Vazduh

Somnabulizam, šta li?

Ah, kako divno mesto za posmatranje okoline. Ili još bolje, da se ne posmatra. Da se lepo zažmuri i uživa u prolećnom suncu. Da se razmišlja o nečemu ili još bolje da se ne razmišlja ni o čemu. Da se koristi ova šarena ladovina, taman da ne bije svetlost, a možda se u’vati bojica. Vetrić prolećni, lišće mu se raduje. Ah.

A lokacija idealna. Lep položaj da se zavali čovek. To što priroda uradi, to ne mož’ niko. Ima čak i fina grana da se podmetne pod glavu. Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson hrabro pomisli: “E, sad bi mi i Tom Sojer pozavideo”.

Nastavite sa čitanjem… “Vazduh”

Vtoro dne obeležavanija roždestva tvojego

Kad bih znao da ću pasti, ja bih seo, kaže ona poslovica. Mada mi se u poslednje vreme čini da je bolje potrčati. Ko će znati…

Strašna je stvar kad izgubiš kompas, jer sledeća stvar koju ćeš izgubiti si ti sam... Zato smo odlučili da sejemo kompase svuda okolo. Valjaće mnogima.Pre nekoliko dana, znajući da se bliži rođendan ovog bloga, dao sam sebi u zadatak da nađem i artikulišem jednu, najvažniju pouku koju je Suština pasijansa ostavila meni u poslednjih godinu dana… Jer, znate, nisam ja ovde da bih delio pouke, nego da bih ih razmenjivao sa vama. I pitao sam se da li je to nešto o snalaženju kad god me snađe želja da ne radim ama baš ništa. Ili je to neko saznanje o reakciji na sadržaje koje prikupljam ili stvaram, poput iznenađujućeg otkrića da ima onih koji pogrešno tumače neke moje poteze, jer teško čitaju između redova; ali tome sam kriv samo ja. Da li je Suština pasijansa postala mesto balansiranja između različitih karaktera? Jer definitivno smo različiti, svi odreda u ovom zamešateljstvu… Da, da: čujem onog koji iz prikrajka dobacuje “Ja nisam!“…

Rešenje sam dugo tražio, a našao ga sasvim slučajno, na drugom mestu i u drugom kontekstu, kada sam čuo poslovicu koja je ključ odgovora na moje pitanje. Najjača pouka koju je meni Suština pasijansa donela u poslednjih godinu dana glasi:

Svetu se ne može ugoditi i zato odricanje od ugađanja baš svakome predstavlja jedini ispravan potez.

Nije trebalo da proveravam mnogo kako bih utvrdio koliko je značajna ta pouka. Samo je trebalo da je izgovorim ili napišem da bih to shvatio. Primera koliko hoćete…

Nastavite sa čitanjem… “Vtoro dne obeležavanija roždestva tvojego”

Pozdrav šestom saradniku Suštine pasijansa

Na ovo sam čekao dugo. JAKO dugo. Sa nama je čovek koga već dugo zovem u redove saradnika Suštine pasijansa.

Kada bih hteo da vam otkrijem baš sve, ovaj prilog bi bilo krajnje lako napisati: spustio bih dva prsta Žute u čašu, spustio bih nešto sa prvog albuma grupe Enid ili možda sa prvog albuma Stevea Hacketta niz kičmu (uvek se vrati uvis u vidu žmaraca), spustio bih prste na tastaturu i prepustio se sećanjima koja su duža od dvadeset godina.

Trik je u tome što, izvinite, ne želim sa vama da podelim baš sve. Ne mogu ja da delim sa publikom misao onako kako je Zoća podelio sa mnom onu jabuku dok smo sedeli na kamenu podno skita Svetog Vasilija i ćutke razgovarali, a ja netremice gledao u sliku koju sam nacrtao dvadeset godina ranije. Ne mogu sa vama da delim neke duge razgovore koje smo Zoća i ja vodili u sitne sate niti bih mogao da vam kažem kako je jedna prosta razmena mišljenja o muzici prerasla sve kontekste znane i njemu i meni i kroz tunele raznih iskušenja postala novi kontekst koji, srećom, nema ime.

Čovek koji vidi daleko, ali srećom ume da pogleda i u retrovizor

Zato ću da svedem ovu najavu na banalni nivo. Oprostite mi zbog toga. Neka se prostor i vreme pobrinu da oni koji umeju da čitaju između redova saznaju više, ako tako žele.

Nastavite sa čitanjem… “Pozdrav šestom saradniku Suštine pasijansa”

Da ne njavrčeš više!

Tako je glasio naslov poruke koju sam dugo čekao. Jako dugo.

Dragi moji, ovo je važan trenutak. Ovog puta dopisno, a uskoro i kao autor Suštine pasijansa, sa nama se danas druži Zoća Peacock, najveći zmaj grupe oldwave, čovek koji je utisnuo mnogo muzike u srca onih koji su bili dovoljno pametni da slušaju šta im on govori i, ništa manje važno, pušta. A puštao je na gramofonima, magnetofonima, putem radio talasa, raznim krivudavim puteljcima elektronskih komunikacija, čak i pre nego što je Internet stigao u ove krajeve. I zato, neki dan pre nego što rubrika “Muzika za popodne” obeležava godinu dana postojanja i rada, ovo je događaj koji je važan ne samo za rubriku, nego i za Suštinu pasijansa uopšte.

