Dizajn kao resurs sreće

Čeprkajući po sajtu TED konferencije, naišao sam na prvo TED predavanje koje sam ikad gledao. I sad moram da ga podelim sa vama.

Don Norman je legenda: njegova knjiga “Dizajn svakodnevnih predmeta” je bestseler i štivo koje svaki dizajner treba da poznaje. Ne zato što će čitalac tako naučiti zanatske veštine o dizajnu – neće – nego zato što Norman zadire u samu suštinu dizajna, a to je zadovoljstvo korisnika. Tu svoju tezu, Norman objašnjava u sferi kognitivnih nauka u kojima drži doktorat, razlažući elemente dizajna na tri nivoa uticaja (visceralni, bihevioralni i misaoni). Kada dizajn utiče na sve te nivoe, onda uspeva, veli Norman. Tada smo srećni zato što koristimo nešto što je uspešno dizajnirano.

Pogledajte ovo inspirativno predavanje Dona Normana iz 2003. godine.

A ako ikako možete, dočepajte se knjige The Design of Everyday Things i pročitajte je. Moglo bi se desiti da neke stvari oko sebe razumete bolje nego pre.

Video-kolaž meseca

Pa dobro, nije samo meseca nego i duže… Ostajem nem pred veličanstvenošću dangube koja je upražnjena da bi autor napravio ovo zamešateljstvo (AKA mash-up). Kad bih ja tako mogao… Radio bih nešto drugo.

Pokušajte da prebrojite sve kadrove koje prepoznajete. Ako ih je više od dvadeset, zapitajte se ima li života Tamo Napolju, obujte se i izađite na vazduh.

Sad odmah.

Teorija relativnosti opstaje. Gde ste, galamdžije?

Eto, tako. Neutrino ipak ne krši ograničenje brzine. Kada je objašnjeno zašto je izgledalo drugačije, nije više bilo tako spektakularno i nije bilo senzacionalističke popune medijskog prostora…

Merenje u eksperimentu je *uvek* podložno greškama. Trik je u tome da naučnik predvidi i prepozna te greške.Setićete se da je u septembru došlo do dramatične objave kako neutrino putuje brže od svetlosti. Ispalo je kao da su naučnici to otkrili tog dana kad je i objavljeno; malo ko je primetio šta vest zaista sadrži. Mitomani su brže-bolje skočili da pokažu kako je to Tesla znao još za vakta Franje Josifa, baveći se sobom umesto naukom; Ali oni su već druga priča. Hajde da premotamo dešavanje.

Najpre, bila je to objava koja je usledila posle višegodišnjih eksperimenata. I ta objava nije sadržala tvrdnju da neutrino putuje brže od svetlosti; sadržala je empirijski zaključak da neutrino između sve tačke putuje za 60 nanosekundi brže nego što teorija to dozvoljava. Iz toga je proizašla hipoteza o brzini većoj od brzine svetlosti.

Kada se tako nešto desi, nastaje zastoj u ime naučne metodologije. A ključni mehanizam naučne metodologije je provera. Da karikiram članak u kome je objašnjeno šta se zaista desilo (potvrda je ovde): to što je eksperiment uporno pokazivao isti rezultat, govori jednu od dve moguće stvari: ili postoji brzina veća od brzine svetlosti ili u merenju postoji neka greška koju niko nije shvatio. Zdrav razum je i dalje nalagao da greška postoji. Nastavite sa čitanjem… “Teorija relativnosti opstaje. Gde ste, galamdžije?”

Google u slavu Meri Bler

Danas je 100 godina od rođenja Mary Blair, konceptualne umetnice izrazitog senzibiliteta. Njeno najpoznatije delo su likovna rešenja za legendarne Diznijeve filmove. U to ime, Google je objavio prikladni doodle.

Google obeležava 100 godina od rođenja Mary Blair (1911 - 1978)

Da budem iskren, nikad nisam čuo za Mary Blair. No, onaj ko je napravio ona rešenja za crtać Alice in Wonderland (1951) svakako zaslužuje poštovanje.

Konceptualni rad Mary Blair koji je bio osnova za animirani film "Alisa u zemlji čuda" (1951) u produkciji Volta Diznija.

