Fotografije godine u časopisu Digital Camera World

Svojevremeno sam bio pretplatnik na papirno izdanje ovog časopisa. Vredeo je svaku paru. vredi i danas, jedino što košta toliko da se ne usuđujem da ga prepuštam kikindskim poštarima…

Ako se zateknete u onom aneksu knjižare “Plato” iza ugla od glavnog ulaza, u Vasinoj ulici u Beogradu, tu možete kupiti neka zanimljiva strana izdanja časopisa. Tu ćete naći i engleski časopis Digital Camera World, jedan od najuglednijih časopisa čija ciljna grupa su napredni amateri i tzv. entuzijasti. Ako se bavite fotografijom, kupite jednom jedan primerak, mislim da je u rangu cene 700-800 dinara – nije jeftin, ali vredi°.

Da ne prepričavam: ima dosta toga što možete videti, saznati i naučiti listajući taj časopis i prateći veb portal. Hteo sam da skrenem vašu pažnju na godišnji konkurs za najbolju fotografiju, podeljeno u deset kategorija. Konkurs traje praktično cele godine, a finale je u decembru – ove godine, pobednik je proglašen 13. decembra.

Pobednička fotografija na konkursu za fotografa godine 2011

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u časopisu Digital Camera World”

Istina koju mnogi nisu shvatili

Torin Hrastoštit u perspektiviCitat dana dolazi od nekog ko je umeo da posegne za onim što bi trebalo da bude njegovo, ali je činjenica da mu je trebao Hobit da bi do toga uopšte došao.

Nema ničeg boljeg od traženja
ako želite nešto da nađete.
Torin Hrastoštit

Sušta istina.

Dakako, vi se sad ljutite na mene, na Suštinu pasijansa i na sve i svakog ko vam ukazuje na notorne činjenice. Nema problema, ljutite se. I Bilbo je dopustio Torinu da se naljuti na njega kada je ovaj sprečio krvoproliće činom koji je besni pretendent na presto Patuljaka od Samotne planine protumačio kao izdaju.

Znate, mi Hobiti smo veoma skloni hedonističkim oblicima pomirenja. Ali to ne znači da ćemo sedeti skrštenih ruku dok drugi pričaju gluposti o nama.

Fotografije godine u National Geographicu

Jedna od bliskih asocijacija na National Geographic je, naravno, i zapanjujuća selekcija fotografija – ne samo u časopisu, nego i na matičnom sajtu. Doduše, postoji jedan prilično ozbiljan problem sa sadržajem u grani sajta koja je posvećena fotografiji: kad uletite tamo, veoma je teško da obuzdate nagon da vidite sve. Sad, neću reći da je to nemoguće, ali savetujem da ipak ne pokušavate. Upozoreni ste.

Fotka je maznuta sa sajta National Geographica bez ičije dozvole. Pozivam se na mir u svetu, ozonsku rupu i šta ću u decembru. Autor ove fotografije je Felipe Carvalho.

Fotke dana… Pa špil. Fotke nedelje… Pa špil. Fotke meseca… Pa opet. I taman kad najzad pomislimo da bi trebalo tražiti milost, shvatimo da je kraj godine pred nama, i eto selekcije fotki godine. Zamislite kako to može da izgleda kad National Geographic bira fotku godine…

Rezultati izbora su objavljeni u ponedeljak, 19. decembra, pogledajte ovde.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u National Geographicu”

Dan Armije

Aj pa da se setimo jedne sad već beskorisne činjenice: 22. decembra 1941. je osnovana Prva proleterska udarna brigada u rudarskom gradiću Rudo kod Foče. I to je onda bio Dan Armije dok god je Armija postojala.

Nema više te Armije. Tačnije, još je neko vreme formalno postojala u umirućoj državi, ali je to bilo najveće evropsko Potemkinovo selo. Onda je to bila Vojska Jugoslavije, pa vojska Srbije, a pojma blagog nemam da li ta struktura sad ima neko ime.

