Sve je u perspektivi. Postoje svetovi u kojima i jedna jagoda može da zgnječi junaka…
Ne bi bilo loše da pogledate verziju HD720 u punoj veličini, ako imate resursa. Slika je odlična.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zabava nije isto što i umetnost, dakako. Ali, najkvalitetnija zabava ima u sebi zrno umetnosti. Ako nema, onda to nije zabava, već prostakluk.
Sve je u perspektivi. Postoje svetovi u kojima i jedna jagoda može da zgnječi junaka…
Ne bi bilo loše da pogledate verziju HD720 u punoj veličini, ako imate resursa. Slika je odlična.
Gens una sumus ili svi smo jedan rod.
Možete da se zapitate kako je moguće da smo jedan rod. Ima nas belih, crnih, žutih, crvenih, polihromatskih i monohromatskih, onda Srba s ove strane, pa Srba s one strane,
a i onih raznih drugih i drugačijih sa svih strana.
Pa kako je onda to moguće!?
Postoji lep običaj koji se neguje u National Geographicu. Kada se pokrene neko novo izdanje časopisa, glavni urednik dobija najnovije izdanje Velikog atlasa, kao i predsednik države u kojoj National Geographic počinje da izlazi. Od pre nekoliko godina, Društvo glavnim urednicima poklanja i takozvani genografski set, kako bi, ukoliko to žele, učestvovali u jednom velikom istraživanju, koje neki smatraju nepotrebnim i kontroverznim.
Genografski projekat, kako se ovo istraživanje zove, predvodi Spenser Vels, stalni istraživač National Geographica.
„Svaka kap ljudske krvi sadrži istoriju napisanu jezikom naših gena“, kaže Vels u sjajnoj priči koju smo objavili u prvom broju National Geographica na srpskom jeziku. Uprkos osporavanjima i teorijama zavere, ja duboko verujem u plemenitu ideju ovog istraživanja, pa sam tako i dao svoj doprinos. Evo i rezultata:
Moj Y hromozom me smešta u haplogrupu J2 (M 172). Markeri koji se pojavljuju sežu unazad oko 60.000 godina do zajedničkog markera (M168) svih današnjih ne-Afrikanaca,
a J2 haplogrupa nosi i markere: M168 > P143 > M89 > L15 > P123 > M304 > M172.
Genetika i srodne nauke mi nisu jača strana, pa ne bih ni sebe ni vas opterećivao detaljima.
I ovo istraživanje i nauka su takoreći još na početku, ali će vremenom sa uvećavanjem baze podataka verovatno moći da pruži neke odgovore. Za sada, počeo je da se nazire odgovor na pitanje “odakle dolazimo?”
Otkrića sugerišu da je anatomski rečeno moderan čovek evoluirao u Africi pre oko 200.000 godina, a kolonizaciju ostatka sveta započeo pre oko 60.000 godina.
M168 – moj najdalji predak
pojavljivanje pre oko 50.000 godina
Afrika
procenjen broj Homo sapiensa, oko 10.000
M89 – na Bliski Istok!
pojavljivanje pre oko 45.000 godina
Severna Afrika ili Bliski Istok
procenjen broj Homo sapiensa, na desetine hiljada
M304 – širenje poljoprivrede
pojavljivanje pre oko 15.000 do 10.000 godina
Plodni polumesec
procenjen broj Homo sapiensa, milioni
M172 – na Sredozemlje i dalje, pa i u Beograd
pojavljivanje pre oko 10.000 godina
Plodni polumesec
procenjen broj Homo sapiensa, nekoliko miliona
Eto ko sam ja. Ko si ti?
Evolucija se dogodila i permanentno se događa. Darvinova knjiga “Poreklo vrsta” i danas je validna, kao što je bila i prije vek i po – jer je na tragu naučne istine kad dokazuje evoluciju kroz prirodnu selekciju. To revolucionarno učenje na ponos Homo Sapiensu, samom svojom naučnošću, trn u oku je hrišćanskog fundamentalizma; u naše vreme traje snažan i organizovan pokret klera, naročito u SAD, koji uz pomoć korumpiranih političara i nadrinaučnika nastoje da marginalizuju Darvinovu teoriju i osnaže kreacionizam kao „učenje“; meta su im školski planovi i programi, traže nastavu veronauka i ustoličenje dogmatizovane biologije. Ovaj pasus počinje linkom ka jednom sajtu. Kliknite na njega i pročitajte sve. Tamo piše šta zapravo jesmo, svi mi. Napor koji je učinjen da se ovaj sajt napravi vredan je svake pohvale, i podstiče na razmišljanje koliko smo neozbiljni i lenji da razumemo same sebe, kao da će to neko drugi za nas da učini.
Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (V)”
Baš me briga za Diznija, nego ovaj crtać jeste bio revolucionaran.
Na današnji dan pre tačno 83 godine, 18. novembra 1928. godine, premijerno je prikazan animirani film Volta Diznija “Steamboat Willie“. Film je istorijski bitan zato što je to prvi animirani film u istoriji kinematografije koji ima potpuno namenski produciran i sinhronizovan zvuk. Pre toga je bilo napravljeno nekoliko animiranih filmova sa sinhronizovanim zvukom, ali to su bili slučajevi naknadne sinhronizacije već zabeleženih zvukova.
Takođe, ovo je film koji promoviše miša u belim rukavicama Mikija Mausa i njegovu šta-li-mu-dođe Mini. Istina, postoje ranija dva filma u kojima je Dizni upotrebio te likove, ali oni nisu objavljeni pre premijere ovog filma.
Uzgred, možda niste znali: Volt Dizni je hteo da se miš zove Mortimer, ali je to sprečila njegova supruga. A pravo ime Mini je – Minerva. ![]()
Grane primenjene fizike oblikovale su savremeni svet. Nobelova nagrada iz fizike za 2009. godinu dodeljena je za dostignuća ne iz fundamentalne fizike (elementarne čestice i sl.), već za dve oblasti primenjene fizike (optike): optička vlakna i optički digitalni senzori (CCD). Naš život je postao nezamisliv bez elektronike, komunikacija i kompjuterske tehnike. Sve te delatnosti su suštinski digitalizovane.
Digitalizacija je proces koji se bazira na tzv. diskretizaciji. Mogli bismo da damo link ka
Wikipediji, ali je bolje da ovde napišemo definiciju diskretizacije: to je pridruživanje neprebrojivog skupa prebrojivom. A sad da objasnimo: trenutno kroz vaš stan prolaze talasi koji nose informaciju o televizijskom programu Televizije Pink, Grand Parada i sve ostalo. Taj talas može da ima bilo koju jačinu, što zavisi od toga koliko ste blizu predajnika i koliko ima prepreka između vas i predajnika. E, ako bismo zabranili talasu da ima bilo koju jačinu, već ga naterali da može da ima samo jačine od npr. 0, 5,10,15 i 20, mi bismo ga time diskretizovali. I to više ne bi bio talas sa klasičnim brdima i doljama, već pre bi ličio na stepenice. Ovaj štos možemo da obavimo po jačini (amplitudi), i/ili u vremenu. Ako ga obavimo i po jednom i po drugom, dobijamo skup tačaka: digitalizovani signal.
Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (IV)”
Posade Međunarodne svemirske stanice nam pružaju sve lepše snimke Zemlje otkako su dobili staklene kupole za pogled napolje. Ron Garan, američki astronaut i pasionirani fotograf, pružio je svetu neverovatne snimke (pratim njegov G+ profil, cirkus od sadržaja!), a ovo što je nedavno osvanulo na portalu Vimeo je prevazišlo maštu. Pogledajte ubrzani snimak prelaska stanice preko raznih putanja; potrudio sam se, pa sam sastavio vremenske odrednice sa mestima po spisku.
Moji lični favoriti, bez dileme: aurora na 1:02 i munje nad Filipinima na 3:22.
(Via)
Baš zanimljivo: danas je 33 godine od premijere prve instance filma “Gospodar prstenova”. A znate li da Hobit postaje punoletan sa 33 godine?
Na današnji dan, 15. novembra 1978. godine, održana je premijera filma The Lord of the Rings, po čuvenom delu epske fantastike J.R.R. Tolkiena i u režiji Ralpha Bakshija. Taj film je napravljen kao neobična kombinacija animacije i rotoskopije (animacija preko pokreta živih glumaca). Nažalost, film pokriva samo “Družinu prstena” i “Dve kule“; drugi film je trebalo da pokrije fabulu dela “Povratak kralja“, ali negativna kritika je učinila svoje i pored toga što je film doneo nekakvu zaradu, pa drugi film nikad nije snimljen. Ostade delo bez klimaksa.
Nema veze, reći će neko – danas legendarni filmovi Petera Jacksona, koji u totalu produženih verzija traju preko 11 sati, svakako pokrivaju detaljniju priču, i to u tehnici koja daleko prevazilazi Bakšijev rad.
