Pračet za neupućene

Nije bila mračna i olujna noć. Trebalo je da bude, ali takve su vam vremenske prilike. Na svakog ludog naučnika koji je imao prikladnu gromovnu oluju baš u noći kada je njegovo dovršeno Veliko Delo ležalo tamo, na laboratorijskom stolu, imate desetine onih koji bespomoćno sede pod mirnim zvezdama dok Igor obračunava svoj prekovremeni rad.

Dobro predskazanje veli da će nešto da se desi. Nešto lepo...Gornji pasus potiče iz “Dobrih predskazanja”, moje omiljene knjige Ser Terija Pračeta. Doduše, napisao ju je zajedno s Nilom Gejmenom, takođe svojevrsim ludakom (autor serije stripova “The Sandman” i niza romana od kojih je meni omiljen “Američki bogovi“), saradnja koja je lepo opisana na kraju knjige: “Teri Pračet ustaje rano ujutru, Nil Gejmen rano popodne. Ova knjiga je nastala u onih četiri ili pet sati kada su obojica bili budni.”

No, ovaj put ćemo se fokusirati na Pračeta. Ima zašto. Najprodavaniji je britanski pisac 90-ih (trenutno je na skromnom drugom mestu), rangiran je kao sedmi na listi stranih autora u SAD, a do sada je prodato 65 miliona primeraka njegovih knjiga koje su prevedene na 37 jezika. No, to su samo cifre, čovek bre piše bogovske knjige.

A ima i još jedan razlog. Ovaj post je ucena. Kakva? Saznaćete na kraju Smile

Nastavite sa čitanjem… “Pračet za neupućene”

Čudesni kompot gospođe S.

Gospodin Homer S. nema mnogo sličnosti sa glavom porodice Simpson. Osim možda jednu. Ili dve…

Gospođa S. je penzionisana nastavnica. Predavala sve predmete iz oblasti elektrotehnike. Sada gaji unučad. Gospodin S. je redovni profesor na Elektrotehničkom fakultetu. Godinama mu je posao bio jedina ljubav. A onda su došli unuci.

Gospodin S. je te večeri došao kasno s posla. Laboratorija za fizičku elektrotehniku na Elektrotehničkom fakultetu zna biti interesantna i laicima. Gospođa S. odavno više svog supruga ne čeka budna.

Čulo mirisa bi osetilo predivne tonove i da kuća nije bila u mraku. Gospodin Homer S. nije hteo da pali svetla, da ne uznemirava suprugu. Ulično svetlo je dovoljno osvetljavalo kuhinju. Mmmmmm, pun lonac izvrsnog kompota. Još uvek je topao. Gospođa S. zna koja je najbolja dobrodošlica umornom suprugu. Šolja nije nužna, a kutlača je blizu.

Nastavite sa čitanjem… “Čudesni kompot gospođe S.”

Jan je oženjen

Za poslovne potrebe, email je najgori način arhiviranja podataka. Sledstveno tome, za poslovne potrebe, email je najčešći način arhiviranja podataka.

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink oženio kinesku teniserku Na Li. Jednog dana pošalje ga supruga da kupi automobil. Na kredit, dakako. Novi propisi u Pekingu beneficiraju hibridne automobile, o električnim da i ne govorimo. Pa dobro, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink. Uđe u banku, sačeka savetnika za rad sa stanovništvom, popuni obrasce (SEX? Yes please, itd). „OK, gospodine Vennegoore of Hesselinke, kreditno ste sposobni. Sačekajte da pripremim papire“, kaže savetnica ljubazno, na čemu posebno insistira uvek zabrinuta javnost. Sat i po, dva pada sistema i kilometara pešačenja od i do štampača kasnije, sve je spremno. „Evo, potpišite ovde, ovde, ovde i ovde. Popunite menicu, potpišite ovde i ovde. I ovde.“ Želim razvod, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink i ode kući.

Pobesneli traktorista-džedaj

Priča ide ovako nekako.

Sin od Anakinovog čukunčukunčukunčukunčukunčukununuka – ili da budem precizniji, čukunčukunčukunčukunčukunčukununuk Luka Skajvokera – nije imao dece. Da li su neka kosmička zračenja uslovila da postane infertilan ili je neka druga ujdurma bila posredi, ostaće nejasno. Tek, šta će čovek, želeo je sina da bi na njega preneo Znanje, ali nije mogao da ga ima. Sudbina piše čudne priče, pa se desilo da je naišao na neko dete, siroče, kod kojeg je primetio prilično jako prisustvo Sile. Ali, to dete nisu hteli da prihvate ostali džedaji, jer su navodno osetili neki poremećaj koji je duboko usađen u nesrećno dete.

Zbog silnih rasprava, tako je sin čukunčukunčukunčukunčukunčukununuka Anakina Skajvokera – čukunčukunčukunčukunčukunčukununuk Luka Skajvokera, ako ćemo da budemo malo precizniji – zapao u nemilost džedajske zajednice. Praktično ekskomuniciran zbog toga što nije hteo da se povinuje volji većine, počeo je da se bavi zemljoradnjom u drugom selu. Rezigniran, ali zadovoljan što je bar nešto uspeo da dobije, posvetio je ostatak života odgajanju svog usvojenog sina.

