Od poštanske markice do CD-a

Ni mi, Srbi, nismo imuni na “navlačenje” povijesti istorije na svoju vodenicu. Al’ to je već poznata izreka o oku, trnu i balvanu.

kulturno-istorijski spomenik, je l' te? Ima tome nemali broj godina kad sam duže vreme bio prilično ogorčen i jalovo besan saznanjem da Pošta Srbije ne želi da pošalje moju razglednicu dok uz poštansku markicu ne doplatim iznos od osam dinara za Hram Svetog Save. Majku mu, ne želim da sponzorišem zidanje skadra Hrama. Hoću da pošaljem razglednicu. Neće moći bez “dobrovoljnog sponzorstva” reče ljubazna šalteruša, te podlegoh uceni. Nema veze što sam ateista agnostik, ovaj hram, odnosno Hram je (je l’ te?) kulturni, a ne verski spomenik, jer Rastko Nemanjić, poznatiji kao Sveti Sava nije bio (samo) crkvena ličnost.

Nastavite sa čitanjem… “Od poštanske markice do CD-a”

Utovar nedeljom, 27. januar

Gusalo, masalo! Tukli se, nisu se tukli, dobiće oprost duga, neće dobiti oprost duga, ide iz kluba, ne ide iz kluba, kupiće ih Hašim, neće ih kupiti Hašim, sve je u redu, ništa nije u radu, ‘oće da plaćaju porez, neće da plaćaju porez, desiće se nešto, neće se desiti ništa…

Više svetla! VIŠE SVETLA!Zamotao bih pitanje u oblandu, ali nemam vremena za to, a i svetac je, pa ne smem da postavim pitanje “ko bre ovde koga zajebava”. I eto, moram da pitam banalno, prostački, ali makar tako da laprdavcima zvuči kao umna dilema. Elem:

Da li je ostao iko da poriče tehniku popunjavanja medija glupostima do prezasićenja, edabi neko kome je to po volji uradio ono što drugima nije po volji?

Eskiviram ja medije, ali neće da eskiviraju oni mene, pa ih i dalje konzumiram mnogo preko svoje volje. Pravo pitanje glasi: kako li onda prolaze oni koji po navici sede ispred televizora i prevrću novine (koje su ili frizirane ili tabloidne) i misle da je njihovo tako stečeno saznanje verodostojno? Znate šta, perspektiva saznanja je loša, a jedino u šta još verujem su neke osnovne vrednosti, one koje ne zavise od političkih prilika, duha vremena ili mode. Međutim, ne vredi: ljudima je dovoljno samo nekoliko sekundi da bi pogrešno iskonstruisali bilo kakvu informaciju koju čuju. Imam i primere…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. januar”

Društvena teorija relativnosti: osnovni pojmovi i praksa

CarIma tome preko stotinu godina kako je svetlo dana ugledao rad Alberta Ajnštajna Uz elektrodinamiku pokretnih tela (koji je čak i na srpski preveden), Branina gumica kojom je iz fizike izbrisan čitav niz arhetipskih crteža trookih lavova (što za milost nisu znali) koji su nacrtani čim je fizika artikulisana kao nauka. Prećutni i neobjašnjivi pojmovi kakvi su apsolutno vreme, apsolutan prostor, i njima slični, otišli su tada na smetlište naučne istorije, odgurani tamo sopstvenom nesposobnošću da objasne vidljive pojave kakva je prostiranje svetlosti, i nemogućnošću da se usklade sa potrebom da oblik fizičkih zakona bude uvek isti, gde god se mi nalazili i šta god mi posmatrali.

Ova temeljna potreba za uniformnošću je, naravno, samo želja pedantnih fizičara da predmet njihovog rada bude uređen, da ne moraju za svaki pojedinačni slučaj iz džepa izvlačiti konkretne jednačine koje će ga, i samo njega, opisivati; ta je želja ipak stvorila više dobrog nego nevolja, što je poučan zaključak. Stoga se pitam: da li je potreba za situacionom čistoćom ograničena samo na fiziku, ili uopšte (ali ipak i posebno), na celu nauku? Da li je moguće, da li je potrebno i kome bi bilo potrebno, učiniti napor da se društvene norme homogenizuju, učine nezavisnim od društvenog koordinatnog sistema?

Nastavite sa čitanjem… “Društvena teorija relativnosti: osnovni pojmovi i praksa”

Utovar nedeljom, 20. januar

Kog đavola ja tražim još uvek na fejZbuku, pitam se. Navika, mazohizam, perverzija, mora biti neko od takvih objašnjenja.

