Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Danas je tačno šezdeset godina od objavljivanja prve knjige Stanislava Lema, jednog od najznačajnijih autora “tvrde” naučne fantastike. U slavu tog događaja, poljski ogranak pretraživača Google je objavio doodle koji je već ocenjen kao jedan od najboljih koje smo do sada videli.

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Da naglasim: ili kliknite na link koji sam vam obezbedio u prvom pasusu ili kucajte punu i tačnu adresu http://www.google.pl – ne samo počev od “www.” jer ako ostane https://, nećete se probiti do poljskog pretraživača.

Prva dva zadatka

Ovaj tušem crtani animirani doodle je kombinacija priče i male logičke igre: potrebno je da rešite tri zadatka i tako da… Uh… Otkrivanje prirode zadatka je deo igre, pa ću ovde zastati. Nisam mogao da odolim, pa sam spakovao nekoliko uhvaćenih slika… A animacija je perfektna, videćete. Fabula animacije je zasnovana na motivima zbirke kratkih priča Cyberiada.

Treći zadatak i finale

Da li ste čitali išta od Stanislava Lema?

Nastavite sa čitanjem… “Poljski Google u slavu Stanislava Lema”

Prelistavam novembarski National Geographic

Pa dobro, šta sam ja to Bogu zgrešio, pa da moram da dobijam zgužvane primerke? Ima li koga da to spreči?

National Geographic Srbija, novembar 2011.Kreten se vratio. Onaj isti koji savija National Geographic popreko, pa slomi riknu. Ovo je drugi najgori lom koji sam imao u kolekciji projekta “pretvori časopis u origami pred kućom pretplatnika”. Gotovo je: jedino rešenje za ovaj košmar je da prestanem sa pretplatom. Moj poštar rešio da me vrati u dvadeseti devetnaesti osamnaesti vek, pa to ti je. Toliko mi je zgadio pristigli primerak da mi je trebalo nedelju dana da ga prvi put otvorim i prelistam, a gotovo deset dana da pročitam prvi članak. Dobro de, bilo je malo i gužve i prokrastinacije, svega je bilo, samo moj poštar opet gužva moje časopise.

I evo, dve nedelje su prošle otkad mi je novembarski broj stigao, a ja stižem tek u prvoj noći vikenda da prelistam aktuelno izdanje za vas…

Znate već kako ja to radim svaki put: pola litre jakog čaja od mente, a u slušalice puštam Radio Paradise… Wow: Ray LaMontagne – Henry Nearly Killed Me! Kakva mina, brate: nema pisanja dok se ovo ne završi!…

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam novembarski National Geographic”

Osam prostih problema bez odgovora nauke

Članak na koji sam danas naišao je star već šest nedelja, ali svejedno, ostaće aktuelan još neko vreme.

Lutajući tako po nekim čudnim mestima na Vebu, natrčao sam na članak interesantnog naslova: 8 Simple Questions You Won’t Believe Science Can’t Answer. Kad sam krenuo da čitam, nisam mogao da se zaustavim… Preneću vam tih osam teza ukratko; detalje ćete naći na polaznoj adresi koja se nalazi na linku prethodnog naslova, a tamo ćete naći i bogatu kolekciju linkova ka izvornim dokumentima… A njih ima toliko da sam ja ovaj članak stavio  u stranu do vikenda, ako i tad stignem da ispratim više (a toliko me zanima).

U međuvremenu,  moram da mislim i na one koji ne barataju engleskim jezikom do te mere da bi mogli da čitaju ove članke bez problema.

Kako god, jedna od poenti ove liste osam stavki koje zbunjuju naučnike je ta da nemamo pravo na arogantnu pomisao kako je ljudski rod već sve naučio (što je česta demagoška teza kreacionista). Druga, ne manje važna pouka: kritičko razmišljanje i preispitivanje znanja je važno ako želimo da napredujemo; saznaćete da su neka prethodna objašnjenja pala u vodu tek kad je neko naknadno stavio prst na čelo.

Nauka u škole, a tehnika narodu. Uostalom, dok neko rešava probleme, neko mora i da ih pravi, jer kakav je to svet bez problema? Nikakav.

Pa, da krenemo redom. Poštovaću redoslad i numeraciju iz matičnog članka. Jedino što ne mogu da se složim sa tim da su svi problemi baš prosti…

Nastavite sa čitanjem… “Osam prostih problema bez odgovora nauke”

Google obeležava Noć veštica

Sledi Noć veštica u Americi, a kao što je poznato – Ameri misle da sve što oni obeležavaju predstavlja globalni praznik. A ako je i globalni praznik katoličkog sveta, kao što je to Dan Svih Svetih, onda će se Ameri već potruditi da naprave globalni trgovački cirkus od toga.

