Nije čoveku lako da se svaki dan bori da preživi, jebiga…
Jedino ti novinari, jebiga, stalno nešto zanovetaju. Pa mislim, jebiga.
(tnx Tibi via FB)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo pojave na koje ne ostajemo ravnodušni
Nije čoveku lako da se svaki dan bori da preživi, jebiga…
Jedino ti novinari, jebiga, stalno nešto zanovetaju. Pa mislim, jebiga.
(tnx Tibi via FB)
Koliko puta ste u životu čuli da se za nekoga kaže: “Vozi kao Fanđo?” Verovatno i ne znate, ali sigurno ste retko videli da neko vozi kao petostruki šampion Formule 1…
Na današnji dan, daleke 1911. godine rođen je nepriksnoveni gospodar trkačkih staza (petostruki as), a važno je reći da je tada sve zavisilo od mašine i vozačkog umeća, kada nije bilo moguće iz boksa štelovati bolide. I danas, pola stoleća nakon vozačkih uspeha, Fanđo je ostao sinonim za brzog, ali i dobrog vozača. I Šumaher je, kada je oborio Fanđov rekord “skinuo kapu” El Maestru kako su Fanđa zvali u rodnoj Argentini.
Kod nas se odomaćio pogrešan izgovor prezimena ovog automobiliste, kao Fanđo, iako bi prema transkripciji i izgovoru pravilnije bilo Fanhio. Međutim, njegovi Argentinci, zapljusnuti talasima portugalskog jezika kažu Fanžio.
A ako se spremate da položite vozački ispit, ili ste odavno vozač, nije zgoreg da se podsetimo prve lekcije:
Komšija preko puta radi drugu smenu, drugari su na letovanju, devojka sprema ispit… s kim ćete odigrati svoju omiljenu igricu? U pomoć priskače niko drugi do – rođena keva!
Никад нисам волео да ретуширам слике. Ваљда зато што сам видео како то раде месни фотографи од заната – четкицом, примети се из авиона, и сви на матурском таблоу некако изгледају исто.
Светлокомора, ака Лајтрум, има нешто могућности за ретуширање, што ми је више него довољно за оно мало што ми понекад затреба. Ево, овде сам, признајем, немо’ ме бијете, просветлио талпу око пецароша. Добио је сценског светла колико му треба да се лепо види и да привуче пажњу.

(велика је овде).
Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: пецарош поред моста”
На оближњој дописној листи осване овакав дијалог:
| пошто је ове године јубилеј Спектрума
Da jebote, manje od dva meseca do tridesetogodišnjice nabavke prvog nam kućnog računara 🙂
А газда од блога (фр. l’blogue), притиснут приликама, нема куд него ме задужи, без камате, да опишем случај.
За куповину кућне рачунаљке (у потоњем децином речнику се то звало писаћка, не оно што сте мислили него деминутив од писаће машине) сам се загрејао годину унапред, кад је у Старту изашао чланак о зе иксу 81. Онда сам нешто причао са једним старијим колегом, и он ме одговорио од тога, рече изашао је нови, много бољи, Спектрум, има чак 48 кила меморије и ради у боји!

Набавка је потрајала неколико месеци. Као млад професор, са скоро две године стажа, тада сам могао да скуцкам тих 280 марака (што изађе не много више од званичних 125 фунти), али није био проблем у парама него у дотуру. Након неколико одлагања и грижења ноктију, Спектрум је коначно стигао, ваљда на данашњи дан (еј, меморијо, издаде!) те 1983. Наводно га је пазарио неки нашијенац у неком крају Лондона где само Ирци смеју да зађу, а прошверцовала га нека турбо фолк певаљка (удата у Бугарској па се као враћа кући и увози сву силу појачала и звучника и, хм, “друге опреме” сакривене у звучнику). СФРЈ је волела да разрезује сумануте царине на сву могућу техничку робу, али је још више волела да јој се гастарбајтери враћају. Резервна варијанта би ишла, да ово није упалило, преко жене неког источноевропског амбасадора, како ми рече колега који је посредовао.
Nastavite sa čitanjem… “Писаћка са тридесет свећица”
Ovaj vrti jo-jo kao da ne postoji sutra, boktemazo!
Tačno mi dođe da nađem onaj svoj jo-jo koji sam dobio u nekom butiku u Stokholmu pre, uh, tri banke godina, pa da probam bar nešto. Al’ znam ja sebe: pre nego što bih i pomislio, razbio bih glavu, luster ili prozor…
Znao sam da je moderni manir takav da se brodovi porinu postrance, ali nisam znao dokle ide rizik. Izgleda da ga ima oho-ho. Pazi sad:
Što ti je tehnika…
Obožavaoci serije “Game Of Thrones” ovih dana su poprilično šokirani dešavanjima u prethodnoj epizodi. Da ih malo razveselimo, evo kako bi izgledala uvodna špica serije da je ona pravljena 1995. godine:
Sve je tu – osmesi glavnih likova dok se okreću prema kameri, VHS kvalitet snimka, odgovarajuća muzička tema… kada to vidim opet mi je drago što sam propustio celokupnu TV produkciju pomenute decenije.
U kafanama je vazda dobra muzika…
“Vi dotnid no veđukešn. Vi dontindo vokuhooou. Hej, tića, gica vica looo. Odokonikos tu bregens no bregens doooo…” ![]()
Eksiraš jedno toplo pivce u 6 ujutru na kiosku, i eto podsticaja da na gradilištu osmisliš neku kerefeku kako bi ti brže prošao dan ![]()