Uvećana realnost tehno-magije

Kako zamišljate mađioničare 21. veka? Kojim rekvizitima se oni danas služe? Šta mislite o multimediji kao sredstvu mađioničara?

Hajde da se setimo šta znači skraćenica TED: Technology, Entertainment, Design. Konferencija TED je zamišljena kao stecište ideja vrednih širenja, a tri lajtmotiva su i te kako dovoljna kao volumen u kome se te ideje rađaju i prenose drugima.

Ideje vredne širenjaAko ste pohodili sajt konferencije TED ili ste makar ispratili ono nekoliko predavanja koja sam do sada preneo i na stranice Suštine pasijansa, lako ćete razumeti prostor u kome TED funkcioniše kao ideja. I zaista, prepoznaćete bar jedan, ne retko i dva elementa koji se kriju pod crveno ispisanim akronimom. Ja sam do sada pogledao barem stotinu predavanja, verovatno i više; ali ni u jednom do sada nisam primetio, kao u ovom koje vam sada predstavljam, da su uključena sva tri stuba konferencije TED: tehnologija, zabava, dizajn.

Marco Tempest je iluzionista i mađioničar po meri 21. veka: ovaj Švajcarac koji živi u Njujorku je pronašao posebnost po kojoj ga drugi prepoznaju – a to je danas prvi preduslov opstanka u svetu zabave. On svoju magiju iluzije zasniva na interakciji sa multimedijom, a pakuje je u hudinijevsku teatralnost u kojoj posmatrač ostaje zabezeknut. Tokom petominutne prezentacije koju je održao na konferenciji TEDGlobal prošlog jula, a čiji snimak je objavljen na zvaničnom blogu konferencije upravo u danu za nama, Mr Tempest izvodi jednu fenomentalnu minijaturu. Pogledajte.

Komentar je, izvesno, suvišan.

Zla reka Arno

Tužna godišnjica… Nadam se, s poukom.

Na današnji dan pre 45 godina, 4. novembra 1966. godine, reka Arno je napravila cirkus po Firenci. Reka se izlila oko 6,7 metara iznad nominalnog vodostaja i napravila poplavu kakva se na nekom mestu kraj reke dešava možda jednom u hiljadu godina. Poenta je u tome što nije smelo da se desi sve ono što se desilo tada…

Imam fotke obeležja nivoa poplave koje sam načinio kad smo se Jasna i ja prošlog januara zadržali u Firenci nekoliko sati.

Crta nivoa poplave u Firenci, 4. novembra 1966.

Evo i krupnog plana:

"Voda Arna je stigla do ovde 4. novembra 1966."

Kažu da su vrata krstionice pored bazilike Santa Maria del Fiore (poznate kao Il Duomo, ona katedrala koja čini siluetu Firence prepoznatljivom) plivala po trgu…

Kuće i stanovi su nekako sređeni. Ali, Firenca je grad-muzej, svetski centar renesanse. U nepažnji čuvara blaga, propalo je na stotine umetničkih dela i na hiljade neprocenjivo vrednih knjiga. Nije mi jasno kako su mogli da dozvole takav javašluk: morao je i onda da postoji plan zaštite tog blaga, kao što danas izvesno postoji…

Skupa škola.

Sam svoj majstor

Ako ste sam (sebi) svoj majstor (za sebe), kako izlazite na kraj sa onim situacijama koje nisu opisane u uputstvima?

Sve bi možda bilo jednostavnije da je ovaj sam-svoj-majstor naučio da prvo pravilo majstorluka glasi “ako ne umeš da uradiš istu stvar u suprotnom smeru, ne hvataj se tog posla bez tuđe pomoći”.

Tvrdoglavost je ponekad korisna, a uglavnom patetična osobina.

Life in a Day

Zamalo da mi promakne informacija. Sreća, pa ima agilnih kolega…

Da li su na pomolu Open Source filmovi? Ne bi me čudilo: Holivud je odavno otišao u tri lepe pizde materine. A drugi nemaju snage.Na jutjub je pre par dana postavljen film “Life in a Day“, veoma zanimljivi projekat u čiju izvedbu je prste upleo i čuveni Ridley Scott. Zamisao filma je načelno jednostavna: uz pomoć autora-amatera, sadržajima koje su sami generisali, sklopljen je dokumentarni film u trajanju od 90 minuta. Lajtmotiv filma je najjednostavniji mogući: dokumentuje se jedan dan, 24. jul 2010. godine – i to je jedina konstanta.

Na poziv koji je upućen Internet zajednici, javilo se ko zna koliko autora iz 192 zemlje. Poslato je ukupno preko 4.500 sati snimljenog materijala. Sklopljeni film je prikazan zimus na čuvenom festivalu nezavisnog filma Sundance, a od 1. novembra je i na jutjubu.