U međuvremenu, Google je spremio blesavi doodle u obliku animacije iz fotografija. Na ovoj mini-burleski, googleri su se skupili u dvorištu Googleplexa, pa opal’ po umetnosti izrezivanja velikih ludaja.

Nešto se, kao trude, pa filozofiraju...

A onda je pao mrak i ludaje su osvetljene iznutra…

Kad je pao mrak ,sve je došlo na svoje...

Ne znam čija je to muzika, ali me previše podseća na Orkestar za svadbe i sahrane. Pa ko zna, možda i jeste. Nije dovoljno brzo da bi zvučalo kao neki Rumuni, a dert je suviše istočno obojen da bi to bio Gogol Bordelo. Evo celog klipa na jutjubu, pa slušajte:

Ako neko zna čija je to muzika, neka prijavi ovde.

IDENTIFIKEJŠN DIVIŽN: Ćijukalica

A, pa tako to ide: kad jednom kapituliraš kao mlad, to ti se vrati kao bumerang. Moji memoari, čije pisanje ću uz malo veštine i božjeg proviđenja ipak uspeti da izbegnem kad baš-baš prolupam, imaće poglavlje pod naslovom “Od programiranja u COBOL-u do arlaukanja na Ćijukalici”.

Ko je koristio COBOL, ni pakao mu neće teško pasti. Trik je u tome što COBOL programeri brzo steknu vaučer za raj. Ja  do sada još nisam izgubio taj bonus koji sam sticao od studentskih dana pa zaključno do napunjene četiri godine staža na mastodontu.

Hoću da kažem: sad je prilika da se kompromitujem baš-baš. Who me?

Suština pasijansa se od sad oglašava (i) na Ćijukalici.

Elem, od danas možete da pratite dešavanja na Suštini pasijansa i putem Ćijukalice°. Eno, pri vrhu desne šlajfne, od sad nadalje, naći ćete prikladni link koji će vas povezati sa mojim profilom tamo. Profil ću koristiti da objavljujem sve postove na Suštini pasijansa čim se pojave.

Za sve je kriv moj stari kolega i prijatelj, jedan od najboljih saradnika koje sam u životu imao – Stevan Majstorović, dasa koji je izašao iz Mečke od 2000 kubika i ušao u legendu veb razvoja na ovim prostorima, frajer koji zna šta se poručuje Bogu u onako rano jutro i specijalista za uveravanje drugih da urade pravu stvar, koliko god oni to ne voleli. I tako, jednog subotnjeg ranog popodneva, moj se drug Steva obruši na mene, uhvati me za uvo, onako vaspitački, i izvede me na Ćijukalicu na pravdi onog istog što mu ga otpisaše u onako rano jutro. Šta ću, na Stevu ne mogu da se naljutim pa ne znam šta da mi uradi, rešim da ga poslušam.

Eh… Sve sam predvideo kad sam pokrenuo Suštinu pasijansa. Sve osim kačenja sve više i više vagona na začelje… A kad vagoni vuku lokomotivu, plaču i vagoni i lokomotiva….

I tako… Eto. Dobro dođili na Ćijukalicu. Moj user je, gle čuda, @drgrba. A ako hoćete da pripomognete ćijukanju informacija istim putem, zamoliću da koristite zaperak raskalašne dužine: #sustinapasijansa, hvala unapred. Jeste, 17 znakova, mada su to ovisnici o Ćijukalici već i sami prebrojali pre prelaska na ovu rečenicu.

________
° A, ne. Od mene nećete čuti puno ime tog servisa. Zato. Ako mi se omakne, iskoristite priliku da me zajebavate onom klasičnom tehnikom novinara B92: “A ti si rekao, a ti si rekao, rek’o si, jesi, u-ta-ta, rek’o!…”

Prelistavam oktobarski National Geographic

I opet dve nedelje odlaganja. Više i ne pokušavam da se pravdam. Nego može i gore, pa bolje da ćutim…

National Geographic Srbija, oktobar 2011.Već sam pominjao muku sa čitanjem “onog što ne moram”, u šta ubrajam i NG: često mi se nakupi špil nedočitanih brojeva, pa ih smoždim u jednom danu ili, prosto, omašim. Sad kad sam dao sebi u tal da prelistavam svaki broj za račun Suštine pasijansa, moram da pročitam ili makar dobro pretresem sve članke. A pravi trik i jeste u tome da zabodem nos u broj: jednom kad to učinim, nemam problema sa daljim čitanjem.

