Njujork. Očima, fotoaparatom, softverom i beskonačnim rasipanjem vremena jednog zamlate

I tako, dođe čovek u Njujork, nema pametnija posla, nego napravi dovoljno fotografija da od njih može da sklopi kolaž-film. Pazi sad.

Nastavite sa čitanjem… “Njujork. Očima, fotoaparatom, softverom i beskonačnim rasipanjem vremena jednog zamlate”

Razbijanje pete dimenzije

Sediš tako u parku, tu stoje nekakva vrata (dekadencija kao opšte mesto u društvu: više ne znaš da li je to neka komunalna sprava ili umetnička instalacija), dođe neki ludak, prođe kroz vrata i… I nema ga više.

Ne propustite epski komentar na 1:50. Smile with tongue out

A sad…

Nastavite sa čitanjem… “Razbijanje pete dimenzije”

Magična potraga za koincidencijom

Mi, ovde na Suštini pasijansa, ne govorimo o koincidencijama, nego o sinhronicitetu. To je pojava koju smo odavno uspeli da dokažemo…. Nažalost, samo empirijski, što je loš dokaz za one koji imaju tu lošu, ali korisnu naviku da misle svojom glavom. To, usput, dokazuje i mnoge druge stvari, poput Sterdženovog zakona, koji pominje junak današnjeg priloga.

Pratite pažljivo. Ako vam šta nije jasno, premotajte malo unazad i pogledajte ponovo.

Nastavite sa čitanjem… “Magična potraga za koincidencijom”

Konzervacija? Subverzija?

Stvari stoje ovako: čega god da se latite na polju ozbiljne fotografije, neko je to verovatno već radio. I ne samo to: možda se to već pretvorilo u stereotip. I ne samo to, nego će se naći neki mudroser da vam drži predavanje šta je i kako trebalo da uradite.

Blake Little nije to mogao više da izdrži. Ponudio je nešto što nije niko pre njega, na radost pčelarske zadruge.

Nastavite sa čitanjem… “Konzervacija? Subverzija?”

Opsesija: socrealistička autobuska stajališta

Ali stvarno: čovek je godinama išao uzduž i popreko po svim zemljama bivšeg SSSR i vredno fotografisao autobuska stajališta u gradovima i van njih, jer ona su unikatna dela čiji izgled je prevazišao utilitarnu dimenziju. Pogledajte.

Nastavite sa čitanjem… “Opsesija: socrealistička autobuska stajališta”

Kad Pikaso stvara

“E vidiš”, reče mi stariji brat mog školskog druga, “ti nikad nećeš biti Pikaso zato što samo voziš taj tvoj bicikl, a nisi se setio da napraviš umetničko delo od delova koje si polomio.”

Nije mi bilo jasno šta ovaj to lupeta, ali nisam se nešto veliko ni trudio da ukapiram. Posle mi je doneo udžbenik iz likovne umetnosti, pa mi pokazao kako je Pikaso zavario guvernal bicikla za zadnju stranu starog sedišta, pa to sad liči na lobanju bivola. I ta skalamerija stoji u nekom belosvetskom muzeju i svi joj se dive.

Kako, molim?

Nastavite sa čitanjem… “Kad Pikaso stvara”

Rešenje za sve one koji na koncertima uporno zaklanjaju vidik svima iza sebe entuzijastičnom proizvodnjom digitalnog đubreta pomoću svojih pametnih telefona

Desilo vam se – priznajte i nemojte da kažete da nije – da vas je neko nekada iznervirao svojom sistematičnom, ali netaktičnom upotrebom mobilnog telefona. Proizvođači nakazno loših video-klipova (u tu kategoriju spada oko 98% svih koji pokušavaju da snime koncert) posebno su iritirajuća vrta: oni su izgubili sve kriterijume pristojnosti, solidarnosti i drugih pozitivnih socijalnih veština koje su nekada bile uobičajene na koncertima čak i za vreme šutki.

Marky Ramone, drugi bubnjar grupe Ramones (1978-1982 i 1987-1996 – najstariji danas preživeli član), predlaže rešenje za te mamlaze.

Nastavite sa čitanjem… “Rešenje za sve one koji na koncertima uporno zaklanjaju vidik svima iza sebe entuzijastičnom proizvodnjom digitalnog đubreta pomoću svojih pametnih telefona”