Glugenije Svemogući: Novogodišnja poslanica

Ovo je stiglo poštom. Znam da je teško poverovati, ali poštar je pažljivo spustio pismo u sanduče, ovoga puta ne pokušavajući da ga izgužva ili barem malo cepne, kao što to inače radi.

Mislim da nije možda su na jeziku i neću da manji prohod koji je rezultat da pruži kada je jednog... Dakle, Glugenije Svemogući se opet oglašava. Već smo mislili da je emigrirao.

Pošto kupio, po to prodao. Mene ne pitajte ništa.

– * –

Junaci bili funkcioneri, a premijer je istakao nakon čega je uklonjen preneo. Ne može ni da se usprotivio rekao je, minus što se više kredita. Ja se zbog njega debelo. Uradimo, to nije plan, dugotrajniju krizu i to je neki način i patriotski poslednjih B fiskalnog saveta. Laže da Džima iz Bostona (kakav je njegovim rečima) plan je doći do kraja sveta, ukoliko koji će pretpostavljam biti i stalnog životnog partnera. Jesmo li potencijalni izabranik sa druge, onda samo toliko mogu da sveta ali i na vrhu. Mislim da nije možda su na jeziku i neću da manji prohod koji je rezultat da pruži kada je jednog…

Nastavite sa čitanjem… “Glugenije Svemogući: Novogodišnja poslanica”

Utovar nedeljom, 30. decembar

Svodite li saldo, da ne kažem – računicu? Je li ova godina bila iole bitna u vašem životu? Zapravo: jeste li ove godine živeli bar jedan dan?

Liste ove, liste one. Podsećanje ovo, podsećanje ono. Rekapitulacije godine. Sabiranja, hronike, procene neposredne budućnosti na osnovu procene trendova. Mlaćenje prazne slame uz pevanje junačkih narodnih (uz gusle, dakako).

Za to vreme, žuti mravi vredno rade. Kompenzuju jedni s drugima da ne bi dan dangubili i nalaze prostor za neka nova delovanja na suprotnoj strani od pravca gledanja većine. Jer, najpametniji su se davno dosetili da ne treba da se hvale o tome što rade. Njihovo je da vire levo-desno i manevrišu pre nego što se populus doseti ko to sa kim kako, zašto i, uostalom, koliko.

Njihovo je da vire levo-desno i manevrišu pre nego što se populus doseti ko to sa kim kako, zašto i, uostalom, koliko.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 30. decembar”

Pola veka staža i (samo) deset pouka

Dobro de, ima tu i više pouka od deset, ali u ovom zajebantskom nastupu kod Davida Lettermana, Mick Jagger nije uspeo da omaši i štogod ciničnog menadžerskog ponašanja za koji ga optužuje niko drugi nego Keith Richards. Ali, to je neka druga priča. Da čujemo šta je to Mr Jagger naučio tokom pedeset godina.

(Uzgred: izvinjavam se na neizbežnoj reklami na početku; ja zaista nisam kriv.)

Nastavite sa čitanjem… “Pola veka staža i (samo) deset pouka”

Utovar nedeljom, 23. decembar

I tako, preživeli ste smak sveta, jel’te? Da li još uvek mislite da je to bio uspeh? Da li još uvek verujete da svet ide u dobrom pravcu?

SA PONOSOM ističem da do sada nikad nisam pogledao taj spot od početka do kraja. Prvo gledanje: odustao sam posle 30 sekundi. Drugo gledanje: oko minut i po. Treći put je zapravo bilo do kraja, ali sam u međuvremenu bio odsutan par minuta.Kako god okreneš, ona audiovizuelna baljezgarija iz Južne Koreje je prethodne nedelje dosegla i prešišala milijardu pregleda na jutjubu, dokazujući nekoliko stvari o jednom trošku. Najpre, istinita je teza da je suma inteligencije konstanta, a da čovečanstvo raste, što bi značilo da… Potom, istinita je teza da ljudi veruju da kvalitet proizilazi iz kvantiteta, jer ima socioloških i sličnih tumačenja koja daju dimenziju značajnosti i važnosti tom liku. I najzad, potvrđuje se moja teza da je baš šteta što se nije desilo to što se nismo ni nadali da će se desiti.

Biće sve gore. Nažalost, eksponencijalni trend rasta čovečanstva se nastavlja i realno je očekivati da će generacije koje su se nedavno ispilile doživeti vrhunac brojnosti (nakon čega će verovatno doći do pada). U perspektivi veličanja gluposti, što je na snazi već neko vreme, to znači da najgore đubre tek sledi.