Zadnje veliko delo JNA beše ono kad su oslobodili Vukovar. I to do temelja.

Ne bih da vas davim svojim pričama iz vojske. Ne zato što bih vas,dakako, udavio takvim pričama, nego zato što su ili toliko ljigave da se ne mogu podneti ili toliko neverovatne da se ne mogu prihvatiti. Uglavnom, ono što Šuvar nije razjebao, vojska je uglavnom sjebala do daske. Bio sam javno zajebavan, u organizaciji profesionalnog vojnika koji je bio moj starešina, zato što čitam knjige. Neka to bude dovoljno.

Sve je otišlo u Honduras. Osim para: one su otišle prvo na Kipar, pa tek onda u Ru Honduras.

Prvi trejler za film “Hobit”

Znate, ja spadam u one matore perverznjake koji tvrde da se Tolkin najpre čita, a onda gleda. U tom svetlu, dozvolite da potvrdim da nema veze to što ćete film(ove) “Hobit” gledati posle “Gospodara prstenova“. I ja sam tim redom čitao knjige, pa nema nikakve veze. Najzad, “Hobit” nije pisan istim tonom kao epopeja. U čemu je razlika, prepustiću vam da sami otkrijete kad budete čitali te knjige.

Peter Jackson je, kažu, do montaže filma “Dve kule” već pohvatao konce, a sve ostalo je bila pusta sila novca kojeg je bilo sve više na raspolaganju za postprodukciju. Pametan čovek, surfovao je na talasu sopstvenog uspeha. Zato možemo samo da zamislimo kako će ispasti to sa filmom “Hobit”. Važno je da Šmaug bude upečatljiv. Ne sekiram se: biće.

Evo i trejlera: stigao je tiho prekjuče. Dok vi ovo budete gledali, možda će već prebaciti milion gledanja…

Spektakularno.

Inače, što se mene tiče, Torin Hrastoštit je bio veća faca i od Aragorna.

Inače (2): uhvatite na čas Gloina. Liči, zar ne? Naravno: to je Gimlijev otac.

Ode bosonoga diva

Maločas sam čuo vest da je umrla Cesaria Evora, jedna od najvećih diva posebnog soja fado muzike po imenu morna.

Čuli ste njenu muziku, to je sigurno, bar nešto. Ako vas nije taklo, žao mi vas je. Što se mene tiče, nešto tako lepo nisam otkrio mnogo puta u životu. A nije da se nisam naslušao dobre muzike. Morna, tužni fah već tužnog žanra. I ne mogu da zamislim drugi jezik sem portugalskog.

Otkrili su nam je prijatelji koji se bave muzikom. Sećam se, doneli su tri CD-a njene muzike Jasni za rođendan. Slušali smo to, kao opijeni, danima.

Nastavite sa čitanjem… “Ode bosonoga diva”

Duh vremena 2011

Google je upravo objavio Zeitgeist za 2011. godinu. Ako vas interesuje, skoknite i pogledajte.

Zeitgeist je reč koja zvuči dovoljno cool (ili kako se u godini gospodnjoj 2011. veli, to je sexy) da bi se u današnje vreme koristila kao marker za obeležavanje neke tačke za proveru gde smo i šta smo u funkciji vremena. Termin “duh vremena”, kako glasi prevod sa nemačkog, ovde je sasvim primeren u svom doslovnom značenju. A kako je najlakše proveriti boje duha današnjeg vremena? Pitajte onog ko obezbeđuje najviše interakcija u svetu informacija: Google.

Duh vremena u veeeeelokoj kutiji za pretraživanje.

Na sajtu Zeitgeist 2011 naći ćete razne liste trendova – opšte ili po temama ili regionima. Svaka stavka bilo koje liste je praćena detaljnom pričom, pa ćete moći da provedete dosta vremena prisećajući se onoga što je obeležilo godinu za nama kao najpopularnija tema.

Čeprkajte: nema potrebe da vam prepričavam ono što ćete i sami naći za minut ili dva. Nadam se da ćete primetiti da je i srpski među jezicima koje možete izabrati u paleti na dnu prozora.

