Me and my droogs had some milk plus…

Ovih dana se obeležava 40 godina od premijere kultnog filma Paklena pomorandža (A Clockwork Orange, Stanley Kubrick, 1971). Net je pun informacija, a najzanimljiviju do sada nađenu delim sa vama.

Gettin' ready for some ultra-violence

Nema mnogo filmova u istoriji kinematografije koji su tako efikasno polarizovali publiku. Ko god je gledao taj film, završio je sa jakim utiskom, možda najjačim mogućim. Neki se kunu u film; neki ga mrze i proklinju. Ima spomeničara koji tvrde da je taj film kriv za razno nasilje (e, ti su mi omiljeni). Sledeća scena je za njih.

Nastavite sa čitanjem… “Me and my droogs had some milk plus…”

To je bilo neobično…

Ovako nešto je mogao samo Žilnik da sastavi u dokumentarac… Nadrealno.

“I posle, kada mu je bilo dosta…” Joj, kada mu je bilo dosta što me je tukao… Eto: otkrili smo odakle potiče ono čuveno “a onda će ti Đura oprostiti što te je tukao”.

Vašoj pažnji predajem ceo dokumentarac “Ustanak u Jasku”, koji je Želimir Žilnik snimio 1973. godine. Film je dvodelni na jutjubu: evo linkova na prvi deo i drugi deo.

Panoramski prikaz neba

Nazovite ih vizionarima, entuzijastima, ludacima ili zamlatama. Svejedno, takvi ljudi pomeraju granice dok ih mi uzimamo zdravo za gotovo.

Panoramskim fotografijama smo se već bavili na stranicama Suštine pasijansa, a bavićemo se još. I baš kad sam mislio da nađem neku od danas već čuvenih panorama gradova, natrčim na panoramu neba, i to punu sferu.

Sitnica: 37.440 ekspozicija za jednu panoramuNick Risinger je pratio svoje demone po malobrojnim zabitima koja još uvek nisu zagađena svetlošću kako bi mogao da načini čestite snimke zvezdanog neba. Angažovao je solidnu opremu: šest specijalnih fotoaparata sa namenskim filterima za slikanje neba je montirao na postolje koje rotira da kompenzuje rotaciju zemlje tokom dugih ekspozicija. Loveći deo po deo neba u razna doba godine i prešavši preko 100.000 kilometara, što je podrazumevalo i dva putovanja u Južnu Afriku, ovaj ludak je uspeo da uhvati 37.440 ekspozicija neba pod uglom od samo 12 stepeni (otprilike, širina dlana kad je ruka ispružena), Kvalitet i detaljnost tih ekspozicija je nešto od najboljeg što je ikad uhvaćeno sa površine planete.

I kao da pet gigapiksela nije bilo dovoljno, imamo i prikaze sazvežđa i ugla prikaza na šemi glaaksije.A onda je čovek sastavio te ekspozicije u jednu sfernu panoramu veličine pet gigapiksela…

Osim klasične panorame koju možete veoma zumirati i pomerati u svim pravcima, dat je i prikaz sazvežđa, sve sa prikazom ugla i pravca na maloj šemi galaksije.

Pravo da priznam, dok sam jutros gledao tu panoramu, nisam mogao da verujem da će mi ta tema biti toliko zanimljiva. Kad sam pogledao na sat, shvatio sam da je jutarnja kafa odavno popijena, a vreme za posao odavno počelo…

(Via)

Parada na Dan pobede

Baš se prisetih: bilo je 40 godina od oslobođenja, pa je u Beogradu održana vojna parada. Nismo imali novca da je održavamo svake godine, kao Rusi.

Te 1985. godine sam bio u vojsci ne radeći ništa pametno i bio sam prisiljen da gledam paradu. Izigravali smo oduševljenje pred političkim oficirom, kapetanom Veletićem, čovekom koji je i svoje slobodno vreme provodio špijunirajući koga stigne, a kamoli vojsku po zadatku.

Ta parada je bila samo “super: dan pred televizorom” i recka na brojčaniku do odlaska kući, što je bilo jedino bitno. Kao i 98% ostatka JNA, održavao sam režim “spolja gladac, iznutra jadac” i poput ostalih naivnih stvorova sam mislio, što ono reče Svinja, da niko ne sme da nas bije, te da boravak u vojsci ne može da me slomi. Tešio sam se time da sam tu po sili zakona, dok oni jadnici koji su mi bili starešine tu ostaju još dugo – po svom izboru.

 

Nastavite sa čitanjem… “Parada na Dan pobede”

Kako je nađena devojka sa naslovne strane

Mali, prosti bonus priči od malopre: skraćena verzija dokumentarnog filma o nalaženju misteriozne devojke iz Avganistana koja je dospela na naslovnu stranicu National Geographica…

Naslovna stranica specijalnog izdanja National Geographica je najlogičnija moguća: reč je o portretu devojke načinjenom u izbegličkom kampu u Avganistanu 1985. godine. Gotovo slučajno uhvaćen, taj portret je na kraju postao najpoznatija fotografija u istoriji časopisa.

