R.I.P. Michael Hart

Čuo sam još prekjuče, ali stižem da odam poštu tek danas…

Michael Stern Hart (1947 - 2011)Ovo ime vam verovatno ne znači mnogo. Ali, ako ste čuli za Project Gutenberg, podići ćete obrvu: Michael Hart je utemeljitelj tog zahvata na Internetu.

Mr Hart je otišao na Neko Bolje Mesto u utorak, 6. septembra. Red je da mu barem mahnemo u znak zahvalnosti.

Počelo je davno, mnogo pre nego što je Internet dobio krila razvojem Veba: Michael Hart je još 1971. godine izumeo format ebook; bila je to dalekovida vizija u to vreme, jedna od onih kojima su se savremenici možda i podsmevali, ali koje su preživele i nadživele svu sprdnju. Ovo ime zaslužuje da bude upisano među ona koja su uobličila današnji svet.

A Project Gutenberg? Mnogo nakon što sam otkrio taj inkubator svetske literarne baštine. ne menjam mišljenje da je reč o jednom od najizraženijih humanističkih zahvata u istoriji Interneta. Bar sam ja to tako doživljavao, a tako mislim i sada: pružiti svetu znanje na uvid, pa makar onaj deo koji je danas deo svetske baštine – ideja je koju isprva nije lako apsolvirati. A razlog je prost: ta ideja je toliko veličanstvena da je teško prihvatiti da se pred vama nalazi preko 100.000 knjiga tek tako, na slobodnu upotrebu. A prosto je: okupljene su knjige kojima su istekla materijalna prava i danas su deo svetske baštine.

Još jedan mali detalj, zabeležen u posmrtnom slovu koje je objavljeno na sajtu: citat koji nas podseća kako stvari funkcionišu:

Razumni ljudi se adaptiraju prema svetu. Nerazumni ljudi pokušavaju da adaptiraju svet prema sebi. Celokupan napredak, dakle, zavisi od nerazumnih ljudi.

Prenosim još jedan citat koji sam iskopao, dakako vredan:

Ako ono što ste juče radili i danas izgleda sjajno,
tada vaši ciljevi za sutra nisu dovoljno veliki.

Neka ti je slava, Nerazumni Čoveče. I hvala ti.

Nedovršena simfonija jednog grada

Fenomenalni dokumentarac iz 1941. godine: život Beograda od prvog mlekadžije do šlagera u noćnom klubu…

Pažljivi gledalac će primetiti da je reč o filmu koji Đenka pušta iznenađenim meštanima dok Kristina histeriše jer je zbog ton-filma izgubila angažman pijanistkinje u palanačkom bioskopu… E sad, biće da tu postoji neka greška u vremenskim odrednicama, jer su “Maratonci” smešteni u vreme nešto pre 1941…

Nema veze, ako ćemo pravo. Šijanu sam spreman da oprostim čak i ono za šta nije kriv, a kamoli ostalo.

I vi što maštate o sreći, vas vodi put u velik grad…

Pastoralna bajka

Ovo je jedna od onih tužnih bajki koje bi trebalo da znaju svi koji hoće da da pohađaju više od srednje škole. Objavljivao sam je više puta na raznim mestima, na papiru i u virtuelnom prostoru. Pokazalo se potrebnim da ponavljam. Kako je tek to tužno…

Letnje popodne na proplanku u nekoj prelepoj vukojebini: talasasta konfiguracija terena, u dolini između brežuljaka krivuda brzi potočić, preko potoka nekakav šumarak. Povetarac samo naglašava pastoralnu tišinu. Vidimo pastira koji stoji oslonjen obema šakama na štap, a bradom na šake. Ne miče se, uživa u pogledu dok oveće stado ovaca u blizini mirno pase. Nekoliko koraka dalje, pastirov verni pas sedi i ne odvaja pogled od stada. Tek ponekad zalaje ili potrči oko stada, držeći svaku ovcu na okupu, pa se vrati na svoje mesto na vrhu brežuljka. Slika koju biste mogli da posmatrate celog dana a da vam ne dosadi, jer odmara i oči i dušu.

Fale ovce na slici, ali to valjda umete i sami da zamislite.

Odjednom, čuje se nekakav oštar zvuk preko brda; to je zvuk koji ne pripada ovoj slici. Nekoliko trenutaka kasnije, vidi se kako uskim makadamskim putem nailazi nekakvo vozilo, dužući iza sebe odvratan oblak prašine. Ovce se uznemire, počnu da bleje nervozno. Pas zalaje i potrči da prikupi stado koje je počelo da beži u suprotnom smeru. Pastir ne menja pozu, samo je lagano okrenuo glavu ka vozilu.