Zemljoradnja nije bila za njegovo posvojče; nije se nalazio u toj delatnosti. Međutim, on je to krio od svog oca, što iz ljubavi prema njemu, što da ne bi povredio njegova već povređena osećanja. To je izazvalo probleme u poimanju i kontroli Sile. Tek, negde pod stare dane je kulminiralo: jednog dana, nesrećni sin je u naletu besa, koji nije umeo da kontroliše kako to pravi džedaji umeju, upao u džedajsku zadrugu u susednom selu sa namerom da namiri račune sa onima koji su uvredili njegovog oca i upropastili mu život.

Tu počinje naša jutrošnja priča…

 

(Tnx Borisu na ideji)

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Danas je tačno šezdeset godina od objavljivanja prve knjige Stanislava Lema, jednog od najznačajnijih autora “tvrde” naučne fantastike. U slavu tog događaja, poljski ogranak pretraživača Google je objavio doodle koji je već ocenjen kao jedan od najboljih koje smo do sada videli.

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Da naglasim: ili kliknite na link koji sam vam obezbedio u prvom pasusu ili kucajte punu i tačnu adresu http://www.google.pl – ne samo počev od “www.” jer ako ostane https://, nećete se probiti do poljskog pretraživača.

Prva dva zadatka

Ovaj tušem crtani animirani doodle je kombinacija priče i male logičke igre: potrebno je da rešite tri zadatka i tako da… Uh… Otkrivanje prirode zadatka je deo igre, pa ću ovde zastati. Nisam mogao da odolim, pa sam spakovao nekoliko uhvaćenih slika… A animacija je perfektna, videćete. Fabula animacije je zasnovana na motivima zbirke kratkih priča Cyberiada.

Treći zadatak i finale

Da li ste čitali išta od Stanislava Lema?

Nastavite sa čitanjem… “Poljski Google u slavu Stanislava Lema”

Jan je zaposlen

Čudo jedno kako su jedina radna mesta koja ne traže ni pravila ni uslove upravo ona koja otvaramo za svoje vođe

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink digao ruke od fudbala u potrazi za karijerom koja neće stvarati bolove u ekstremitetima. Našao vezu pa se zaposlio u Centru za održivi razvoj Akcionarskog društva Železnice Srbije, i kao prvi zadatak dobio da napravi prezentaciju o energetskoj efikasnosti. Seo, sljuštio PowerPoint, ma super zadovoljan. Odneo načelniku na pregled, kad tamo, na prvoj strani naslov rada i ime kreatora. „Ne valja“, kaže načelnik. „Ne smeš da imaš previše teksta na slajdu“. Zaista, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink i ode kući.

Važno da se lepo zove

Citat dana dolazi od čoveka koji je imao strašan peh da misli svojom glavom još kao jako mlad. Onda se taj peh pretvorio u greh, a grehu je pripisana kazna koju su pojeli skakavci. A čak i kad je bio u prilici da kaže sve što ima, u vremenu kad se to najzad smelo, našao se način da ga tuku još malo. Pa makar i na ulici.

Borislav Pekić (1930-1992)

 

Inventar činjenica stvarnosti kojima smo dali lepša i bezazlenija imena, beskonačan je… Njihovo nas ređanje nigde neće odvesti, kao što ne odvodi ni stvarnost koju iza sebe krije.
Hitler je genocide nad Jevrejima nazvao eufemizmom “totalno rešenje jevrejskog pitanja”. Posledice nisu bile eufemističke.

Borislav Pekić,
u eseju “Spasonosni eufemizam rđave stvarnosti

 

Ne znam da li ste čuli i posetili blog na kome se objavljuju misli Borislava Pekića. Nije zgoreg da svratite tamo ponekad i pročitate ponešto. Vredno je svake sekunde provedene u čitanju.

Simbioza

Još jedan primer, ovog puta virtuelni, udruživanja interesa u prirodi u cilju boljih uslova za preživljavanje.

To, izgleda, nisu naučili samo još oni koji nam kroje kapu.

Oprobajte ovaj film u HD rezoluciji, ako imate resursa.

Prelistavam novembarski National Geographic

Pa dobro, šta sam ja to Bogu zgrešio, pa da moram da dobijam zgužvane primerke? Ima li koga da to spreči?

National Geographic Srbija, novembar 2011.Kreten se vratio. Onaj isti koji savija National Geographic popreko, pa slomi riknu. Ovo je drugi najgori lom koji sam imao u kolekciji projekta “pretvori časopis u origami pred kućom pretplatnika”. Gotovo je: jedino rešenje za ovaj košmar je da prestanem sa pretplatom. Moj poštar rešio da me vrati u dvadeseti devetnaesti osamnaesti vek, pa to ti je. Toliko mi je zgadio pristigli primerak da mi je trebalo nedelju dana da ga prvi put otvorim i prelistam, a gotovo deset dana da pročitam prvi članak. Dobro de, bilo je malo i gužve i prokrastinacije, svega je bilo, samo moj poštar opet gužva moje časopise.

I evo, dve nedelje su prošle otkad mi je novembarski broj stigao, a ja stižem tek u prvoj noći vikenda da prelistam aktuelno izdanje za vas…

Znate već kako ja to radim svaki put: pola litre jakog čaja od mente, a u slušalice puštam Radio Paradise… Wow: Ray LaMontagne – Henry Nearly Killed Me! Kakva mina, brate: nema pisanja dok se ovo ne završi!…

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam novembarski National Geographic”