Veselo veče u domu penzionera.
Čak ima šmeka. ![]()
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Veselo veče u domu penzionera.
Čak ima šmeka. ![]()
Oknov je čitav dan koračao oneraspoložen i čak nije hteo ni sa kim da razgovara.
– * –
U lov su pošla šestorica, a vratila su se samo četvorica.
Dvojica se nisu vratila.
Oknov, Kozlov, Strjučkov i Motiljkov se srećno vratiše kući, a Širokov i Kablukov poginuše u lovu.

Oknov je čitav dan koračao oneraspoložen i čak nije hteo ni s kim da razgovara. Kozlov je uporno pratio u stopu Oknova i dosađivao mu je raznim pitanjima, čime je Oknova i izveo iz takta.
Kozlov: Hoćeš li da zapališ?
Oknov: Ne.
Kozlov: Hoćeš li da ti donesem, eno, onu tamo stvar?
Oknov: Ne.
Kozlov: Možda hoćeš da ti ispričam nešto smešno?
Oknov: Ne.
Kozlov: Pa, hoćeš li da piješ? Eto, imam ovde čaj sa konjakom.
Metronomi se sami sinhronizuju. Obratite pažnju šta se dešava.
Ne znam u čemu je zezalica. Možda i nema zezalice, nego harmonijska oscilacija učini svoje.
Gramatika se prvo uči na “osećaj za filing”. Pravila se prihvataju kasnije. Ili se ne prihvataju.
Kako detetu od četiri i po godine objasniti zašto se kaže:
ja pevam
ti pevaš
oni pevaju
ja skačem
ti skačeš
oni skačaju skaču
Svest je postala tako jasna, da je Markov mogao napamet da rešava algebarske zadatke i jednačine sa dve nepoznate.
– * –
Markov je skinuo čizme i, uzdahnuvši, legao na divan.
On je želeo da spava, ali, čim je sklopio oči, želja za snom smesta je minula. Markov je otvorio oči i posegnuo za knjigom. Ali san ga je opet obuzeo, i, ne dosegnuvši knjigu, Markov je legao i opet sklopio oči. Ali samo što su se oči sklopile, san je opet odleteo, i svest je postala tako jasna, da je Markov mogao napamet da rešava algebarske zadatke i jednačine sa dve nepoznate.
Dugo se Markov mučio, ne znajući šta da radi: da spava ili da bdi? Napokon, izmučivši se i omrznuvši samoga sebe i svoju sobu, Markov je obukao kaput, stavio šešir, uzeo u ruku štap i izašao na ulicu. Sveži vetrić je umirio Markova, stalo mu je veselije u duši, i zaželeo je da se vrati nazad u sobu.
Ulazeći u sobu, osetio je u telu ugodan zamor i zaželeo je da spava. Ali, samo što je legao na divan i sklopio oči, san je smesta nestao.
S besom je Makarov skočio s divana i, bez kape i kaputa, pojurio je u pravcu Tavričeskog vrta.
1936-1937.

