Probudiš se, jednog nedeljnog jutra, na planeti Zemlji. Sve te živo boli. Prokleti grip, pomisliš. Krkneš fervex ili brufen. Gospoja kuva čaj dok pokušavaš da se razmrdaš tako što odeš da kupiš doručak i novine. Vratiš se kući, prestolonaslednik već igra Cars 2. Doručkuješ. Vesti javljaju kako lokalni mali sisač mošnica treska šakom po stolu zbog nečega što je bilo pre šezdeset godina, zato što je neki drugi mali sisač mošnica rekao da su neka dva kamena i tri livade teritorijalno nezavisna. A možda nije zato, nego zato što treći mali sisač mošnica izigrava Prljavog Harija. Onda dvojica u Kini đuskaju onoj stvari tri sata zbog milion evra, a nikoga da im kaže “sine, ne smeš da se brišeš peškirom duže od 25 sekundi”; linijske sudije donose pogrešne odluke; dvorana ima krov koji se neće postaviti dok ne padne kiša. Knjavaš zbog prokletog gripa. Dok si budan pokušavaš da se igraš sa budućim Šumaherom. Dođe vreme za antibiotik. I brufen, naravno. E, tada je već vreme da se kapsula sa čovekom unutra zakači za balon napunjen helijumom, i pošalje 36 kilometara uvis. Onda čovek skoči… pa šta bude.
Category: Komentari
Dajemo još jedno (nepotrebno) mišljenje o raznim stvarima
Felikse, mož’ da pljuneš Džou pod prozor
“Istorijski skok”. “Pomeranje granica ljudskih mogućnosti”. “Današnji dan ulazi u istoriju čovečanstva”.
“Malo morgen”, što bi rekli u rodnoj ti Austriji, Felikse. Ovi superlativi su tačni, ali nisu
namenjeni tebi, već Džou Kitindžeru, čoveku koji je prvi skočio s ivice svemira, pre ravno 52 godine.
Da se razumemo, ne sporim odvažnost ovog čoveka, stvarno treba imati petlju za takav poduhvat. Ono što me nervira je čitava medijska pompa oko toga, kao da niko ništa slično nije uradio pre njega. Na žalost, Kitindžer nije imao Red Bull marketinšku mašineriju iza sebe, niti je YouTube postojao u njegovo vreme.
Da se podsetimo njegovog rekorda, postavljenog 16. avgusta 1960. godine u okviru projekta Excelsior: visina 31.300m, brzina pada 988 km/h, trajanje slobodnog pada 4:36s.
Nastavite sa čitanjem… “Felikse, mož’ da pljuneš Džou pod prozor”
Utovar nedeljom, 14. oktobar
Gledam, slušam i ne verujem da se dešava…
Pritisci rastu: navodno će Nemačka zatražiti ukidanje bezviznog režima za mene i moju porodicu, e zato što su neki ljudi, skrajnuti na marginu društva, pre izvesnog vremena odlučili da iskoriste darežljivost država EU. Ne bi to bilo tako strašno da se onda nisu osokolilli da traže politički azil, ne kapirajući da se azil na lažnjaka ne može dobiti, ali se mogu dobiti penali u državi.
Niko ništa ovde neće preduzeti. Možda će neki od sledbenka fašističkih tendencija u Srbiji već naći načina da provede kontekst mržnje svakoj priči. Svi će nešto da mrsomude i da se prave blesavi, a ja ću da trpim. Oh @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@!
Утеривање
Гледам низ своју улицу… накупило се кола. И већина има гараже, имам чак и ја, али се нешто не сећам да сам видео неког да баш утерује кола у гаражу. Добро, тамо у тзв. “новоградњи” из шездесетих и седамдесетих, тамо морају. Куд би иначе с колима, нема места другде. Ове нове новоградње, са два-три спрата и двадесетак станова, или имају заједничке гараже у подруму, ако су баш на тесном плацу негде у центру, или немају никакве, ако је авлија довољно велика.
Ово гаража по улици што видим, скоро све је претворено у некакве радионице, или збирке. Баш као на том западу, у гаражи се држи свашта, па чак и кола ако за њих другде нема места.
Што су онда људи зидали толике гараже? И што их данас не користе за оно за шта су их наменили? Шта се променило?
Kad se voditeljka otme kontroli
Znate li ko je Pippa? Ne Pippa Middleton, prva prinčevska svastika, nego Pippa iz Kanade, lujka sa Deep Rogue Ram. Uglavnom, počelo je ovako:
A završilo se, uh, ako se uopšte završilo, ovako:
Utovar nedeljom, 7. oktobar
Dok dlanom o dlan, četvrti frtalj godine. Može li to malo lakše, braćo draga?…
Ne plašim se godina. Nije me uplašilo ni to nekoliko sedih što mi iznikoše u poslednje vreme. Plašim se da neću postići sve što sam hteo. A onda, u retkim časovima napada lucidnosti, setim se da svakako neću postići sve što bih hteo. Na meni je, pak, da postignem sve ono što budem mogao. Iz tog razloga, dosta je bilo priče “kako bi moglo da bude” (ili “kako će biti”, u slučaju da radite u Microsoftu). Preduzeo sam neke korake, pričaću vam o njima kad postignem neki rezultat. Ako uopšte uspem da se udomim na mestu o kojem pričam već deset godina, jer izgleda u zemlji Srbiji čak i nudioce usluga moraš vući za rukav da ti uzmu pare. ![]()

A vi? Šta ste 2012. godine učinili da unapredite sebe?