(Via)

Lytro kamera je upravo promovisana

Kako stoje stvari, kockice su se upravo složile: Lytro kamera dolazi na tržište početkom 2012. godine. Već sanjarim jedan komad za sebe. Kako je to dobra igračka…

Sećate li se moje priče o kameri koju samo uperite i slikate, ne brinući o fokusu? Lytro kamera prikuplja sve svetlosne informacije, pa fokusira posle. Tačnije, stalno posle. Kad god poželite. Evo, probajte: kliknite bilo gde u mutni deo ove fotke.

A ima toga još, pa proverite…

Revolucionarna tehnologija, koju je patentirao i proletos svetu objavio mladi inženjer po imenu Ren Ng, zasnovana je na tzv, plenoptičkom efektu, što upravo beše i predmet njegove doktorske disertacije 2006. godine. Za krajnjeg korisnika, sva ta silna matematika i fizika iza ovog efekta je nebitna: trik je u tome što ne možete pogrešiti u fokusu. O ovome je do juče bilo mnogo spekulacija, a onda smo 19. oktobra, na zvaničnoj promociji, konačno ugledali Lytro kameru. Dakle, evo je:

Nastavite sa čitanjem… “Lytro kamera je upravo promovisana”

Audio dopisivanje dvojice starih asova

Jeste li čuli za Theme Time Radio Hour? Ja jesam čuo za tu radio emisiju, ali nisam upriličio nijedno slušanje. Inserti koje sam čuo bi mogli da promene taj stav: baš ću da se potrudim…

zbob-dylanBob Dylan je neko na koga gledamo kao na poslednjeg bitnika ili kao na zabludelog folkera koji je kompletnu muzičku scenu te provenijencije okrenuo naglavačke kad se opasao Stratocasterom (“Judas!“), a potom se elegantno sklonio u stranu da prođu i drugi. Čovek je promenio neke stvari u poimanju popularne muzike i to je suva činjenica.

Manje je znano belom svetu da je Dylan eklektik u duši i da se iza njega kriju mnogi drugi projekti mimo pesničkih i muzičkih. Recimo, da li vam je poznato: Mr Zimmerman se okušao i kao radijski voditelj. U stotinu jednočasovnih epizoda radio serijala Theme Time Radio Hour koje je vodio od maja 2006. do aprila 2009 na satelitskom radiju Sirius XM, Dylan je opisivao neki opšti pojam muzikom, pričom, poezijom, kontaktima sa drugima. Ti pojmovi su bili različiti, poput “brojevi”, “boje”, “novac”, “vreme”, “ptice”… A pričama nikad kraja.

Nastavite sa čitanjem… “Audio dopisivanje dvojice starih asova”

Prelistavam oktobarski National Geographic

I opet dve nedelje odlaganja. Više i ne pokušavam da se pravdam. Nego može i gore, pa bolje da ćutim…

National Geographic Srbija, oktobar 2011.Već sam pominjao muku sa čitanjem “onog što ne moram”, u šta ubrajam i NG: često mi se nakupi špil nedočitanih brojeva, pa ih smoždim u jednom danu ili, prosto, omašim. Sad kad sam dao sebi u tal da prelistavam svaki broj za račun Suštine pasijansa, moram da pročitam ili makar dobro pretresem sve članke. A pravi trik i jeste u tome da zabodem nos u broj: jednom kad to učinim, nemam problema sa daljim čitanjem.

Problem je, pak, i sa ometanjem. Volim da ova prelistavanja činim u miru. Ako se zalomi neka gomila sitnih prekidanja, kao što to često biva, koncentracija mi se pogubi i tada uglavnom odustanem. A kasni noćni sati… Uh: ovo pišem negde iza ponoći, uoči dana kad će ovaj prilog biti objavljen dok sam ja na putu. Eto, i tako mora da bude ponekad; a ako vam kažem da sam počinjao sa pisanjem triput u toku dana, pa zastajao?… Eh, bilo je baš tako.

Samo trenutak, da dohvatim šolju jakog čaja od mente, stavim slušalice na uši i pustim Radio Paradise (opa bato: Bob Dylan – Simple Twist of Fate). Možemo da krenemo.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam oktobarski National Geographic”

Najzad je shvatio

Citat dana dolazi od čestitog i veoma popularnog muzičara kome su trebale duge godine da dostigne elementarnu mudrost.

beck_clapton

 

 Jeff Beck svira gitaru na način koji se opire opisivanju.