No, da li je baš tako?
Upravo je ovo poređenje razlog ovom prilogu. Razrešiću ga onako kako najbolje umem: kao neko ko je šest puta pročitao “Gospodara prstenova“. Jer, dragi moji: to delo se najpre čita, a zatim gleda.
Nastavite sa čitanjem… “Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija”
Čovek je dovodio do ludila kreatore dresova i dizajnere televizijske grafike. A meni je postao inspiracija. On je Jan Vennegoor of Hesselink, moj privatni superheroj u večitoj borbi sa nerealnostima realnosti, čija je supermoć njegovo ime. Priče o njemu su kratke, i treba im samo muzička podloga. Stoga kliknite Play i uživajte.
Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink je krenuo u školu. Prvi razred i sve redom. Sa njim u klupi sedi Ian Rush. Tako prolaze dani, kad jednom učiteljica kaže: „Deco, za sutra svi napišite u svesci svoje ime i prezime deset puta. Vennegoore of Hesselinke, ti napiši triput, dovoljno je“. Ian Rush se pobuni: „Ali učiteljice, zašto je on bolji od nas, zašto, zašto, zašto?“ Tu se učiteljica naljuti: „Ian, rush kod direktora!“. E tu Ian Rush poludi, napusti školu, ode da igra fudbal, da bude mnogo bolji igrač nego Jan Vennegoor of Hesselink koji i sada ne voli da menja klubove jer ga tada boli ruka.
Atom je osnovna gradivna jedinica hemijskih elemenata. Atom ima jezgro sastavljeno od pozitivno naelektrisanih protona i električno neutralnih neutrona; oko jezgra je oblak negativno naelektrisanih elektrona.
Čestice koje grade jezgra i same su složene, sastoje se od kvarkova; danas nema dokaza da je elektron složena čestica. Broj protona u jezgru zove se atomski broj i ima presudan uticaj na hemijske osobine elementa. Elemente je pogodno sortirati upravo po atomskom broju i smestiti u hemijsku matricu koju zovemo Mendeljejev periodni sistem elemenata.
Broj neutrona u jezgru datog elementa nije jedinstven; mogu postojati izotopi nekog elementa – oni se međusobno razlikuju po broju neutrona u jezgru. Neki izotopi nisu stabilni: tokom vremena nastupa radioaktivni raspad atoma na čestice niže hijerarhije. Razlog za ovo je činjenica da sila koja drži jezgro na okupu ima veoma mali domet. Ako prečnik atoma prevazilazi domet sile, čestice koje se nalaze van dometa napuštaju jezgro. Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (III)”
Odavno ne čuh ovu pričicu. Podsetio me jedan komentar o polovičnim ljudima koji se bave politikom.
– * –
Duško Radović: Bio jednom jedan kralj. Ne ceo već samo tri frtalja. Tri frtalja kralja.
Falio mu frtalj da bi bio kralj.
Tri frtalja kralja – to još nije kralj. To je tri frtalja kralja.
Gde da nađe frtalj?
Frtalj kralja? Ima li gde frtalj kralja? Imali su negde celog – nemaju ga više.
Gde imaju – ne krnji im se. Daju li frtalj svoga kralja, ostade im tri frtalja. Tri frtalja kralja – to nije kralj.
Gde da nađu frtalj? Ima li gde frtalj kralja?
Srećom, nađe se u jednoj dobroj zemlji – kralj i po. Kralj i po, to je više nego kralj. To je kralj i po.
– Kralju i po – reče tri frtalja kralja – biste li mi dali frtalj, da postanem kralj?
– Vrlo rado – reče kralj i po. – Dohvatite malj, odvalite frtalj. Ja sam kralj i po. Frtalj manje, frtalj više – ne menja stvar.
Tri frtalja kralja prihvati se malja i raspali kralja i po.
Pade kralj i po u čkalj – odvali se frtalj.
Tri frtalja kralja uze frtalj od kralja i po i postade kralj.
Kralj i po postade kralj i frtalj, što je još uvek više, a ne manje nego samo kralj.
– * –
Zašto, pitate? Zato što nije red da Suština pasijansa pretekne kao jedini eklektični blog na srpskom jeziku koji nema ovaj tekst. Ali i zato što je ovu pričicu napisao neko ko je znao kako to da učini. Najzad, Duško Radović realno i nije imao drugog izbora nego da piše između redova.