Utovar nedeljom, 31. avgust

Mamama, tatama, bakama, dekama, tetkama, stričevima, ujacima, tečama, strinama, ujnama i ostalom komšiluku želimo srećan sutrašnji polazak u školu.

Nervoza u široj porodici budućeg jednog beogradskog đaka-prvaka polako dostiže vrhunac. Babe su se prvo dugo dogovarale koja će koju tortu da napravi, lepšu, veću, ukusniju,… Ali su obe torte zbog preterane želje i nervoze brzo završile na smetlištu (istorije); poslastičarnice ionako u sklopu usluge imaju isporuku na kućnu adresu.

da mi je znati pravi razlog ovakvog stava...Dede su odustale od pokušaja “da se otvore” za đačku torbu i opremu za fizičko (penzije iovako male, a obećavaju smanjenje), pa se sad dogovaraju kako da podele trošak za đačku torbu ili opremu za fizičko. Možda ipak uzmu opremu za likovno… Mora li taj blok broj pet? Može li blok broj tri?

Tetke, stričevi i ujaci jedva čekaju kad će taj 1. septembar, pa da na “fejsu” okače onu svoju sliku sa budućim prvakom od pre dve nedelje, a uz potpis “tetkino/ujkino/strikino zlato pošlo u školu”.

Mama se raspituje kakva je učiteljica. Tata se raspituje… hm… kakva je učiteljica. A budući đak prvak razmišlja koji li će lego-komplet dobiti za taj famozni 1. septembar.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 31. avgust”

In memoriam: Richard Attenborough (1923-2014)

Sinoć je do nas stigla vest kako je veliki glumac, producent i reditelj Richard Attenborough otišao na Neko Bolje Mesto, samo pet dana pre svog 91. rođendana. BBC je upriličio kratko, ali efektno prisećanje na tog sjajnog čoveka i stvaraoca.

Polako nas napušta stara garda. Glumci ovog kalibra su bili malobrojni i za glumačkog vakta ovog viteza umetnosti, a danas ih treba svećom tražiti. Atenboro će ostati upamćen.

Laka ti crna zemlja, Majstore.

Utovar nedeljom, 24. avgust

Evo nas opet. Jesmo li vam nedostajali? A možda vam je život bio manje naporan bez utovara nedeljom? Svetu se ne može ugoditi: nastavljamo sa uobičajenom praksom.

Ono što je počelo kao “donirajte 100 dolara ili se polijte ledenom vodom” preraslo je u planetarnu glupost. Kapetan Jean-Luc Picard je to lepo obasnio, ali malo ko želi može da shvati.

'ladna voda ne valja za grloKako navodi jedan od obolelih od ALS-a, u Americi ima samo 30.000 obolelih od ove bolesti i farmaceutske kuće nemaju previše interesa da istražuju lek(ove), zato je cilj čitave kampanje bio da se obezbede potrebna finansijska sredstva da se obolelima olakša život i(li) nađe lek.

Šta smo dobili? Gomilu idiota – ako ništa drugo sad smo bar saznali da su idioti, što je jedna od dobrih stvari ove kampanje – spremnih da urade novu verziju “svojke” (eng. selfie), ne bi li svetu rekli “e, i ja sam tu!”. U skladu sa kineskom izrekom “Nikad se ne može reći toliko mudrosti koliko se može prećutati gluposti”, za mnoge bi bilo bolje da sočivo (i odgovarajući softver) nikad nije stavljeno na mobilni telefon. Čak se i proizvođači ovog budućeg elektronskog otpada sprdaju sa ovom kamapnjom.

Udruženje ALSA s ponosom (i treba!) navodi koliko je sredstava prikupljeno od početka kampanje i poredi sa iznosom dobijenim u istom vremenskom intervalu prošle godine.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. avgust”

Kad je, braćo, reklama, nek’ je reklama…

…pa taman film bio đubre.

Nisam baš neki ljubitelj tih hrčak-sajtova na kojima se ideje pakuju u celofan i prodaju pod plaštom dobre analize. Ali, kako sam sa tim načisto, uhvatim ponekad sebe da dan dangubim gledajući deset naj-ovih i dvadeset naj-onih. Šta ćeš: nisam imun na sranja.

Ovom nisam mogao da odolim – ali ne zbog top-liste na temu “deset trejlera koji su bolji od filmova koje reklamiraju”, već iz drugog razloga.

Nastavite sa čitanjem… “Kad je, braćo, reklama, nek’ je reklama…”

Balet i roboti

Francesca da Rimini bila je plemkinja iz Ravene, poznata po tome što ju je Dante ovekovečio u svojoj “Božanstvenoj komediji” – zbog svoje preljube, nalazila se u drugom krugu pakla, u kome su grešnici obuzeti pohotom.

To je istovremeno i naziv baleta iz ovog kratkog dokumentarca koji se bavi projektom sinhronizovanja kretanja robotizovane kamere sa pokretima igrača.

Utovar nedeljom, 3. avgust

Lepi naši, posle ovog utovara, Suština pasijansa objavljuje stanje bezvlašća, anarhije, nerada, uživanja, hedonizma, putovanja, mentalnog i svakog drugog opuštanja. A ako mislite da nismo zaslužili, postoji rešenje: pridružite nam se u kreiranju sadržaja. Objavu ćete zateći na dnu današnjeg utovara.

Gde si, ovaj, štasamonoteladakažem, je li, tu si!U međuvremenu, dok ne dođe ponedeljak (kako biste mogli da započnete dijetu), možete i da prelistate novine, da pronađete poneku ideju. Eno, gomila postmodernih performansa: maloletni kreten simulira otmicu nestale devojke i na pet jezika traži da se otkupnina uplati na račun hamburgerije iz Sjenice; sve žene Turske izašle na ulicu i smeju se kao da se desio hepi end u poslednjoj, 1856. epizodi serije “Iskonska ljubav u senci starog lijandera”, ali ne smeju se zato, već zbog neke glupe izjave nekog blente na televiziji; opštinski odbornik demonstrativno napušta svoju voljenu partiju zato što nisu hteli da zaposle njegovog sina, a nije on hteo da mu oni daju platu, ma neeee, nego samo posao; glumac, pazi sad, maznuo bivšu ženu lika koji se švalerao sa njegovom bivšom ženom; carinici su najzad posuli soli na rep švercerima (silikonskih!) gumica za kosu i rezaljki za olovke; konji pasu kraj tramvajskih šina, a stanarima obližnjih blokova to smrdi; svet je sa strepnjom dočekao da sazna šta je onaj slinavko odgovorio onom glumcu, pazi sad, što je maznuo bivšu ženu lika koji se švalerao sa njegovom bivšom ženom; i najzad, možda će svet saznati i druge važne stvari, poput toga kakvi su motivi onog tamo što ovde nikako da ne, ali međutim; nećete verovati; ceo svet se rasplakao zbog, eto, šta ćemo sad; i tako to, ah, i nebo plače, sveopšti weltschmerz…

Ti si volela moj weltschmerz...

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 3. avgust”