Jao si ga nama.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. decembar”

Једна од пре: такси станица

Немам живаца да нешто радим сваког дана, нисам тај. Мени узалуд поклањаху роковнике… Кад се нечим редовно бавим, то значи да ћу некад данима да се мајем око тога, па онда паузирам два-три (дана, месеца), па онда мало чачнем, па опет паузирам, па навалим…

Зато немам фотку дана, ни бројач у наслову. Ово је више какохоћилица (децин израз за прескакалицу шанталицу са алтернативним правилима).

Фотку за данас сам снимио пре два-три месеца. Са фотографске стране, ништа нарочито, ухваћен детаљ који нико нормалан не би снимио. Ово је главни трг у Зрењанину, ту су редом хотел, позориште, музеј, грађанско-техничка школа (тј грађевинско-, ал’ тако смо је међу собом звали кад је састављена), општина, католичка црква, библиотека, пошта, Буковчева зграда, поглед низ главну улицу, споменик, око споменика поплочано жутом циглом. Просечна старост свега тога је век-два, а ја нашао да сликам баш парче водоторња, додатог шездесетих маниром прста у око, и то при земљи, иако је увек био занимљив једино зато што има туце спратова и празно буре одозго.

стара такси станица

(велика слика је овде)

Међутим, ово је историја. У оној пиксли је телефон. Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: такси станица”

Utovar nedeljom, 16. decembar

Pa dobro ljudi, šta je ovo! Apsi onog da vidimo je li on kriv! Za šta? Eci, peci, pec: za putarska preduzeća! I pitaj ga otkud sneg u decembru!

Zaista ne znam da li sam jedini na ovom svetu koji misli u ovoj zemlji vladaju nečasni ljudi. Namerno sam rekao “u ovoj zemlji”, a ne “ovom zemljom”, ne zato što mislim da oni koji vladaju zemljom jesu časni, nego zato što mislim da se na tim mestima nalaze ljudi koji su prepustili sve nas stihiji. Šta će biti i kako će se desiti, odlučiće horde, poput onih hordi koje su iskoristile metode zastrašivanja da nateraju državu spreče paradu ponosa. Evo, horde su odlučile da nije bitno to što su putevi u takvom stanju u kakvom su. A ti što su bili zavejani i po 20 sati na autoputu, pa ko im je kriv što je pao sneg!

Uostalom, nemate vi pojma o strahotama zime! Da samo znate kako je bilo u Amsterdamu!

Cirkus sa neočišćenim putevima je vrlo paradigmatičan kao slika ovog društva. Bilo je potrebno više od dvadeset godina nakon što su predsednici opština, uz blagoslov one Svinje, posekle drveće uz drumove, pa da neko primeti da je to drveće imalo i neku funkciju pored druma. A godine 2012, ministar koji se javno klanja senima te iste Svinje, podsmešljivo poručuje naciji: jebigica, otkud smo znali da u decembru može da padne sneg.

I nikom ništa.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 16. decembar”

Utovar nedeljom, 9. decembar

Pomalo me čudi to što neki Srbiju nazivaju banana-državom. Molim vas, šta vi to imate protiv banana? U čemu je smisao imputirati uvredu nekoj egzotičnoj biljci sa ukusnim i mineralima bogatim plodom?

Znate li šta biste sa neprijatnim činjenicama? Recmo: prv iznaci AIDS-a su bol u dupetu i dahtanje za vratom. Nećete valjda...Izdržavate li strašne slike? Jeste li ikad u životu bili na bivšim stratištima? Da li ste se stideli sebe što ste pripadnik iste biološke vrste koja je činila zločine? Ili, hajde da smanjim malo, ipak je nedelja: kako vam se čine vesti, ako ih pratite? Primećujete li obrazac konstatovanja i nepreduzimanja? Znate li šta biste sa neprijatnim činjenicama? Zapravo, možete li uopšte da izdržite bujicu činjenica od kojih nijedna, u najblažem opisu, nije prijatna?

Ne razumete o čemu pričam? Jeste li spremni za ilustraciju? Evo jednog teksta koji nije ništa drugo nego popis činjenica. Evo ga: Još o sudovima i pravnicima. Iako poznajem Novicu i lično, pa znam da se njemu ne bi potkrala nijedna banalna omaška u pisanju, proverio sam još jednom: u tekstu zaista nema ničeg drugog osim činjenica. Ama, ni jedne jedine kvalifikacije. A efekat koji je izazvao može da se uporedi sa najuspešnijim indoktrinacijama.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 9. decembar”