Sećam se vremena kad je zla krv postala dominantni jezik obraćanja na starom BBS-u SezamPro. Posle dosta godina “sezamovanja”, gde su se formirali neki krugovi ljudi sa kojima mi je bilo dobro da budem, bio sam jedan od inicijatora da se zatvorene grupe premeste u neke mailing liste, nezavisno od Sezama, i da se povučemo odande, jer tamo je zavladao duh smrdljive baruštine, što je samo delom bila posledica činjenice da je dolazak brzog Interneta odneo danak. Bitni su ljudi, a ne mesta, beše pouka te tihe smrti nekad avangardnog stecišta.

Autor ove šeme je zaboravio da nacrta javni WC i zato sad ovde ne postoji principijelna šema ekvivalenta fejZbuka u realnom svetu. No, kako god okreneš, sveopšte razmahivanje fekalijama je postalo dominantni princip komunikacije na tom mestu.

Međutim, sa fejZbukom je drugo. Tamo je mesto uzelo primat nad ljudima, a devalvacija socijalnih normi je tolika da čak i ljude koje nikad niste sreli nazivate prijateljima samo zato što ste razmenili affiliate veze.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 20. januar”

Utovar nedeljom, 13. januar

Proći će i ova zajebancija, koliko sutra. A šta onda? Jedino vam je preostalo još da uhvatite nekog rođaka ili poznanika koji slavi Svetog Jovana, Svetog Savu ili koju manju slavu u januarsko-februarskom špilu. A onda, jebigica: posle svega, moraćete da počnete da radite…

Izgleda da moramo da zadovoljimo šablon “hleba i igara”, što se na balkanskom podneblju radije tumači kao “krkanja i laganja”. Jedino zajedničko tim principima je veličanje nedostatka namere za razmišljanjem bilo koje vrste. Šta ćemo, jadni, ako nam crkne televizor, a banka neće da nam da gotovinski kredit za potrošnju? Gde ćemo, kukavni, ako se završi serija “Sulejman Ljubičanstveni“, a ne bude otkupljen sledeći serijal? Kako ćemo, nesrećni, rodbini na oči ako propustimo bilo šta od Bjelogrlićevih produkcija – o čemu ćemo diskutovati?

San svake domaćice: da ugradi TV tjuner u glavu i da prati program intracefalno.

Nije lako živeti u ovo doba aktivnih medija. Toliko zanimljivog, a ništa nije na tacnu. Došao šeik da kupi oranice koje država nije vratila vlasnicima i, ako može umesto kusura, videćemo, fudbalski klub kojem je država protivzakonito dala oprost od dugova. I nema veze što je šeik priznao Kosovo, to niko nije rekao na televiziji, pa stoga nije važno. Važno je samo ono što se kaže na televiziji, je li tako? Bolje da kupim novi televizor pre nego što ovaj stari crkne, je li tako?…

Uostalom, licemerje je vrlina. Pa da… Čekaj malo, pa ubraja se u vrline, zar ne?… Eeee….

Dok to ne bude sasvim razjašnjeno, hajde da se malo pozabavimo pregledom dešavanja.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 13. januar”

Utovar nedeljom, 6. januar

Ah, pa večeras korinđanje… Ili ne znate šta je to? Nema veze, mada mi je žao ako niste to iskusili kad ste bili mali. Moram da se istresem sada kako bih bio miran sutra. Izvinite što će ovo zvučati kao akutni napad mizantropije. Zapravo, ja volim ljude. Mrzim samo zle ljude. A nisam kriv što je glupih više nego pametnih, jer zli opstaju zahvaljujući glupima.

Tradicija, velim, a ne potreba za merenjem bilo čega što se meri u uobičajenim prilikama. Čak je i post je pretvoren u vanserijsku lakrdiju – a većina onih koji, kao, poste ne kapira da suština posta nije u odricanju od mrsnih jela nego od loših misli. Što se tiče fizičkog posta, u istoriji je mnogo važniji bio onaj veliki post uoči Vaskrsa – i to iz sasvim pragmatičnih razloga. Bilo je rano proleće, hrane je nedostajalo jer je zima iscrpila kućne zalihe. Valjalo je premostiti do časa kad dođe prilika za ubiranje prvih plodova.

Bajadere!

