Nisam ja: sve je to smislio časopis The Economist, pa pitajte njih.
A kako se petlja tamo i ovamo, moglo bi da se zalomi, pa da proces otpočne već u godini Usuda.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Nisam ja: sve je to smislio časopis The Economist, pa pitajte njih.
A kako se petlja tamo i ovamo, moglo bi da se zalomi, pa da proces otpočne već u godini Usuda.

He, šašavi su ti Rusi.
Ima taj neki ruski šahista, stari, bre, neki, ono pre Karpova i Kasparova. Ne znam neki Mihail Botvini ili Huan Antonio Kapablanka ili tako neki. I sad fora je što je taj Botvolini posle onog sveckog rata putov’o železnicom preko Sibira, gde li. I sedi sad tako u kupeu sa nekim drugim Rusom. E, ali fora je što se oni ne znaju. Mis’im, ovaj lik ne zna da je ovaj drugi Butovini, ono najbolji ruski šahista i to. E, i sad se tu oni kao smorili, svako za sebe već pročit’o po jednu Anu Karenjinu, to ti je od onog Tolstojevskog i više ne znaju šta će. Smorili se k’o krtice u saksiji. I fora sad ovaj lik predloži da odigraju partiju šaha, on kao ono ima kod sebe tablu i figure. A ovaj Buvolini prihvati, šta će, ionako se smorio. Poređa ovaj lik figure, a Bovulini skloni sa table jednog svog topa. I sad fora lik se naljuti u stilu kakav je to način, tamo-‘vamo, kako vas nije sramota, dajete mi topa fore, a ne znate kako ja igram, čak me i ne poznajete. A Bovini ga iskulira sa “Brate, sve kojima ne mogu da dam topa fore ja lično poznajem!”.
I tako, dok iz Beča gude Štrausove note, Suština pasijansa se budi u novoj godini, doduše u aftamackom režimu. Ja ću da se izležavam ceo dan.
I? Kako je prošla žurka? Onaj DJ Didžej Bidžej nije došao, pa sam morao da angažujem nekog starkelju da mi didžejiše; ali tako ti je to kad krpiš rezerve u poslednji čas.
Dakle, opet obrnusmo cajger… Prolazi mi sve brže. Ebaga, tako to ide s godinama, valjda.
Računam, valjda neće biti problem da ove godine utovarim pedesetak gomila u slavu gluposti. U to ime, bilo bi najbolje da vam u nastupajućoj godini ne poželim ništa. Šta god pomenem, izmetnuće se na zlo – izvesno, ne mojom krivicom.
– * –
Šta sam ono hteo…. A, da!
E, pa da vam sve po spisku, svima redom!
Života, zdravlja. veselja i pameti! Dobrih iskušenja i vrednih pobeda! Mira u duši! Spokoja u porodici! Zanimljivog i dobro plaćenog posla! Vrednih saznanja! Igračaka koje već sanjate! Mesta koja još niste svojim očima videli! Ljudi vrednih susreta! Muzike vredne ponovnog slušanja! Pogleda vrednih pamćenja!
A sad, razlaz: svi na svoje radne zadatke!
Aj pa da krenemo u duhu optimizma! Ipak je ovo godina Usuda.
Tri, četr:
Veselo, veselo!
Na današnji dan, u ovaj sat, pre 26 godina, iliti 1. januara 1986. godine u pet ujutru, Grba je prvi put poljubio ženu svog života.

Obećao sam Jasni da ću ostati pored nje 119 godina, tačnije do 1. januara 2105. Odužilo se, ali planiram da izdržim bar toliko.
Boktemazo, pomislio sam, pa mi nemamo svoju pesmu. A znate li zašto? Prosto, zato što je sva muzika naša.
Za tebe, darling: Mavis Staples, u izdanju koje najviše voliš!
Ne primajte rezultat k srcu, ako je slab. Postoji razlika između neznanja i neobaveštenosti, a jednom kad to prihvatite, lako ćete savladati sve prepreke i nadoknaditi propušteno.
Uostalom, i ja pričam gluposti. Ovo preslišavanje nije nikakva prepreka i nemojte ga tako doživljavati. Umesto toga, pokušajte da se zabavite. Čak, pronađite izazov u tome da ćete uskoro ovladati Suštinom pasijansa. Ja verujem da hoćete.
Nego, ostavite ovo za posle. Pogledajte kroz prozor: ako je noć, to znači da kasnite na novogodišnju žurku. Ako je dan, opustite se, jer već je 2012. godina i nema vam spasa iz nje skoro godinu dana.
Ne volim ovo što nam poturaju kao pivo. No, čak i kad je pivo bilo pivo, nisam se bogzna koliko oduševljavao. Osim u dva slučaja: jedno je pivo u pivnicama Praga. Drugo je točeno crno pivo koje vri u čaši i koje ima ukus koji asocira na lešnik.
Na današnji dan, 31. decembra 1759. godine, Arthur Guinness je potpisao ugovor o iznajmljivanju pivare James’s Gate Brewery u Dablinu, po ceni od 45 funti godišnje. Dogovoreno je da ugovor važi devet hiljada godina.
Rezultat tog ugovora: najbolje pivo na svetu, u svim kategorijama.
A u ime jedinog piva za koje otvoreno kažem da ga obožavam, jedan stari vic.
– * –
Godišnji svetski sajam pivarske industrije. Kao i obično, prve večeri se skupiše u lokalnoj pivnici stari znanci iz raznih firmi, komercijalisti koji vole da se napucavaju čije pivo je bolje. I krene maltretiranje konobara.
– Meni plzensko! – reče Čeh – Sa petog stepenika!
– Ma kakvi! Jedan ledeno hladni Bad! – na to će Amer.
– Fosters za mene! – reče lik koji liči na na krotitelja krokodila.
– Gluposti! Daj ovamo turu Lava za sve – reče tip koji je mirisao na zapršku i beli luk.
– Ljudi, budite ozbiljni! Molim jedan Hajneken! – Reče lik u narandžastoj majici.
– Meni Karlsberg! – zatraži Danac.
Hajde da ispratimo godinu jednom prelepom slikom.
Severna polarna svetlost (Aurora Borealis) je fenomen za koji se nadam da ću biti u prilici da ga vidim svojim očima bar jednom u životu. Želim to i vama.
Ljudi moji, još malo, pa da ispratimo ovu gamad od godine i da duboko udahnemo: sledeća će biti još gora. Nema veze, navikli su svi koji se deklarišu kao optimisti sa iskustvom.
Sreća naša, pa ne možemo da vidimo budućnost; a prognozianje je samo disciplina koja služi češanju mozga. Svoje prognoze najčešće zaboravimo… Večeras se posvećujemo samim dešavanjima na blogu i, obaška, oko njega. Možda će ovo biti najteži od šest testova za vas.
Nastavite sa čitanjem… “Preslišavanje (5): Poštari, planete, nešto novo, a sudnji dan obaška”
Pixarova minijatura govori o tome šta se dešava kad se zlo misli, a brzopleto odlučuje o aktivnostima.
Veoma me podseća na državnu politiku Srbije. Na kraju ćemo ostati očerupani i osramoćeni i završićemo tako gologuzi pešice u kukuruzu, dok će se rugobe smejati.