Iskušenja povređenih verskih osećanja
Šta, zapravo, čuvaju toliki policajci?
Živimo u društvu koje je natopljeno agresijom. Ministri najavljuju odlučne borbe, tužioci iznose dokaze u medijima, razne grupe oštro reaguju. Stvorena je atmosfera u kojoj je brzina reagovanja mnogo važnija od promišljanja nad rečima, do te mere da se promišljene reči diskvalifikuju nedovoljnom brzinom pojavljivanja. Kao da je mišljenje na bilo koju temu nešto što iz čoveka izbija spontano, trenutno. Nije tako, naravno. Posebno ne kada mišljenje treba imati o nečemu što je toliko besmisleno da čoveka izbacuje iz ravnoteže.
Ove subote je trebalo da se održi Parada ponosa, koja je ove godine trebalo da preraste u Pride Week, Nedelju ponosa. Pa, šta je sve to, zapravo?
Nastavite sa čitanjem… “Iskušenja povređenih verskih osećanja”
Najgori dah na svetu
Ne morate znati francuski da biste razumeli šta se ovde dešava.
E, pa najzad neke nove metode viralnog marketinga preuzimaju. Flashmob predstave nisu novost: verovatno ćete se setiti onog cirkusa “pritisni dugme i dodaj dramu” priređenog u maloj belgijskoj varoši – e, pa to je to, ovog puta u malo blažoj, ali jednako efektnoj formi.
Klasična reklama je dosadila i bogu i đavolu. A pošto se reklame možemo odreći samo tako što ćemo odabrati neki od vidova autističnog ponašanja, preostaje makar da navijamo za dobre ideje.
(tnx poZZdravljač)
Utovar nedeljom, 30. septembar
Granica je nebo, kažu letači. A oni koji izgledaju kao da traže mir u fermentima voćnog šećera udaraju na patriotizam kao novi ekonomski model za spas bankrotirane države. Nema tu neke politike, da se razumemo: sve je to pošalica. I to veoma ozbiljna.
Kaže Crvenooki kako je otvaranje novih radnih mesta najveće herojstvo i da je onaj ko otvori novo radno mesto najveći Srbin. Nije bilo reči da li to znači da oni koji nisu srpske nacionalnosti tim činom postaju Srbi, a pogotovo je zaboravio da navede da li pripadnici drugih kongregacija treba da se pokrste u pravoslavnoj crkvi.
Sisoje je sad nakupio već dovoljno budalastih izjava da bismo mogli da razmišljamo o tome koliko je pametno još ga trpeti. Neko ko je već po drugi put došao na visoko mesto u državnoj politici samo tako što je bio klin u osovini političkog potkusurivanja svakako bi trebalo da prestane da odaje utisak alkoholisanosti u radno vreme – a radno vreme premijera je uobičajeno 24 sata na dan.
Zapravo, loše ja to kažem. Bilo bi dobro da se pokaže da je bio pijan kad je izgovarao sve ono što je izgovorio u poslednje vreme. Jer, ako je bio trezan, onda je to strašno: bahatost koju on pokazuje u poslednje vreme prevazilazi okvire ponašanja koje može da se toleriše.
Dakako, on je bezbedan, jer ovo nije demokratska nego partokratska država. Možda mi čak pošalje svoje da popričaju sa mnom, čisto da me tzv. provere i pokušaju malo da poplaše. E baš da vidimo. Živ sam se usr’o.
Goran Savić, R.I.P
Levi, prenartpani tas Bezumnog takozvane Vojske Srbije, alotropske modifikacije vojski državne zajednice Srbije i Crne Gore, SR Jugoslavije i SFRJ, dobio je još jedan teg.
Život mladog Gorana Savića je ugašen padom aviona kojim je upravljao. Istraga će najverovatnije pokazati da major Savić nije kriv za ovu nesreću. Konačno, mogao je da iskoči, ali nije; usmerio je avion van naseljenog dela Stare Pazove, koliko je to bilo u njegovoj moći. Istraga će verovatno pokazati da su krivi mehaničari. Možda će otići na vojni sud, možda će biti prekomandovani, možda u zatvor, možda će dobiti otkaz. Istraga će verovatno trajati dugo, predugo. Doći će nove vesti, i nikoga izuzev jedne male, uništene porodice neće zanimati njen ishod.