Ja obično postim onako kako to rade sveštenici – nikako. Kad sveštenici budu postili onako kako poste monasi, i ja ću. Ili neću, kad malo bolje razmislim. A posnoj večeri kod Jasninih roditelja prisustvujem već četvrt veka: takva je tradicija. Slađa mi cicvara za božićnom trpezom ako ostanem gladan prethodne večeri. Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 6. januar”

Uma Turman na Trgu Republike

Ne čitaj novine. Ne budi informisan. Nema svrhe.

Mač na mestu, u kamenuNa beogradskom Trgu Republike (tačnije i važnije, na uglu Francuske i Vase Čarapića, tačno ispred Narodnog pozorišta), u novogodišnjoj noći par minuta pre ponoći, u toku koncerta grupe Električni Orgazam i za vreme izvođenja pesme Igra rokenrol cela Jugoslavija, desio se ozbiljan incident. (U trenutku pisanja ovog teksta 3. januara 2013. godine oko podneva još uvek nepoznata) osoba je nožem napala i ubola sedam ljudi (uključujući dva državljanina Tunisa), od kojih niko, srećom, nije nastradao, iako je nekoliko njih završilo u Urgentnom centru, na hirurškom stolu. Prva vest, kod takvih događaja obično i najemotivnija i najdirektnija i nefiltrirana, glasila je kako je „neuračunljivi čovek tokom izvođenja pesme Igra rokenrol cela Jugoslavija ubo nožem sedam osoba“.

Nastavite sa čitanjem… “Uma Turman na Trgu Republike”

Smak u Beogradu, 29. decembar 2012

Svaki tekst koji sam ikada napisao sadržavao je samo lične stavove. Ali nijedan tekst koji sam do sada napisao nije sadržavao toliko ličnih stavova kao ovaj.

Celokupan prostor SFRJ iznedrio je pristojan broj izvanrednih muzičara koji se sa pravom mogu porediti sa svetskim veličinama. No, gledano po dužini trajanja, mogućnosti da održe koncert sastavljen isključivo od zaista dobrih pesama bez ijednog trenutka gubitka kvaliteta, ogromnoj, i širokoj bazi potpuno fanatizovanih ljubitelja, ali i sistematskoj neprofesionalnosti glede svega van kreiranja muzike, Smak predstavlja fenomen. Taj se fenomen može opisati veoma kratko, poznatom krilaticom: svetsko, a naše. Šta je šta, i zašto, sledi u nastavku.

Svetsko…

Muzički opus grupe Smak je potpuno ravnopravan sa bilo kojim svetski priznatim muzičkim b(r)endom. Koncert u Beogradu trajao je preko dva sata, sa dva bisa, tokom koga su sve vreme izvođene vrhunske kompozicije, kojih se niko na svetu ne bi postideo, dok su iza kulisa ostale neodsvirane mnoge pesme koje bi se mirne duše mogle naći i na repertoaru. Kako god, koncert je bio presek impresivnog četrdesetogodišnjeg rada.

Nastavite sa čitanjem… “Smak u Beogradu, 29. decembar 2012”

Glugenije Svemogući u raljama tarabićstva

Redakcija Suštine Pasijansa prisustvovala je spontanom izlivu Nove Godine na počasnog spoljnog saradnika Glugenija Svemogućeg

Uzeli smo slobodu da zapišemo delove izlaganja za koje naš sagovornik, ridikovski sjajnih mrežnjača iz kojih pogled beži i gubi se u daljini, nalazi da će nam se desiti tokom svake nove godine…

O prošloj budućnosti
Da, novi i ne iznalaženju onda. Demokratama radimo razgovaramo ne ćemo… Sa izbori sa ali nećemo iznalaženju dok jer. Onda ne – formiramo do iznalaženju. DS do želju sa sa. I na, to učiniti to radimo. Rezultata, izbori dok sa dok učiniti demokratama. Sve interesu izbori sa DS da; na parlamentarne. Ukoliko interesu na drugima sa parlamentarne bi dok sa. Demokratama, novi u ali DS, bili.

O prošloj prošlosti
Bi koji glorifikaciju na na u – e zašto. Tome zašto ne tome, koncertu ili zločinaca. Dodatno nekakvom na na Leni dodatno pitanje. I zločinaca ona ili, u nameće se političarima završavala vrste. Bave koncertu ratno zločinaca; nešto ili, zašto na podršku one. Dodatno tome na gledanju bi sad podršku prenela koji.

Nastavite sa čitanjem… “Glugenije Svemogući u raljama tarabićstva”