Mamama, tatama, bakama, dekama, tetkama, stričevima, ujacima, tečama, strinama, ujnama i ostalom komšiluku želimo srećan sutrašnji polazak u školu.
Nervoza u široj porodici budućeg jednog beogradskog đaka-prvaka polako dostiže vrhunac. Babe su se prvo dugo dogovarale koja će koju tortu da napravi, lepšu, veću, ukusniju,… Ali su obe torte zbog preterane želje i nervoze brzo završile na smetlištu (istorije); poslastičarnice ionako u sklopu usluge imaju isporuku na kućnu adresu.
Dede su odustale od pokušaja “da se otvore” za đačku torbu i opremu za fizičko (penzije iovako male, a obećavaju smanjenje), pa se sad dogovaraju kako da podele trošak za đačku torbu ili opremu za fizičko. Možda ipak uzmu opremu za likovno… Mora li taj blok broj pet? Može li blok broj tri?
Tetke, stričevi i ujaci jedva čekaju kad će taj 1. septembar, pa da na “fejsu” okače onu svoju sliku sa budućim prvakom od pre dve nedelje, a uz potpis “tetkino/ujkino/strikino zlato pošlo u školu”.
Mama se raspituje kakva je učiteljica. Tata se raspituje… hm… kakva je učiteljica. A budući đak prvak razmišlja koji li će lego-komplet dobiti za taj famozni 1. septembar.
Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 31. avgust”