Paja o intervjuima

Kasno sam saznao… Juče se navršilo 87 godina od rođenja Pavla Vujisića, jednog od najboljih glumaca koje je ovaj benasti narod ikad imao. Tim povodom, prisećamo se jednog pisma u kom objašnjava zašto je odbio nekog novinara koji je zatražio intervju.

Obratite pažnju na stihove pri kraju. To je Pajino delo.

Nastavite sa čitanjem… “Paja o intervjuima”

"Osećaj se kao kod svoje kuće"

Ima li smisla dati takvu preporuku nekome koga ne poznajete dovoljno?

Dok ta cura istražuje tuđi stan, ja istražujem šta bi to sve trebalo učiniti da bih načinio svoj prvi HD video zapis na fotoaparatu koji imam u rukama već celih petnaest meseci. Rekao bih da je ta stvar za mene zauvek izgubljena. A nekad sam bio filmadžija. Phui…

Šta to nije u redu sa Supermenom?

Pre nekih mesec dana osvrnuli smo se na najsvetlije momente televizijske serije iz 50-ih, “Adventures of Superman“. Mojoj generaciji, odrasloj na filmovima o Supermenu s kraja 70-ih i tokom 80-ih ovo može da izgleda naivno, ali nismo znali šta će nas tek dočekati:

Ovo su gluposti iz onog prethodnog fijaska od filma. Gledao sam večeras ovaj novi. Ako niko uskoro ne napravi spisak budalaština iz njega, evo ja ću…

Kad ti Dali pakuje snove

Pakovanje tipa “dva u jedan”: dve sekvence iz filmova u koje je Salvador Dali umešao prste. Prvo je Spellbound (1945), Hitchcockov film koji je kod nas preveden kao Začaran (ako je verovati IMDB-u), gde Gregory Peck prepričava svoj košmarni san. Košmar koji se nastavlja je, naravno, iz Andaluzijskog psa (1929), filma koji je Luis Buñuel spakovao kao pravi kinematografski manifest nadrealizma.

Da se zapamti.