čoveka u petnaest koraka”

Veliki obračun na montažnom stolu

Možda je preseljenje holivudskih scena u kolaže nezavisne produkcije poslednja dobra ideja koja opravdava postojanje te produkcije. Ma, jeste sigurno. Odavno sam čvrsto verovao da Holivud u sebi ipak krije još jedan argument valjanosti. I, evo ga… Zapravo, postmoderne metode su uvek rešenje kada kreativnost zapne ili se pretvori u svoju negaciju, kao što se u Holivudu odavno desilo. A pride je i isplativo. Ako ne verujete, pitajte Gorana Bregovića. Ali nećemo sad o njemu: postoji u postmodernizmu zanimljiviji pristup od lopovskog, a posledice humanije od finansijskih.

Dakle, obratite pažnju na ovaj video. Traje oko devet minuta i zavređuje da na njega usmerite svoju pažnju.

Nastavite sa čitanjem… “Veliki obračun na montažnom stolu”

Ekonomske fantazmagorije

Izvinjavam se Džesiki što je koristim za ovako tešku temu, ali sama je kriva kad je naišla i ne pušta…

Televizijski film Field of Dreams na prvi je pogled standardan uradak Amerikanca Kevina Kostnera. Glavnog junaka, zaljubljenika u bejzbol, seljaka iz Ajove, besnog na svog oca i željnog šezdesetih, kontaktira Vrhovno Biće i tera ga u stanje koje se prividno ne razlikuje od dobrog starog biblijskog ludila što na sinove noževe poteže: u pravljenje terena za bejzbol preoravanjem kukuruza, u nemogućnost vraćanja hipoteke na imanje, u potragu za šakom dobrih ljudi kojima je učinjena nepravda širom Amerike. Zauzvat, porodica glavnog junaka ima ekskluzivno pravo da svakog dana gleda najbolje igrače (odnosno njihove duhove) koji su ikada kročili na četvrtinu kruga. Dramatičnost situacije, oličenu u bankarskim papirima koji stižu na naplatu (a kojima neutešno po vazduhu mlatara zet glavnog junaka), ćerka glavnog junaka, jedno petogodišnje dete, razrešava sledećim rečima:

Ljudi će dolaziti. Sa svih strana. Odlučiće da proputuju, razumeš? Dolaziće u Ajovu za vikend, a pošto će im biti dosadno, poželeće da nam plate. Kao da kupuju ulaznice. Da bi gledali utakmicu. Sve će biti kao kada su bili deca, pre mnogo godina. Moći će da se prisećaju kako je nekada bilo. Ljudi će dolaziti.

Nastavite sa čitanjem… “Ekonomske fantazmagorije”