Potrebne su ti drvene bojice, komad hartije, talenat za crtanje i…
I ideja o tome da više životinja i više biljaka mogu da čine jednu tvorevinu.
Radove Marca Mazzonija možete pogledati ovde.
(tnx Toda via fb)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo ideje vredne pažnje, vremena i razmišljanja. Čak i kad su takve da nas pouke teraju na suprotnu stranu.
Potrebne su ti drvene bojice, komad hartije, talenat za crtanje i…
I ideja o tome da više životinja i više biljaka mogu da čine jednu tvorevinu.
Radove Marca Mazzonija možete pogledati ovde.
(tnx Toda via fb)
I tako, dođe čovek u Njujork, nema pametnija posla, nego napravi dovoljno fotografija da od njih može da sklopi kolaž-film. Pazi sad.
Sediš tako u parku, tu stoje nekakva vrata (dekadencija kao opšte mesto u društvu: više ne znaš da li je to neka komunalna sprava ili umetnička instalacija), dođe neki ludak, prođe kroz vrata i… I nema ga više.
Ne propustite epski komentar na 1:50. ![]()
A sad…
Kad se podiže kuća, pogotovo montažna, nema šale: mora da se radi marljivo, jer vreme je novac. Evo kako se jedan majstor snalazi da prištedi vreme uz pomoć trakastog metra.
Mi, ovde na Suštini pasijansa, ne govorimo o koincidencijama, nego o sinhronicitetu. To je pojava koju smo odavno uspeli da dokažemo…. Nažalost, samo empirijski, što je loš dokaz za one koji imaju tu lošu, ali korisnu naviku da misle svojom glavom. To, usput, dokazuje i mnoge druge stvari, poput Sterdženovog zakona, koji pominje junak današnjeg priloga.
Pratite pažljivo. Ako vam šta nije jasno, premotajte malo unazad i pogledajte ponovo.
Stvari stoje ovako: čega god da se latite na polju ozbiljne fotografije, neko je to verovatno već radio. I ne samo to: možda se to već pretvorilo u stereotip. I ne samo to, nego će se naći neki mudroser da vam drži predavanje šta je i kako trebalo da uradite.
Blake Little nije to mogao više da izdrži. Ponudio je nešto što nije niko pre njega, na radost pčelarske zadruge.
Ali stvarno: čovek je godinama išao uzduž i popreko po svim zemljama bivšeg SSSR i vredno fotografisao autobuska stajališta u gradovima i van njih, jer ona su unikatna dela čiji izgled je prevazišao utilitarnu dimenziju. Pogledajte.
Nastavite sa čitanjem… “Opsesija: socrealistička autobuska stajališta”
“E vidiš”, reče mi stariji brat mog školskog druga, “ti nikad nećeš biti Pikaso zato što samo voziš taj tvoj bicikl, a nisi se setio da napraviš umetničko delo od delova koje si polomio.”
Nije mi bilo jasno šta ovaj to lupeta, ali nisam se nešto veliko ni trudio da ukapiram. Posle mi je doneo udžbenik iz likovne umetnosti, pa mi pokazao kako je Pikaso zavario guvernal bicikla za zadnju stranu starog sedišta, pa to sad liči na lobanju bivola. I ta skalamerija stoji u nekom belosvetskom muzeju i svi joj se dive.
Kako, molim?
Ideš tako ulicom, kad jednom uličnom kuvaru dosadno, pa pravi predstavu.
Ima ludaka. Kreativni ludaci su najbolji od svih.
Desilo vam se – priznajte i nemojte da kažete da nije – da vas je neko nekada iznervirao svojom sistematičnom, ali netaktičnom upotrebom mobilnog telefona. Proizvođači nakazno loših video-klipova (u tu kategoriju spada oko 98% svih koji pokušavaju da snime koncert) posebno su iritirajuća vrta: oni su izgubili sve kriterijume pristojnosti, solidarnosti i drugih pozitivnih socijalnih veština koje su nekada bile uobičajene na koncertima čak i za vreme šutki.
Marky Ramone, drugi bubnjar grupe Ramones (1978-1982 i 1987-1996 – najstariji danas preživeli član), predlaže rešenje za te mamlaze.