Eric Clapton

 

 

 

Imalo bi tu još štošta da se kaže na reči koje je E.C. izgovorio o svom prijatelju u kameru tokom uvodne reči na DVD-u sa koncerta Crossroads 2007 u Čikagu. Ali…

Nastavite sa čitanjem… “Najzad je shvatio”

Good bye, j-walkblog.com!

Juče je prestao sa radom jedan od najboljih blogova koje sam ikada video, a kamoli pratio.

John Walkenbach je, izvesno, najpoznatiji Excel guru na svetu. Tako sam i saznao za njega, tamo negde u ono vreme kada sam se bavio tim programom za račun firmi za koje sam radio i korisnika koje sam obučavao. Međutim, pre nekoliko godina sam saznao za njegov lični blog na kome je pisao o svemu što nije njegova osnovna delatnost.

Pošteno je reći da je sadržaj ovog bloga bitno uticao na moju ideju o pokretanju sopstvenog bloga. Daleko od toga da imam iste motive, ideje i namere, ali uporedivo je na nivou “što na umu, to na drumu blogu”.

Kraj posle 40.738 priloga za 3.287 dana. To je tačno 12,39367204 na dan...Uz najavu kojoj je malo ko zaista poverovao, J-Walk blog je juče prestao sa radom posle tačno devet godina. Beše prosto: autor je odavno najavo da će prestati da vodi blog ak oto prestane da bude zanimljivo. Po sopstvenim rečima, preliminarna ideja da to bude period od deset godina je skraćen za godinu dana, a jedan od važnih razloga tome je preseljenje aktivnosti  na Google+ profil. Poslednji post je objavljen juče u 14:49 po lokalnom vremenu u Arizoni, gde J-Walk živi.

Trebalo je ući pod kožu tom ludaku: ponekad tmuran, ponekad blesav do koske, a uvek ciničan i namrgođen u maniru prave dramske kulise koja odstranjuje nepoželjne iz priče, J-Walk će ostati najpre upamćen po svom dnevniku učenja da svira bendžo i prema apsolutnom animozitetu prema svakom religiozno orijentisanom bavljenju. Posebno je cinično naglašavao katoličke fundamentaliste, što je najzad nedavno objašnjeno činjenicom da je kao dete pohađao katoličku školu. A beše svega i svačega, ama baš. I ko je već bio strpljiv, mogao je da iskopa mnogo zanimljivih rasprava u komentarima; ekipa koja se tamo formirala je jedna od šašavijih koje sam video… Pravo sledbeništvo.

Blog će ostati živ, ako sam dobro skontao, do kraja meseca. J-Walk je obećao da će celokupan sadržaj pripremiti za offline čitanje, što bi moglo biti baš zanimljivo. Ako ne bude skuplji od 20 dolara, kupiću taj sadržaj.

Posle Dana ludaje 2011…

Jedva da odvojim veče da sredim fotke koje delim i da napišem reč-dve. Umalo da tako i ostane…

Protutnjalo je prošlog vikenda: dvadeset šesti put za redom, Dani ludaje su održani u Kikindi. I dvadeset šesti put za redom, pokazalo se da subota kao centralni dan uvek ostane lep dan – možda hladnjikav, ali suv. Tako i bi: i pored preliminarnih najava da će sekire da padaju s neba, to se nije desilo; padalo nešto malo kiše u noći između petka i subote, pa se oprostilo do zore. Do prepodneva, trg je bio suv.

Danima se kanim da napišem kratki izveštaj, nego je kasnila obrada fotki; nisam imao vremena. Nisam video niti slikao previše toga, jer najpre nisam hteo da pravim gužvu ni sebi ni prijateljima koji su bili naši gosti u subotu i nedelju. Pride, imao sam jednu nevoljnu obavezu, prisustvovao sam jednoj sahrani, pa mi je prvobitni plan za subotu bio poremećen satnicom i raspoloženjem. Nekako ispade da sam napravio tri foto-sesije kao celine, no i to je bilo dovoljno, jer imam dobar rezultat. A biće toga jošte dogodine.

Počelo je, dakle, u petak: stigao sam samo toliko da fotografišem karnevalski defile predškolske dece, što je i inače jedna od najzanimljivijih tema za objektiv.

Karneval maski - defile dečice iz kikindske opštine. Klik na ovu sliku vas vodi u G+ galeriju.

(klik na svaki od šest foto-kolaža vas vodi direktno u Google+ galeriju; ima oko 120 fotki u svih šest odeljaka)

Nastavite sa čitanjem… “Posle Dana ludaje 2011…”