Ne primajte rezultat k srcu, ako je slab. Postoji razlika između neznanja i neobaveštenosti, a jednom kad to prihvatite, lako ćete savladati sve prepreke i nadoknaditi propušteno.
Uostalom, i ja pričam gluposti. Ovo preslišavanje nije nikakva prepreka i nemojte ga tako doživljavati. Umesto toga, pokušajte da se zabavite. Čak, pronađite izazov u tome da ćete uskoro ovladati Suštinom pasijansa. Ja verujem da hoćete.
Nego, ostavite ovo za posle. Pogledajte kroz prozor: ako je noć, to znači da kasnite na novogodišnju žurku. Ako je dan, opustite se, jer već je 2012. godina i nema vam spasa iz nje skoro godinu dana.
Ljudi moji, još malo, pa da ispratimo ovu gamad od godine i da duboko udahnemo: sledeća će biti još gora. Nema veze, navikli su svi koji se deklarišu kao optimisti sa iskustvom.
Sreća naša, pa ne možemo da vidimo budućnost; a prognozianje je samo disciplina koja služi češanju mozga. Svoje prognoze najčešće zaboravimo… Večeras se posvećujemo samim dešavanjima na blogu i, obaška, oko njega. Možda će ovo biti najteži od šest testova za vas.
Nije foliranje: čak je i sastavljanje pitanja bio mučan proces. Da sastavim svih šezdeset pitanja tako da budu ravnomerno teška, da imaju smisla i da proverim sve linkove, trebalo mi je celo jedno veče.
I sad mi treba da ispaštamo, reći ćete vi.
Ko god se plaši permanentnog učenja i odbija da samog sebe podvrgne proveri kapaciteta, neće imati moju samilost. Cela generacija blejača pred televizorom je formirana u poslednjih četrdesetak godina: gledam to i prepoznajem od malena. Jebote, ljudi sa neverovatnom radošću prepuštaju drugima da misle za njihov račun. Kada su drugi mislili za moj račun, uglavnom sam loše prolazio, a ponekad i nagrabusio. Ali nema to veze sa vama: uvažavam i samu nameru da se suočite sa spontanim izazovom.
Čekaj malo: pa zato ste sada na Suštini pasijansa, zar ne?
Ovo postaje sve zanimljivije. Moglo bi se desiti da neko čak počne da istražuje Suštinu pasijansa u cilju osvajanja prvog mesta i nagradnog vikenda u Beču.
Jedino što tu postoji mali problem: nema nikakvih nagrada u ovom preslišavanju. Ako vam saznanje o sopstvenoj memoriji nije dovoljna nagrada, meni je jako žao.
U ovom testu, prevashodno se bavimo ljudima. Posmatramo ih iz vizure umetnosti i tehnike. Ne, nema veze jedno sa drugim, osim ako je vam nije stalo do toga da sami uklopite te dve kategorije. Ali ja neču neću da imam ništa sa tim.
Koliko primećujem, namučili ste se prošli put. Ne zamerite – nije ovo žuta štampa, pa da pravim testove za zabavu. Ovaj test se čita između redova, i to svako za sebe. A tako se i rešava.
Dugo sam tražio kako da napravim nekakav presek godine. Da prošpartam preko 1200 priloga koji su postavljeni u ovih devet meseci – to baš i nije tako lako. Svi prave nekakve rekapitulacije, pa neka jedna dimenzija ovih šest testova koje vam nudim bude i ta. Zato, ne ljutite se što su pitanja teška (znam da jesu – pitanje je da li bih i ja sam uspešno odgovorio na više od osam u deset), nego se poslužite pitanjima kao uvodom u te priloge.
Deder da proverimo šta ste naučili tokom prethodne godine na Suštini pasijansa. Prvi deo se odnosi na razna korisna i beskorisna znanja.
Vaš zadatak je da proverite jeste li pokupili šta tokom boravka na Suštini pasijansa. Ako niste, nemojte posle da pričate kako vam je ekipa ovog bloga kriva za izgubljene sate. Ako ste izgubili vreme, sami ste krivi za to.
A sad kviz za vas.
Deset pitanja za vas. Ključ rezultata se nalazi na dnu priloga. Rešenja se nalaze u linkovima pored pitanja.
Google je upravo objavio Zeitgeist za 2011. godinu. Ako vas interesuje, skoknite i pogledajte.
Zeitgeist je reč koja zvuči dovoljno cool (ili kako se u godini gospodnjoj 2011. veli, to je sexy) da bi se u današnje vreme koristila kao marker za obeležavanje neke tačke za proveru gde smo i šta smo u funkciji vremena. Termin “duh vremena”, kako glasi prevod sa nemačkog, ovde je sasvim primeren u svom doslovnom značenju. A kako je najlakše proveriti boje duha današnjeg vremena? Pitajte onog ko obezbeđuje najviše interakcija u svetu informacija: Google.