Nastavite sa čitanjem… “Pastoralna bajka”

Polarna svetlost, ubrzani snimak

Severna polarna svetlost (Aurora Borealis) predstavlja jednu od najfascinantnijih prirodnih pojava. Bio sam u Norveškoj jednom davno, i to u polarnom krugu, ali avaj – tokom polarnog dana; mesec dana noći nisam video; čak se društvo primilo na moju krilaticu “lep dan noćas”… A danju nema polarne svetlosti, ako se dobro sećam lekcije, zbog sunčevog vetra koji “oduva” čestice koje svetle pobuđene magnetnim fluksom.

Pogledajte ovaj snimak; nemojte da vam bude žao četiri i po minuta: nekome je trebala cela noć da bi to snimio.

Tek negde posle dva minuta, shvatio sam da kamera zapravo savršeno prati kretanje nebeskog svoda. Obratite pažnju na zvezde koje se tu i tamo vide – deluju nepomično.

(Tnx NatGeo Srbija via FB)

Dečija slikovnica po legendarnoj pesmi

Jeste da je u penziji, jeste da se svi pitamo hoće li se ikad ponovo obreti u studiju i na sceni, jeste i to da nam nije ostao dužan ništa, ali David Bowie ne prestaje da iznenađuje čak ni kada neko drugi učini nešto u njegovo ime…

Ground control to Major Tom… Ne znam da li volite muziku i pojavu Davida Bowiea, ali kako god bilo, siguran sam da niste imuni na Space Oddity, jednu od ključnih numera iz vremena space rock ere. Deder da je čujemo, pa ću tek onda da vam ispričam glavnu stvar…

(aj’ klikni ovde – najbolja verzija spota na jutjubu ne može da se ugradi na spoljne stranice)

Trideset pet godina slušam ovu pesmu i uvek se naježim, makar na časak, na stihu your circuit’s dead, there’s something wrong… Moguće da je to zbog onog oštrog tona gitare preko reči circuit

Space Oddity kao slikovnica za decu? Ljudi, je li to moguće?...Elem, ova pesma, jedna od ključnih u rock muzici, nedavno je preinačena u koncept slikovnice za decu! A da bi stvar bila luđa, PDF možete preuzeti besplatno!

No, ajmo redom.

Sve je krenulo kad se na blogu vesti časopisa New Musical Express, u koji redovno zavirujem, pojavila informacija o tome kako će numera Space Oddity biti pretvorena u knjigu za decu. Klik po klik, zateknem se na sajtu autora koncepta: Andrew Kolb je dizajner koji nalazi inspiraciju u muzici koju voli. Space Oddity odavno doživljava u slikama (hm – a ko tako ne čini?) i osetio je potrebu da uzvrati kreacijom. Koncept je već pretvoren u delo, ali ono zasad ne postoji na papiru.

Međutim, iznenađenjima nema kraja: slikovnica je besplatno dostupna kao PDF koji možete preuzeti linkom sa stranice na sajtu autora. PDF je velik 13,2 MB i vredi svaki preneti bajt!

[EDIT: Nije više, nažalost.]

A hoće li se slikovnica pojaviti i na papiru, nejasno je u ovom času.

Check ignition and may God's love be with you...

Uzgred: ne propustite da pročitate impresum knjige: dobro ćete se nasmejati. Winking smile

Ah, da: koristim priliku da vas uputim na još nešto… Obavezno pročitajte otvoreno pismo Davidu Bowieu pod naslovom Please Don’t Retire. Rado bih se potpisao ispod svakog slova tog pisma.

(Via)

Improvizovane scene u filmovima

Ponekad holivudski reditelji demonstriraju svoju moć raspolaganja viškom para tako što puste glumce da serendaju nešto pred kamerama. U slučaju onih koji su savladali metode Stanislavskog, to se ponekad pretvara u legendarnu scenu, poput jednog od najpoznatijih monologa u istoriji filma – “You’re talkin’ to me? Talkin’ to me?…” Znate većHot smile

Neki zamlata je prikupio 25 takvih scena i naglavio ih na jutjub. Bacite pogled.


 

Za neke od ovih filmova nikad nisam čuo. A opet, kao da je bitno da znam… Pogledao bih ponovo, nego mi žao da prekidam Won’t Get Fooled Again na Radio Paradise…

Godine 2081, svi su postali isti…

…Samo su neki postali malo više isti, pa su ostalima obezbedili resurse da ne bi mislili kako su mnogo pametni i osobito lepi. A kad se jednakost zasniva na vraćanju istaknutih nazad u septičku jamu, znamo kako se to zove, zar ne? Živeli smo u tome do pre nekog vremena.