Na youtube kanalu National Geographica možete pronaći skraćenu verziju dokumentarnog filma o traženju osobe sa slike. Potraga za devojkom, sada zrelom ženom, trajala je dugo i bila je puna iskušenja, ali je urodila plodom: saznajte kako je pronađena Šarbat Gula.

 

(Via)

Retrospektiva: najpopularnije u aprilu 2011

Hajde da vidimo kako se kotira sadržaj koji sam vam spremio u aprilu. Slede najpopularniji članci onako kako ih je video Google Analytics.

Ne vredi plakati, nego udri u pisanije...Najpopularniji prilozi u aprilu 2011 su bili sledeći, u opadajućem redosledu:

1. Prelistavam novi National Geographic – Naslov govori dovoljno; prelistao sam aprilski broj NG-a.

2. Kako se ne pravi sajt radio stanice – Nije na čast nikome, ali izgleda da se desilo neko komešanje u varoši. Baš da vidim šta su izmenili od onda… Ništa. Nisam se ni nadao.

3. Mojih 125, priča 1: Sasvim logičan početak – Priča o albumu Breakfast in America grupe Supertramp.

Kad administrator zadrema, onda mu Zappa celu noć svira na uvce...4. Hakovan sajt odeljenja za visokotehnološki kriminal – Manje-više interaktivna priča: dok su dripci provaljivali na sajt zato što administrator ne zna da ga zaštiti, ja sam bio dežuran i skidao slike ekrana.

5. Mojih 125, priča 2: Odavde nema izlaza – Priča o prvom solo albumu Davida Gilmoura.

6. Kad pesma promeni vlasnika – Priča o pesmi Hallelujah Leonarda Cohena i o verzijama koje su je pomerile dalje nego što je to autor mogao da učini.

Nastavite sa čitanjem… “Retrospektiva: najpopularnije u aprilu 2011”

Garfield the Cat: dnevni stripovi

Za postpraznični ugođaj, evo još jednog priloga sa starog bloga koji će uskoro biti zatvoren, a šteta da se baci. Neka se nađe u arhivi. Ovaj prilog je o mom jedinom preostalom idolu.

It's hard to be serious when you're naked!Šta da vam kažem: Garfild je moj idol, jedini kojeg imam.

Sad više ne znam kad i kako sam se navukao na strip o mačku Garfildu, njegovom smotanom, hm… vlasniku… domaćinu Džonu, psiću Odiju i raznim drugim kreaturama i likovima koji se ponekad tu pojavljuju. Počelo je, pretpostavljam, tako što sam pre ko zna koliko godina natrčao na sajt posvećen Garfildu, a tamo na stranicu na kojoj se objavljuje dnevno izdanje stripa… I to sam počeo da skupljam kao hrčak. Ne znam koliko je prošlo, ima možda punih deset godina…

Nedugo potom, napravio sam sopstvenu lokalnu stranicu na kojoj se Garfild vrti u slučajnom izboru iz arhive na disku. To sam postavio kao matičnu stranicu u svom Internet Exploreru. I to širim po svim mašinama na kojima radim. Bazu stripova dopunjujem svakodnevno. PhotoSig je mala maca kada je reč o mojoj ovisnosti o nekom sadržaju na Vebu: Garfild je moja veb droga. Smile with tongue out

Nastavite sa čitanjem… “Garfield the Cat: dnevni stripovi”

Dan kad je Čak Noris dobio batine

Doduše, nedugo potom, Brus Li je misteriozno umro…

Ovaj video klip posvećujem Marinku, uz želju da u veselju provede Praznik rada. Winking smile

 

Eh, kakva su to vremena bila. Pamtim neka dva klinca koji su izlazili iz prepunog bioskopa nakon što smo gledali neki od filmova Brusa Lija. Glasno su prepričavali poslednju tuču u filmu… Zanesen poletom slavne veštine Brusa Lija°, jedan od njih krene u demonstraciju. Tako je napucao nogom onog drugog po ruci da sam mislio da ju je polomio. Taj drugi je bio jednako jakom adrenalinskom tripu i nije reagovao na udarac, osim kratkim jaukom, nego je nastavio da glasno odobrava.

A zimus u Rimu, prilazimo jednoj strani Koloseuma u večernjim satima. Pita Jasna “šta piše na onoj tabli”, a ja nisam izdržao: “Ovde je pao za slobodu junak, legenda i heroj Čak Noris. Ubio ga Brus Li u jesen 1972. Vaskrsao tek kao teksaški rendžer mnogo godina posle.”

° Jeste veština Brusa Lija bila slavna, ali Čak Noris bi danas pobedio sam sebe – kao da bi neko drugi smeo da se tuče sa njim. Winking smile

°° Tek maločas sam otkrio da se film u originalu zove Meng long guo jiang Open-mouthed smile