Neću direktno da kačim film ovde; predlažem da pogledate film u najboljoj rezoluciji (HD1080) u režimu punog ekrana; ako to ne ide zbog loše veze ka Internetu, onda krenite od proste stranice sa klipom, pa nađite najbolje što možete da gledate.

Ipak, evo jednog trejlera, čisto da zagolica vašu maštu.

Fantastično i inspirativno.

(Tnx Goran via LinkedIn)

Jesmo li pametniji od Galileja?

Da li prosečan Homo Sapiens ima prava da se smeje Galilejevim eksperimentima sa strmim ravnima i loptama?

I kao što rekoh onomad, jedna grupica dobrih momaka (momci u duši, inače sve ozbiljni ljudi) često se okuplja u blizini Suštine pasijansa. Budno motre šta se dešava i često komentarišu priloge. Imaju peh da pretežno misle svojom glavom, pa traže mesta na kojima se takva mentalna disciplina smatra vrlinom, a ne manom. Sa zadovoljstvom primećujem da im Suština pasijansa odgovara u takvom nastupu. Tu i tamo ih malo žacnem da posvete svoje razmišljanje ovome ili onome i da to pretvore u saradničko pisanije. U poslednje vreme ne moram ni to: sami prilože.

Ovoga puta, gostujući autor priloga je Miloš Babović.

– * –

Galileo - Nastupao je naučnim mišljenjem o svetu oko sebe u vreme kada je to bilo ravno zločinu.

Prvi moderni naučnik u istoriji, Galileo Galilej, u svoju monumentalnu knjigu Dijalog o dva glavna sistema sveta je uneo divnu poetsku sliku Nojeve barke koja pliva po moru i na kojoj se život odvija potpuno isto kao na kopnu – pušteni sa iste visine, kamenje i pera padaju na podlogu u isto vreme; voda se smrzava na nula stepeni Celzijusa; kompasi pokazuju isti sever. Ovaj tip ideje je sačekao dr Ajnštajna da dobije svoje ime: misaoni eksperiment (Gedankenexperiment). Provera ideje je sačekala gospodina Stivensona da nam podari parnu lokomotivu. I tako, mic po mic, ovu ideju sada stalno testiramo. Dok se vozimo auto-putem (ka Budimpešti ili Beču, svejedno je), deca na zadnjem sedištu prave isti džumbus kao i u stanu. Studentarija izvodi iste kerefeke, bili u Hajd Parku ili u vozu (u Inđiji ili Kalkuti, opet svejedno). I samo zato, sada je prosta i očigledna činjenica da se zakoni fizike ne menjaju pri ravnomernom kretanju (očigledna do te mere da se uči u osnovnoj školi) – u vreme Galileja bila je to nečuvena ideja za koju je bio potreban veliki um.

Nastavite sa čitanjem… “Jesmo li pametniji od Galileja?”

Časovnik za sledećih deset hiljada godina

U srcu planine Sijera Diablo u zapadnom Teksasu, jedan časovnik sam sebe navija i koriguje. Čak odzvonjava neponovljive neponovljene melodije. I to je zamišljeno da bude tako sledećih 10.000 godina…

Sat za deset milenijuma? Gde ćemo tada biti? KAKVI ćemo tada biti?“Da li smo dobri preci?”, zapitao se autor ovog projekta. “Možemo li da učinimo nešto da čovečanstvo doživi potrebu opstanka kao izazov?”

Ova pitanja su dovela do toga da Danny Hillis pozove nekolicinu prijatelja da učestvuju u projektu spektakularnih razmera. Nakon što je 1996. godine osnovan Long Now Foundation, neprofitno udruženje koje ima za cilj da potakne čovečanstvo da razmišlja na duge staze, na red je došla izrada vrhunskog simbola: bio bi to časovnik koji će raditi sledećih deset hiljada godina!

Prototip “sobne” veličine je bio završen 1999. godine i danas se nalazi u muzeju. Prototip je dokazao da pet principa na kojima je projekat zasnovan mogu da opstanu, što je bio znak za početak gradnje sata u punoj veličini.

Jezgro mehanizma sata "Long Now"; predstavljena je veličina u odnosu na čoveka.Sat u punoj veličini zauzima celo jedno grotlo u planini. I kakav je to sat! Sam se navija (mada mu pomoć ljudi nije na odmet), sam se kalibriše prema solarnom podnevu, svakog dana odsvira novu melodiju, “kukavica” obeleži samo ulazak u novi milenijum… Zaista pravljen da potraje, veliki časovnik The Long Now je već u funkciji u planini Sijera Diablo u Teksasu i moguće je posetiti ga. To, inače, zahteva malo veći napor, jer se ta čudna instalacija nalazi van domašaja svakodnevnog života i dostupna je samo najupornijima.