Istina, živimo mi u govnima i dalje, nego to nije bitno. Bitno je šta nam poručuju oni koje ćemo preživeti uprkos tome što nam žele dobro.

Elem, u distopijskom utopijskom svetu budućnosti, svi su isti. I ne brinu previše.


 

 

Izvinjavam se zbog grčkog titla, koji vam je verovatno beskoristan. Reč je o tome da je matična verzija skinuta sa jutjuba zbog, tobože, nekakvog kršenja nečega. Verovatno je onaj iz Šapca kršio prste dok je gledao ovo, pa je neka komisija Evropske unije, preko namenskih fondova, izdejstvovala da jutjub zaštiti sirote građane. Onda sam ja našao verziju sa grčkim titlom i eto…

PRRIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!! FFRRRRRRRRRIIIII! Tuga… Tuga kao takva.

Prelistavam avgustovski National Geographic

Da, znam: kasnim tri nedelje. Bio sam na letovanju i dao sebi oduška. Ali to ne znači da nisam mislio na NG. Naprotiv, čak sam bio u lovu na potencijalni članak…

National Geographic Srbija, avgust 2011.Sad bih ja mogao da pričam kako sam osetio strašnu prazninu jer aktuelni broj nisam video na vreme. No, ja sam se u životu rešio potrebe za laganjem, pa ću reći da nisam ni osetio taj nedostatak. Jasna i ja smo napravili i uspešno sproveli plan da zujimo po Srbiji; napravili smo oko 2000 km i prepuni smo utisaka, priča i energije kojom smo napunili baterija kao malo kad. Taj format letovanja – pusto lutanje tamo-amo – trenutno nas toliko preokupira da smo već načeli planove za dogodine.

Za sve to vreme, jedan ranac sa logotipom National Geographica je neprekidno bio uz mene. I sećam se, šetajući užarenom pešačkom zonom u Kraljevu, uglom oka sam zapazio novo izdanje u jednom kiosku – i nisam ga kupio. Kad sam došao kući, pretplatnički broj je čekao u zlaćanom najlonu dva dana, doslovno, dok nisam stigao da ga raspakujem i prelistam. Sad mi je žao što nisam bio agilniji: za razliku od većine časopisa, koji preko leta pređu u lake note i trivijalne teme, ovaj broj je napakovan tako zanimljivim temama da sam broj čitao na štetu posla, koji sam morao da uradim brzo, i na štetu spavanja, kojeg mi nikako nije dosta otkad sam se vratio s puta. Ali, nema veze: vredelo je.

Uveo sam praksu: ova prelistavanja obavezno sprovodim slušajući Radio Paradise. Tako je i ovog puta.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam avgustovski National Geographic”

Šahovska partija

Nije da volim šah, naprotiv: trebalo je da odem u vojsku da bih shvatio koliko ne podnosim tu igru. Ali, nema veze: šah je nebitan. Bitni su igrači. Bar ovde, u remek delu kuće Pixar.

Ishod je uvek moguće izokrenuti, veli pouka. Jedino što su zaboravili da kažu kome šta, kad, kako i koliko treba da se plati na tom putu. Sa te tačke gledišta, ovaj film je dvostruka utopija.

Nastavite sa čitanjem… “Šahovska partija”

Džepno višenamensko sokoćalo

Ovo se ne viđa svaki dan. Ma šta: ja ovo vidim prvi put.

Kao reakciju na moj prilog sa švajcarskim nožem koji je bio fotka dana prekjuče, moj stari prijatelj i tzv. Komšija (namerno pisano velikom slovom), pride i imenjak nDragan (a u potpisima na Suštini pasijansa D.R. Fairday), prijavio je u komentaru sledeće:

Него, имам једну сличну алатку, видећеш је првом приликом, величине картице, а са футролом. Обичан комад љутог челика, ал’ изрезбарен тако да на себи има, да видимо: нож, одвијач, отварач за лименке, кључеве за шест величина матица, тестерицу, лењир (од свега 4цм), угломер (баждарен на пи осмине) и отварач за пиво, те још пар прореза непознате намене. Носим то у задњем џепу, и веровао или не, досад је итекако добро дошло више пута.

Šta sam mogao, nego da tražim fotku tog čuda. I ne budi lenj, Komšija mi je večeras udovoljio. Pa, izvol’te:

Ha! Nema krstak!

Nema krstak, ali nema veze! Just kidding Čudno čudo! Liči da ga vredi imati pri ruci u svaka doba! Nisam se raspitivao oko detalja nabavke i upotrebe. No, Komšija će već naći za shodno (ili neće) da dopuni ovaj prikaz daljim podacima i komentarima. Isto važi i za one koji imaju pitanja: postavite ih u komentaru, a nDragan će vam izvesno odgovoriti.

(tnx nDragan)