Za one koji još uvek nisu shvatili

Jeste li ikada probali da u luna-parku uhvatite igračku onim automatom sa kandžom na kranu? I šta se desilo? Otišli ste nezadovoljni jer niste dobro uhvatili igračku, pa je ona ispala dok ste dovlačili kran do levka?

Nastavite sa čitanjem… “Za one koji još uvek nisu shvatili”

(promaklo samocenzuri)

Nije za nišče tolerancijom na gađenje.

Ponedeljak, dan za ekstremne sportove. A obaška, odavno se nismo bavili primerima ekstremnog debilizma – onog koji je toliko velik da ostaje jedinstven. Pazi sad.

Mislim da je ovog puta bolje da ništa ne komentarišem. Jer ovde, jebi ga, nema ništa između redova, nego…

Uh. Gledaću da se ne ponovi. Ajmo sad, svi na svoje radne zadatke.

Pitstop Art

iliti: Kako od gomile vulkanizera načiniti organizovanu umetničku grupu?

Razni vidovi automobilizma podrazumevaju timski rad: vozač u vozilu je tek vrh jedne velike i prilično složene piramide. Koliko ih je ukupno u kolu, ko će znati, ali evo nekih detalja koje možemo da vidimo. Pazi sad.

Veština i umetnost se prepliću, pa to ti je.

Tamo pa ovamo za minut

Pojedinac ne evoluira: pogrešno je shvatiti evoluciju na taj način. Stvar se zbiva na nivou izbora optimalne mutacije između više potomaka unutar jedne populacije. Dakle, evoluira vrsta. I onda, ako bismo pogledali unazad, najzad bismo shvatili da linija roditeljstva ide na sam početak života.

Nastavite sa čitanjem… “Tamo pa ovamo za minut”

Najverovatnije neki Grunfov dalji rođak

Ne smem da poludim: ne mogu to sebi da priuštim…

Bill Czappa je ono što se nekada zvalo “TV mehaničar” – blesav naziv za zanat u kojem dominira elektronika, ako ćemo pravo – i on je svojevremeno pronašao način da zadovolji mušterije svih zahteva, pogotovo one koji ne odustaju od popravljanja svoje antičke elektronike zasnovane na grubim kontaktima i elektronskim cevima. Donesite mu televizor star pedeset godina i on će verovatno biti u stanju da ga popravi, ako baš insistirate na tako glupom zahtevu.

Nastavite sa čitanjem… “Najverovatnije neki Grunfov dalji rođak”

Baraka

Vi vrlo dobro znate da mi nemamo običaj da vas opteretimo predugim jutarnjim video sadržajima, osim možda ponekad vikendom. No, hajde da ne kvantifikujemo sadržaje, nego da ih objašnjavamo po poželjnosti neke poruke koju nose: možda je zarad neke važnije poruke potrebno uložiti malo više vremena.

Možda 97 minuta?

Nastavite sa čitanjem… “Baraka”

Ој, кафано: Џакарта

Код нас постоји традиција да нека места имају своја имена, јача од званичних. Пола Новог Београда не зна из прве где је Генексова кула, али сви знају где су Два Идиота. Чак су и месне заједнице имале своја имена независна од народних хероја – овде нико није знао где је МЗ “Раде Кончар”, боље питајте за Малу Америку.

Ова кафана је једно од таквих места. Ваљда се увек звала “Тошин бунар” по улици у којој се налази, ко ће то знати. Међутим, пошто се налази у непосредној близини Студентског града, где је живело и доста студената из несврстаних земаља, залепио се назив Џакарта.

Ту сам можда навратио понекад док је отац студирао (ванредно и полако), да се нађемо са неким његовим колегом да размене скрипта и белешке – можда, не сећам се. Трг ми је, међутим, однекуд познат, био сам ту негде. Јачином од 0,45 дежавија.

20140913_13_18_30 džakarta

У новије време сам ту навраћао неколико пута, откако ћерка станује у крају. Већ смо одустали од покушаја да међу сплавовима око хотела “Југославија” нађемо место са пристојном клопом, све нешто фенси шменси, скупо и фотогенично а не изазива жељу да се поново посети. На крају испадне “онда… Џакарта?”.

Nastavite sa čitanjem… “Ој, кафано: Џакарта”