– * –
(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)
I tako, dok dlanom o dlan, već mart. Opako brzo mi se vrti kalendar. Ne dopada mi se to. Pogotovo zato što živim u Zoni Gluposti, a nemam ni snage ni novca da se oduprem, osim kontranapadima. A onda upadam u spin…
U međuvremenu, informativna redakcija RTS se opet sprema za smradovsko informisanje. Spremaju se za izbore, šta li.
U sredu, 29. februara, zateknem se ispred televizora u nesrećan čas: tokom najave vesti dana u podnevnom dnevniku. U najavi rekoše kako je, eto, fotografija Novaka Đokovića na fejZbuku oborila sajt. U, bre. Već sam zaboravio na to i otišao, nego sam u tom času opet prolazio, kad čujem – baš ta vest. Aj’ da vidim. Kad ono: na fan stranci Đovaka postavili app za virtuelno slikanje sa njim. Tu se populus popalio, pa krenuo da sastavi najveći fan album u istoriji Sunčevog sistema, pa je pukla aplikacija.
Aplikacija… Sajt… Govna lažljiva.
– * –
Kraljica Svih Drombulja će dobiti 500.000 evra od jedne televizijske stanice da bi u emisiji najpoznatijeg domaćeg TV majmuna pred kamerama ispričala sve ono za šta je srpski puk zainteresovan. Da parafraziram Jakšu: slažem se da to bde tako, dok god ne moram da slušam to što priča, dok god moje dete ne mora da uči u školi o tome i dok god tih 500.000 evra budu praćeni isplatom poreza i doprinosa prema skali koja važi za sve.
Ako nemate desetak minuta, ne započinjite sad. Ali svakako pokušajte da pogledate ovaj film o tome kako je fotografija promenila čoveka. Ah, da: i oprostite mu na egzibicionizmu prvih minut i po. Sačekajte da počne pravi deo, negde na 1:33.
Da, fotografija može da bude i pokretna. Nije valjda da niste to znali? To je sigurno zato što niste gledali filmove Andreja Tarkovskog. Inače biste znali i te kako.
Drug Koškin je pokušao da pobegne, ali se spotakao i drug Maškin ga sustiže.
– * –
Drug Koškin je igrao oko druga Maškina.
Drug Maškin je pratio pogledom druga Koškina.
Drug Koškin je uvredljivo odmahivao i odvratno krivio noge.
Drug Maškin se namrštio.
Drug Koškin je mrdnuo trbuhom i trupnuo desnom nogom.
Drug Maškin je vrisnuo i skočio na druga Koškina.
Drug Koškin je pokušao da pobegne, ali se spotakao i drug Maškin ga sustiže.
Drug Maškin je udario pesnicom po glavi druga Koškina.
Drug Koškin je vrisnuo i pao četvoronoške.
Drug Maškin je maznuo druga Koškina nogom ispod trbuha i još jedanput ga udario pesnicom po potiljku.
Drug Koškin se izvalio na pod i umro.
Maškin je ubio Koškina.
(bez datuma)

– * –
(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)
Nemam pojma ko je ovaj lik. Ako sam dobro razumeo, reč je o najnovijem televizijskom majmunu na tamo nekom kanalu u Americi. Boli me uvo, neću ga gledati kao što nisam gledao ni njegove prethodnike… Lažem, gledao sam Dika Kaveta kad sam bio klinac, ali to sad nije bitno. Nego je bitno drugo: zamalo da se primim na ovo.
I znate šta? Jeste, besmisleno je. Međutim, i u toj besmislenosti ima više smisla od 90% kompletne holivudske produkcije.
Gde je granica ljudske mašte? Možda baš u graničnim slučajevima nauke. Danas je 40 godina od lansiranja sonde kojoj je mašta opredelila sudbinu.
(ovaj prilog su spremili Igor i Grba zajedno)
Lansirana 2. marta 1972, sonda Pioneer 10 je prvi objekat načinjen ljudskom rukom koji je poslat preko asteroidnog pojasa. Primarni zadatak misije je bio da obezbedi polazne informacije o spoljnim planetama Sunčevog sistema; bio je to prvi objekat koji je prošao pored Jupitera i snimio ga izbliza. U nastavku misije, Pioneer 10 je obavio niz merenja u obodnim zonama Sunčevog sistema, sve do kraja formalnog dela misije 31. marta 1997. Da, dobro ste pročitali: misija je trajala 25 godina.
Slabašni signal sa sonde je potrajao još neko vreme, služeći kao zgodno sredstvo za eksperimente na planu stalne komunikacije u graničnim slučajevima. Poslednji telemetrijski prenos sonda je obavila 27. aprila 2002. Poslednji, vrlo slab signal je primljen sa Pioneera 10 22. januara 2003, kada je bio udaljen 12,2 milijardi kilometara. NASA je učinila još jedan, neuspeli pokušaj da stupi u kontakt sa sondom 7. februara 2003. Još jednom su, bezuspešno, pokušali 2006, a onda je dosije zatvoren. “Sonda spada u istorijski i naučno najbogatije istraživačke misije”, komentarisala je Dr Kolin Hartman, direktorka istraživanja Sunčevog sistema u agenciji NASA.
Nas, međutim, i danas zanima onda druga misija sonde Pioneer 10. A to je poruka zvezdama.
Nastavite sa čitanjem… “Misija Pioneer 10 – četrdeset godina kasnije…”