Problem je, pak, i sa ometanjem. Volim da ova prelistavanja činim u miru. Ako se zalomi neka gomila sitnih prekidanja, kao što to često biva, koncentracija mi se pogubi i tada uglavnom odustanem. A kasni noćni sati… Uh: ovo pišem negde iza ponoći, uoči dana kad će ovaj prilog biti objavljen dok sam ja na putu. Eto, i tako mora da bude ponekad; a ako vam kažem da sam počinjao sa pisanjem triput u toku dana, pa zastajao?… Eh, bilo je baš tako.

Samo trenutak, da dohvatim šolju jakog čaja od mente, stavim slušalice na uši i pustim Radio Paradise (opa bato: Bob Dylan – Simple Twist of Fate). Možemo da krenemo.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam oktobarski National Geographic”

Zbunologija informacija

Zaista ne znam šta da kažem. Daću vam sliku jedne veb stranice, jer je izvesno da ona neće dugo opstati…

Dobrica, ni kriv ni dužan. Zapravo, osrednje je kriv, a VEOMA dužan.

 

Ako u ovom času (i ne znam još koliko dugo) otvorite stranicu , videćete infiormaciju da je dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2011. godinu – Dobrica Ćosić! Kliknite na malu sliku da biste videli sliku pune veličine.

 

A onda, pratite dalje linkove, najpre u meniju na levoj strani, a zatim i na ime laureata za 2011, pa dobijete da je nagradu dobio švedski pisac Tomas Tranströmer.

Svašta!

[EDIT 10.10.2011: Osim što smo saznali da je reč o nekim levim aktivistima koji su napravili lažni sajt i čije mišljenje ne zanima ama baš nikoga, danas mi sistem javlja da je link pukao, zapravo da pomenutog lažnog sajta više nema.]

Ogoljena umetnost

Ponekad je surova, ponekad intrigantna. Uglavnom zbunjuje, a često nadahnjuje. Kad se poigrava sa nama, ne primećujemo dok ne bude prekasno. Uglavnom, umetnost je takva da nas ne ostavlja ravnodušnim.

Da li ste ikada razmišljali o tome šta je golo, a šta ogoljeno? Šta je atribut čoveka u onoj srži koja ga čini onim što jeste? Jesmo li opredeljeni da budemo goli, ali smo nasilno obučeni? Ili smo odlučili da budemo obučeni, pa smo ponekad tako bespomoćno ogoljeni?

Ovaj umetnički performans ne odgovara ni na jedno od tih pitanja. Naprotiv: pitanja se samo umnožavaju i nemamo kud nego da smislimo način da na barem neka od njih odgovorimo. Kad i kako, ne pitajte mene: zbunjen sam koliko i vi, verovatno.

Glas, pokret, oblik, boja. Muzika. Ideja. Sloboda.

Potražite više informacija o projektu Tableau Vivant of the Delirium Constructions. Elem, još ćete čuti o njemu. O, tek počinje. Multimedijalna umetnost nikad više neće biti ono što je nekad bila. Ovo je trijumfalno.

– * –

Ah, da… Mala uzgredna beleška: dok budete ovo gledali, prisetite se šta doslovno znači reč “konspiracija”: zajedničko disanje, disanje kao jedan.

(Via)

Ua fejZbuk! Živeo Google+! I tako to…

Nećete poverovati, zar ne?

Isprobajte Google+. Naučite nešto o njemu pre početka. Klkinite ovde.Pa, ne morate. Ali bar probajte pre nego što nastavite da komentarišete.

Dok fejZbuk pokušava da napravi klik-robota od vas, Google+ vam daje prostor da sami osmislite šta želite, a šta ne. I to se postiže lako i uz bolje performanse i rezultate.

Naučite nešto više o tome na stranici koju su okupili agilni korisnici te mreže.

Inače, kruže glasine da je Google+ idealno stecište za fotografe svih sojeva i svih ideja. Neću da kažem ništa, samo ću da vas uputim na nekoliko linkova: prvi, drugi, treći i četvrti.

Pružaćete otpor dok ne ostanete poslednji koji ne koristi udobonosti mreže Google+.

Drugim rečima: prijatan vikend! Hot smile