Nastavite sa čitanjem… “Da ne njavrčeš više!”

K vragu i provajder

Znam da ste primetili: Suština pasijansa radi kao da je održava Ministarstvo obrazovanja. To mi aktuelni provajder pomaže da donesem odluku o preseljenju bloga na drugi server, kod drugog provajdera.

Odluka je doneta.

Jebo te onaj ko ti dade servere da prodaješ usluge na njima!

Učiniću šta se mora da Suština pasijansa dočeka drugi rođendan na novoj lokaciji. Biće to posao koji je zahtevan, komplikovan i podložan greškama. Ne bi čak bilo nemoguće da dođe do potpunog zastoja vidljivosti bloga na neko vreme koje će biti neprijatno dugo. Pa dobro, šta je, tu je. Konsultacije o konačnom izboru lokacije počinju u ponedeljak.

Nije mi ugodno zbog ovog, ali šta da radim. Ovaj tretman bloga kod Dreamhosta je van svake mogućnosti tolerisanja.

Pregled godine na Suštini pasijansa

Red je da se osvrnemo pre obrtanja kalendara. Konačno, ako nije vredno proslave, vredno je barem malecke rekapitulacije. A nije da nije vredelo.

Dok su drugi zabijali glavu u pesak, mi smo se umivali u snegu.Šta da vam kažem: preživeli smo. Znao sam samo to da ako doguramo do kraja godine nakon suštinske reorganizacije i silnih planova (koje je svako od nas, autora Suštine pasijansa, ponaosob morao da napravi, promeni, zaokruži, preskoči, izbegne, predupredi, sabere, oduzme, pomnoži, podeli i uostalom integrali), izguraćemo još dugo.

Nalazili smo teme, ukrupnjavali smo korake, trudili smo se da iskočimo iz kolotečine koju smo vam nametnuli. Nalazeći da je baš ta kolotečina doprinela da Suština pasijansa prebere izdržljive čitaoce kao okosnicu svoje publike, ipak smo bili dovoljno hrabri i da kažemo poneku reč koju su neki od vas umeli da pročitaju onako kako smo zamislili.

Zbog gomile iskušenja na ličnim planovima koje je većina nas preživela u godini koja će isteći taman dok pročitate ovo, ponešto i nije bilo moguće izvesti. Ako je za utehu, ništa nismo otkazali niti smo od čega odustali. Odlaganje je prirodna stvar: kad mogu sudovi, što ne bismo mogli i mi…

Predstavljamo vam zato dvadeset najviše čitanih priloga u 2012. godini, po redosledu od najviše čitanog. Posle toga, još dvadeset, čisto radi beleške.

Nastavite sa čitanjem… “Pregled godine na Suštini pasijansa”

Problemi sa videom

Nešto se neprijatno dešava sa tehnikom na ovom blogu. Iako valjano postavljam video materijal u zakazane priloge, to se ne vidi kada prilog bude objavljen. I onda moram da krpim prilog naknadno. Desilo se već tri ili četiri puta i verovatno će se dešavati opet.

Auuuu! Pa ovaj je načisto crko!

Ima veze sa nedavnim ažuriranjem WordPressa.

Pokušaću da rešim. Molim za malo strpljenja.

Nova andrmolja u desnoj šlajfni

Pažljivi posetilac će primetiti da se u desnoj šlajfni Suštine pasijansa nalazi nova sličica na mestu gde smo donedavno agitovali protiv sporazuma ACTA. Dva su razloga tome. Pointing upPointing up

Prvo, letos sam čuo vest, ali zaboravio da reagujem: sporazum ACTA je odbačen pred Evropskim parlamentom 4. jula ove godine. Tako je taj sramni akt odbačen i pitanje zaštite autorskih prava, bar privremeno, vraćeno na kolosek rasprave o normalnim, a ne totalitarističkim metodama te zaštite. Još uvek se vodi diskusija o ekvivalentnom sporazumu SOPA u Americi, ali o pravima u Americi neka brine neko drugi. Snail

Drugi razlog je prozaičniji: navikli smo se na neki sadržaj na tom mestu i od sad će se tu nalaziti fotka meseca. U akutnom nedostatku dobre ideje, sad sam tu stavio jednu od svojih fotki iz serijala “jedna na dan“, onu koju sam slikao kad sam ušao u kupolu balona koji se upravo naduvava. Smile

Privremeno, neka ovo bude prva fotka meseca...

Uz malu pomoć svojih saradnika, naći ću neke fotografije koje će vam biti po volji… Da l iće to biti ritam od baš mesec dana ili možda 11 ili 17 ili 47, to sad ne bih znao da vam kažem, ali mislim da to nije baš toliko ni bitno. Hot smile

Pride, uskoro bi na Suštini pasijansa mogli da osvanu i neki drugi, mali sadržaji koji pomažu da se snalazite sa arhivom… School

Nego, red je da vas pitam: imate li kakvih primedbi na rad Suštine pasijansa, na sadržaj, na objavljene ili neobjavljene materijale?… Budite slobodni da date svoju reč. Email