Na sajtu Zeitgeist 2011 naći ćete razne liste trendova – opšte ili po temama ili regionima. Svaka stavka bilo koje liste je praćena detaljnom pričom, pa ćete moći da provedete dosta vremena prisećajući se onoga što je obeležilo godinu za nama kao najpopularnija tema.
Čeprkajte: nema potrebe da vam prepričavam ono što ćete i sami naći za minut ili dva. Nadam se da ćete primetiti da je i srpski među jezicima koje možete izabrati u paleti na dnu prozora.
Evo promotivnog videa, čisto da osetite atmosferu:
Doduše, ne nadajte se mnogo: Rebecca Black je ličnost godine i tu nema leka. No, šta je to spram suptilnog prećutkivanja termina “Occupy Wall Street“.
Neznanje je blagosloveno. Radite šta god hoćete, mislite kako god vam se dopada. Ali, radite i mislite. Nemojte da budete deo krda.
Onaj mamlaz koji mi lomi primerke National Geographica me je toliko izdresirao da se sad deranžiram i pitam “ko tu koga” kad god mi naleti potpuno neoštećen primerak. Kakva su to vremena došla!…
Ali to mi je daleko manji problem u ovom času. Ove redove pišem u drugom satu petnaestog decembra, nakon tačno četiri odlaganja pisanja. A sintagma “prelistavam novi NG” je postala pomalo groteskna u mom sopstvenom rečniku jer, verovali vi meni ili ne, proteklo je dvanaest dana (!) od pristizanja novog broja do vremena da čestito prelistam broj i pročitam ponešto.
A nisam bio lenj. Istina, pregurao sam jedan vikend sa prehladom, ali neću se vaditi na to; mogao sam da čitam u krevetu… Očigledno, nešto jako moram da menjam u svojim navikama da bih namestio više vremena za sve ono što želim da radim, a smatram i da vredi. Da ne pročitam ceo NG do časa kad pristigne sledeći broj – to mi se desilo previše puta u poslednjih godinu-dve dana.
Prelistavanje za račun Suštine pasijansa je i imalo ideju da čestito prelistam (čitaj: pročitam) pristigli broj, ali izgleda da ne vredi. Moraću da se preorijentišem na ustajanje dva sata ranije, izgleda. Misliću o tome sutra; a sad, zna se: puštam Radio Paradise u uši, jak čaj od mente je već drugi koji pijem večeras, pa krećemo polako. Blodwyn Pig – Dear Jill, boktemazo! Otkad ovo nisam slušao!…
Ove nedelje, pažnju su mi privukla dva viralna youtube snimka. Nisam jedini: izgleda da su ta dva snimka definitivno udavila svakog ko se nije sakrio na vreme. Vi ste, pretpostavljam, zakasnili kao i ja.
Nemam ništa protiv, gledajte ih dan i noć, izdržaću nekako i ona silna ponavljanja kada prenosite isti klip na fejZbuku, pa čak i e-poštom (mada, da kucnem u drvo, još nije počelo). Ali me nešto zanima i rado bih čuo objašnjenje koje će dati neko od ljubitelja: šta nalazite u tim klipovima? Ne primećujete koliko su plitki i banalni? Zar ne postoji baš ništa čime biste bolje ispunili svoje vreme?
Da li prisustvo nauke umanjuje magiju opisivanja sveta oko nas? Ovaj šašavi govornik na konferenciji TED ne samo da tvrdi suprotno, nego to i dokazuje svojim sjajnim predavanjem.
Robin Ince nam skreće pažnju da ne morate gubiti na racionalnosti da biste uživali u lepoti oko sebe. Sam veli da mu se javljaju ljudi koji imaju pritužbe na radio-emisiju koju on vodi na kanalu BBC 4, a čiji naslov je “The Infinite Monkey Cage” (“Beskonačni kavez za majmune“), izlažući potpuno neverovatne teze kao što beše ona o nazivu emisije koji propagira vivisekciju. Drugi, pak, nalaze za shodno da se žale što svojim racionalističkim pristupom potpuno ubija magiju. Bila je to provokacija na koju Mr Ince nije mogao da podnese.
I tako je nastalo ovo predavanje. Osobe koje imaju problema sa engleskim neka ne brinu: ovo predavanje ima titl na srpskom.
Na stranu komedijaško ponašanje (koje, priznajte, drži pažnju sve vreme): na ovom jezgrovitom predavanju su izrečene mnoge ozbiljne teze. A ima i korisnih, poput kvantno-demagoškog metoda za objašnjavanje razloga za nered u kući…
Uzgred: peta sezona emisije “The Infinite Monkey Cage” je započela pre oko dve nedelje. Podsetičću vas da BBC ne produžuje život emisijama po inerciji: preživljavaju samo one koje vrede, a preispitivanje je neprekidno. Isprobajte podcast te emisije.