Možemo samo da pretpostavimo kakav je to doživljaj. Priču o tome možete naći na bogato opremljenom sajtu posvećenom ovom projektu.

Ako ikad poželite da napravite ovakav sat, znajte da su planovi originalnog sata javno dostupni: možete besplatno preuzeti PDF sa matičnog sajta fondacije. U međuvremenu, fondacija ide dalje. U planu je izgradnja još jednog desetomilenijumskog sata u srcu planine u Nevadi. Rosetta Project je inicijativa za gradnju globalne biblioteke sveukupnog korpusa jezika sveta.

(Tnx Dejan)

Osam prostih problema bez odgovora nauke

Članak na koji sam danas naišao je star već šest nedelja, ali svejedno, ostaće aktuelan još neko vreme.

Lutajući tako po nekim čudnim mestima na Vebu, natrčao sam na članak interesantnog naslova: 8 Simple Questions You Won’t Believe Science Can’t Answer. Kad sam krenuo da čitam, nisam mogao da se zaustavim… Preneću vam tih osam teza ukratko; detalje ćete naći na polaznoj adresi koja se nalazi na linku prethodnog naslova, a tamo ćete naći i bogatu kolekciju linkova ka izvornim dokumentima… A njih ima toliko da sam ja ovaj članak stavio  u stranu do vikenda, ako i tad stignem da ispratim više (a toliko me zanima).

U međuvremenu,  moram da mislim i na one koji ne barataju engleskim jezikom do te mere da bi mogli da čitaju ove članke bez problema.

Kako god, jedna od poenti ove liste osam stavki koje zbunjuju naučnike je ta da nemamo pravo na arogantnu pomisao kako je ljudski rod već sve naučio (što je česta demagoška teza kreacionista). Druga, ne manje važna pouka: kritičko razmišljanje i preispitivanje znanja je važno ako želimo da napredujemo; saznaćete da su neka prethodna objašnjenja pala u vodu tek kad je neko naknadno stavio prst na čelo.

Nauka u škole, a tehnika narodu. Uostalom, dok neko rešava probleme, neko mora i da ih pravi, jer kakav je to svet bez problema? Nikakav.

Pa, da krenemo redom. Poštovaću redoslad i numeraciju iz matičnog članka. Jedino što ne mogu da se složim sa tim da su svi problemi baš prosti…

Nastavite sa čitanjem… “Osam prostih problema bez odgovora nauke”

Tražili ste, gledajte

FBI je toliko drndao čoveka da je on na kraju odlučio da im pruži sve što bi mogli da traže, pa i više od toga…

Greškom birokratije, Hasan Elahi, državljanin SAD koji putuje mnogo i po državi i van nje, bio je stavljen na listu za praćenje potencijalnih terorista. Bila je 2002. godina i neki Čvorovići Amerike su sumnjali i u rođenu mater, a kamoli u tamnoputog lika čije ime asocira na bliskoistočnog sumnjivca…

Posle nekoliko sati drndanja na aerodromu, pustili su ga. Onda su ga opet drndali, čak stavljali nekoliko puta na poligraf, da bi ga posle ko zna koliko izgubljenih sati obavestili da je sve u redu… Što je čovek znao od početka. A onda, da bi postupio preventivno, tražio je savet of kancelarije FBI da mu da preporuke o sledećim kretanjima. Rekoše mu da treba to i to, a on je onda izabrao da beleži sve. Prosto i jednostavno, sve.

elahi

Taj groteskni zahvat se pretvorio u još groteskniji, svojevrsni reverzno-orvelovski umetnički projekat foto-beleženja svih detalja u toku dana koje Elahi preživljava. Fotografije se aftamacki šalju na njegov sajt, na kome do sada ima oko 46.000 fotografija…

No, ovaj projekat je pobudio neke nove, zanimljive konotacije. O tim perspektivama, koje neki ljudi izgleda baš i ne prepoznaju iako su njihov deo, Mr Elahi govori na predavanju na konferenciji TED koje je održano jula ove godine, a postavljeno na sajt konferencije upravo u danu za nama. Pogledajte to predavanje; nadam se da vam nedostatak prevoda neće predstavljati smetnju.

Dokle će tako, vrag će ga znati. Tek, živo me zanima šta FBI misli o njegovoj ideji da bi svako mogao to da proba. Pa neka se ljudi zabavljaju – ako im ceo sigurnosni sistem ne kolabira pod količinom informacija…

Rovarite i sami malo online, naći ćete još zanimljivih članaka o ovom zanimljivom čoveku i čudnom projektu koji on uporno vodi već punih osam godina.