Neke drugačije knjige

Još jedan prilog sa starog bloga koji će uskoro biti zatvoren, a šteta da se baci. Neka se nađe u arhivi. Ovo je tekst o ljubavi prema knjizi.

Ova priča je prvi put objavljena u specijalnom novogodišnjem dodatku u časopisu PC #118, u januaru 2006. Tema tog izdanja je bila fascinacija Internetom u počecima primene. Međutim, za mene je to bila prilika da učinim omaž svom pokojnom prijatelju Bogdanu Lazičiću, čoveku koji je učinio ogroman uticaj na mene, a o čijoj tragičnoj sudbini sam saznao prekasno. Neke informacije u ovom članku su zastarele posle dužeg vremena, ali to je zaista daleko od svake poente.

Neke drugačije knjige....Čika Bogdan je bio jedan od junaka mog detinjstva. Iako slabog zdravlja, a po godinama bliži mom dedi nego mom ocu, kome je pomagao u bravarskoj radionici u kojoj sam voleo da smetam, bio je vrckavog duha i voleo je moje društvo. Veoma rano je prepoznao u meni sklonost ka knjigama, pa mi ih je donosio, jer sam rano naučio da čitam. Tetka Jucika, njegova supruga, radila je u gradskoj biblioteci, pa je birala za mene i neke knjige koje su prevazilazile moj predškolski uzrast. Oni su najodgovorniji za moju doživotnu ljubav prema knjizi, što je dar na kome nikad nisam uspeo da im se zahvalim kako dolikuje.

Nastavite sa čitanjem… “Neke drugačije knjige”

Koreni programa GluGen

Najpre jedna napomena: ovaj prilog je prenet sa mog starog bloga, koji će uskoro biti zatvoren. Ima tamo nekoliko priloga za koje važi teza “šteta da se baci”, pa ću ih polagano preneti ovde, uz obeležje da pripadaju arhivi.

Evo prvog u nizu tih priloga.

Znate li šta je to GluGen? Ovaj program, čije ime je skraćenica od “Glupost Generator”, nažalost više ne može da se koristi na novim mašinama, jer je pisan nekad davno za računare koji su radili na 500-1000 puta sporijem taktu nego ovi danas. Ovih dana se nešto prisećam tog programa jer će uskoro na Praktikumu da osvane zanimljiv sadržaj nalik GluGenu.

EDIT: Osvanuo je, odavno. Idite u download zonu Office Praktikuma i skinite RNDalicu za Excel 2007/2010, alatku Miloša Babovića.

A sve je počelo mnogo ranije. Evo priče na koju me je podsetio moj drugar Džoni…

– * –

Stručnjak za kompjutere Džilbert Bohuslav bio je veoma ponosan na svoju pametnu “bebu”, kompjuter DEC 11/70, tako da je mislio kako ga može naučiti da piše kaubojski roman.

DEC 11/70 je najsavršeniji kompjuter iz svoje klase u koledžu Brazosport, Hjuston, Teksas. Već se pokazao majstorom u igranju šaha sa Bohuslavom, tako da je mladi stručnjak za kompjutere uneo u njega neke nove informacije — sve reči koje su se najviše koristile u svim vestern filmovima koje je ikada gledao.

DEC je počeo da izbacuje svoju kaubojsku priču, a sa njom je potukao i Bohuslava, odnosno njegovu teoriju. Evo priče koju je ispričao DEC.

Teks Doe, šerif Heri Sitija je ujahao u grad. On je seo gladno u sedlo, spreman na nevolje. Znao je da je njegov seksi neprijatelj, Alfons Kid, u gradu.

Kid je voleo Teksas konja Marion. Iznenada, Kid izađe iz salona Grumen zlata.

“Vuci, Teks”, ljutito je povikao.

Teks je dohvatio svoju devojku, ali pre nego što je mogao da ga izvadi iz kola, Kid je opalio pogodivši Teksa u slona i tundru.

Dok je Teks padao, on je izvadio svoju šahovsku tablu i pogodio Kida 35 puta u kralja.

Kid je pao u bazen viskija.

“Aha”, reče Teks, “ne volim to da radim, ali on je bio na pogrešnoj strani kraljice.”

Bohuslav je prekinuo eksperiment i vratio se igranju šaha.