Utovar nedeljom, 27. april

Ljudi se dele na one što rade i one što misle. Ja bar tako mislim…

Svakakve nam se misli smutile ove nedelje i u takvom stanju teško je dovoljno se koncentrisati za ozbiljan suvisli uvod. Ima tu finih emocija, al’ su začinjene pogledom u gorku budućnost. Teško da nam drugačije predstoji uz novoizabranog gradonačelnika koji je silne gluposti radio/izjavljivao i u tehničkom sazivu gradske vlasti. Ili kada državna firma pokazuje patriotizam (sic!) poklanjanjem fabrike; kome drugom nego crkvi. Po osnovu ovog čina pravna država bi imala štošta reći oko PDV-a, je l’?

ako je jaje na oku, prst nije na čelu!Zatim suptilna(?) reklama nastave veronauke u osnovnoj školi uz jak argument da tu deca konačno nauče kako da se krste, a nastavnik(?) nema pravo da ih upisuje ako zakasne ili ne dođu na nastavu.

Pa onda pokazivač vesele budućnosti u Srbiji. Koliko vam treba vremena da utvrdite na kom smo mestu na ovoj listi?

Shodno tome i najava poskupljenja struje početkom jula. Razlog nije to što je struja godinama unazad jevtina, nego zato što dolazi konkurencija. To je ta liberalizacija tržišta, znači…

Svestan sam da se priča oko ne-vakcinacije dece nikad neće završiti, ali izgleda ni ne jenjava.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. april”

Kriminalna radnja: loše pisanje

U zatvoru za kriminalno loše autore scenarija°, jedna grupa zaverenika pokušava da obrlati neočekivano dobrog autora da ih izvuče preradom scenarija samog filma. Pretnja kiblom je bila dovoljna i siromašak se dao na posao.

Šta se onda desilo?

Nastavite sa čitanjem… “Kriminalna radnja: loše pisanje”

Једна од пре: све укриво

После оне ноћи пива, почео сам да пребирам по фоткама које сам снимио по граду у последње две-три године, и схватио да сам помало опчињен тим кривим сокацима и враћам им се често.

Можда је томе крива и навика да у град идем колима, која, наравно, морам негде да оставим, што онда значи да до главне улице не долазим бициклом, шором средом као некад, него управо кроз те криваке. А има ту и радне навике, у један од њих сам неких година ишао на посао.

Ово је иза угла од оне претходне. Место са најужим тротоаром је наспрам жуто осветљене фасаде у дну.

(велика – овог пута препоручујем да се погледа)

Снимљено је са предумишљајем. Ишао сам бициклом до клуба, и понео статив, везан банџијем за пактрегер (тако се то зове и дан данас). После састанка сам кренуо полако и стао где ми се стајало, монтирао канона на статив и онда се патио са изоштравањем. Јер ово је онај руски објектив, јачине 2,0 (стандардни зум је 3,5), нашрафљен обичним металним адаптером без електронике, дакле изоштрава се само ручно. Нешто се ту не слаже и често ми се деси да у тражилу успем да оком изоштрим оно што у ствари није оштро. Буде то оштро, али не тамо где сам ја хтео.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: све укриво”