Utovar nedeljom, 21. april

Nikad bolji razlog za kratak utovar!

Poslednju nadu nam daju osobe zainteresovane za gerila-cenzuruStvar je prosta da ne može prostija biti. Imao sam dosta posla (što za nas slobodne strelce i nije tako loša stvar), a pride sam se klonio svih dnevno orijentisanih medija  nakon što sam doživeo skatološko iskustvo na televiziji prošle nedelje popodne. I kako sam to učinio, ispade premalo izvora za tekuće glugen-orijentisane sadržaje. Kao posledica, ispade šta ispade – ili bolje reći, ne ispade.

Ček’ malo: skatološko iskustvo?

Ne, nemojte da gledate u rečnike. To je, prosto, mudroserni termin za “sranje” u svim kontekstima doslovnog i figurativnog  značenja. Možda biste mogli da mi pomognete, ako gledate televiziju redovno, i da mi objasnite otkud ova praksa. Evo o čemu je reč.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 21. april”

Moskva – Petuški, opet. Svedočenje o zaboravljenim koktelima, propuštenim prilikama i miru u duši

Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži…

Sa kultnim delom “Moskva – PetuškiVenedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se dao na put laganog samouništenja…

Pogledajte ovaj dokumentarac.

E, moraću da probam tu “komsomolkinu suzu“, pa nek’ ide život!

Šta se dešava kad cediš mokru krpu u bestežinskom stanju?

Može biti da vi mislite da je to pitanje benasto i glupo, ali se pokazalo ne samo da nije glupo, nego već i veoma zanimljivo. Lik u Međunarodnoj svemirskoj stanici je udovoljio ovom pitanju dvoje srednjoškolaca i napravio eksperiment pred kamerom. Pazi sad:

(uoči kako je krpa bila spakovana)

Pa sad ti reci da postoje glupa pitanja.

In memoriam: Storm Thorgerson

David Gilmour je rekao da su ti omoti neodvojivi deo dela koja je njegov bend pravio. Listam omote ploča koje je napravio taj čovek i shvatam da su neodvojivi deo mog sazrevanja.

Juče je u sedamdesetoj godini preminuo Storm Thorgerson, legenda grafičkog dizajna, čovek koji je slavu stekao kao jedan od osnivača i ključni autor studija za umetnički dizajn Hipgnosis. Reč je o umetniku vanserijskog kalibra koji je napravio ključni uticaj na dizajn popularne kulture tokom više od četrdeset godina aktivnosti. Zbog toga, Suština pasijansa se odužuje velikom umetniku na poseban način. Ali, najpre reč sećanja.

Ako ste prepoznali barem dva od ovih pet omota albuma, to znači da je rad Storma Thorgersona uticao i na vas...

Ponikavši u Kembridžu, bilo je viđeno da grupa Hiphnosis stupi u saradnju sa najpoznatijim muzičkim bendom koji je takođe došao iz tog gradića u London. Elem, upravo je David Gilmour prišao Thorgersonu, znancu od ranih dečačkih dana, i predložio mu da napravi omot za drugi album grupe Pink Floyd, A Saurceful of Secrets (1968). Tako i bi. A ono što je usledilo danas ima miris epske priče.

Nastavite sa čitanjem… “In memoriam: Storm Thorgerson”

Sidnejska Opera, iz ugla arhitekte

Ima li ikoga pismenog po kriterijumima 21. veka da ne zna kako izgleda zgrada sidnejske Opere? Ova građevina, koju je Zelazni nazvao “riba-jede-ribu-jede-ribu”, najveća je likovna ikona Australije. Šta jedan vrsni arhitekta veli o ovom delu svog kolege Jørna Utzona?

Hteo bih usput da vas podsetim na dr Ranka Radovića, arhitektu koji je pored hiljadu obaveza stizao i da se bavi popularizacijom arhitekture. Njegov pristup me je podsetio na onaj školski program televizije Beograd, onih godina kada je televizija, zamislite samo, služila i kao sredstvo obrazovanja. Bilo je to toliko davno da se danas ponekad pitam je li to zaista bilo tako ili sam sanjao.

Utovar nedeljom, 14. april

Ne znam kako kod vas, ali ovde i dalje ima jogurta u prodavnicama.

middleearthhNe prestaju da me fasciniraju kapaciteti političara svih boja i nijansi da pribave političke poene na uštrb bilo čije izjave, bilo kakve i bilo kada. Ako ta izjava ima nekakav naslov, pa još pritom u pisanom obliku, obaška netaktično intoniran bombastičnim atributom koji poručuje da je daleko bolje biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan, onda nastaje tarapana. Onomad beše jogurt-revolucija, ovog puta će biti od svega po ništa, jer ništa nije ni ostalo. Ni mleko, a kamoli jogurt. Sve su odneli. I nije im dosta.

Ne bi bilo tarapane, nego se razni mačkari i kučkari koprcaju da ocede štogod suve drenovine na premisama koje donose sa one strane koja počiva preko Save i Dunava. Uporni pokušaji uspostavljanja praziluk-ideologije neće uspeti, jer napadi dolaze od strane onih koji misle da prazilukovska ikonografija vlada i van njihovog atara. Stoga su slobodni da vrate kući to svoje seljačko vaspitanje i da prepuste Vojvodini paorsko.

P.S. Da li bi neko mogao da mi objasni zašto viču kad stoje ispred mikrofona? Je li to neki fetiš? Da li im je neko objasnio čemu služe mikrofoni i sistemi razglasa?…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 14. april”