Evo promotivnog videa, čisto da osetite atmosferu:

Doduše, ne nadajte se mnogo: Rebecca Black je ličnost godine i tu nema leka. No, šta je to spram suptilnog prećutkivanja termina “Occupy Wall Street“.

Neznanje je blagosloveno. Radite šta god hoćete, mislite kako god vam se dopada. Ali, radite i mislite. Nemojte da budete deo krda.

Prelistavam decembarski National Geographic

Onaj mamlaz koji mi lomi primerke National Geographica me je toliko izdresirao da se sad deranžiram i pitam “ko tu koga” kad god mi naleti potpuno neoštećen primerak. Kakva su to vremena došla!…

National Geographic Srbija, decembar 2011.Ali to mi je daleko manji problem u ovom času. Ove redove pišem u drugom satu petnaestog decembra, nakon tačno četiri odlaganja pisanja. A sintagma “prelistavam novi NG” je postala pomalo groteskna u mom sopstvenom rečniku jer, verovali vi meni ili ne, proteklo je dvanaest dana (!) od pristizanja novog broja do vremena da čestito prelistam broj i pročitam ponešto.

A nisam bio lenj. Istina, pregurao sam jedan vikend sa prehladom, ali neću se vaditi na to; mogao sam da čitam u krevetu… Očigledno, nešto jako moram da menjam u svojim navikama da bih namestio više vremena za sve ono što želim da radim, a smatram i da vredi. Da ne pročitam ceo NG do časa kad pristigne sledeći broj – to mi se desilo previše puta u poslednjih godinu-dve dana.

Prelistavanje za račun Suštine pasijansa je i imalo ideju da čestito prelistam (čitaj: pročitam) pristigli broj, ali izgleda da ne vredi. Moraću da se preorijentišem na ustajanje dva sata ranije, izgleda. Misliću o tome sutra; a sad, zna se: puštam Radio Paradise u uši, jak čaj od mente je već drugi koji pijem večeras, pa krećemo polako. Blodwyn Pig – Dear Jill, boktemazo! Otkad ovo nisam slušao!…

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam decembarski National Geographic”

Najbolje slike iz 2011. godine u agenciji Reuters

I kao što rekoh onomad: kad kročimo u decembar, počinju razne top-liste. S obzirom na to da se tog manira ne možemo osloboditi, onda daj barem da nađemo nešto od čega ima nekakve koristi, da ne kažem – da naučimo nešto.

Reuters je ugledna novinska agencija: uvek na licu mesta i uvek spremni da prenesu detaljnu informaciju. Pre nekoliko dana, postavili su stranicu na kojoj se nalazi stotinu fotografija sa pratećim pričama. Predlažem vam da pogledate i pročitate to. Podsećam vas da, u ovom slučaju, fotografije i priče čine integralnu celinu.

Stotinu fotografija, stotinu priča iz belog sveta

Ova kolekcija me podseća da stvarnost nije lepa po definiciji. Nedostaje malo da bi slike bile drugačije. Ko zna, možda nam nedostaje baš ono što se jednom desilo pre mnogo  godina, u vreme kad informacije nisu tekle ukoliko nisu vredele nešto, kada je BBC izvestio kako nema vesti u danu koji ističe.

(via)

Hajde da gledamo crtane filmove

A sad da vidimo kako se u ovoj državi rešavaju problemi.

Izvinite što ću vam ovim pokvariti dan. Ako više volite da žmurite, nije trebalo ni da se hvatate Suštine pasijansa.

Rečenica koja je ovde stajala pre nego što sam kliknuo na dugme Publish je bila takva da me je sada sramota i da je prepričam. Sreća, ostade mi zrno skrupule.

Prenesi dalje. Reci svima.

A mislio sam da prepričam nešto sasvim drugo, ticalo se još jednog državnog organa i mog skorog ličnog iskustva. Međutim, sad to više nema smisla.