Ugleda on tako prelepo žensko čeljade pokraj šanka na plaži, pa se odvaži da priđe…
Ponekad ti ni oblaci ne idu na ruku…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zabava nije isto što i umetnost, dakako. Ali, najkvalitetnija zabava ima u sebi zrno umetnosti. Ako nema, onda to nije zabava, već prostakluk.
Ugleda on tako prelepo žensko čeljade pokraj šanka na plaži, pa se odvaži da priđe…
Ponekad ti ni oblaci ne idu na ruku…
I tako, mali je svet… Sretneš se sa nekim ko ti je nekad nešto značio, hoćeš da budeš ljubazan, baš se dešava prigoda, i tako…
Neki to vole vruće. Niko to ne voli podgrejano.
Da li biste se vozili u avionu bez prozora?
Pitanja, pitanja…
Verujemo da su mnogi među vama već gledali ovo, ali ne mari: ovaj prilog iz kultne TV emisije Top Gear vredi pogledati opet.
Zadatak je formulisan jednostavno: Jeremy Clarkson će pokušati da uništi Toyota kamionet. Nakon svakog pokušaja, dozvoljeno je da automehaničar interveniše, ali pod uslovom da ne koristi nikakve rezervne delove i da koristi isključivo osnovni alat koji bi svako trebalo da ima u svom autu.
Zadatak se pokazao kao težak.
Trajalo bi predugo da vam sad objašnjavam zašto sam se setio ove scene; oprostićete, nadam se, što tog objašnjenja neće biti. Premija je već i to što sam tu scenu uopšte i našao u celini, bez okolnih komada, dostupnu na Cevki.
Pazi sad šta znači gluma. Uhvatite priču koju pričaju dva lica.
White man’s burden, Lloyd, my man, white man’s burden.
Kraj glume. Nema dalje.
Lili, Leon i beba Orson su jedna totalno blesava familija koja ima sledbeništvo na Internetu. Kada su se novopečeni roditelji sa mališom preselili u novu stambenu jedinicu, bilo im je žao da pobacaju veliku količinu kartonske ambalaže koju su upriličili za preseljenje. Kreativna nota u familiji je izbila na površinu i počeli su da objavljuju fotografije na kojima parafraziraju scene iz čuvenih filmova. Priprema jedne takve scene je mnogo složenija nego što biste mogli da pretpostavite, što je ekipa i pokazala na nedavno objavljenom video zapisu pripreme parafrazirane scene iz filma Beetlejuice (1988):
Pademinaum da overim šta uradiše Simpsoni, po tradiciji, za omiljeni trgovački praznik Amerike (osim Božića, naravno – nego, Noć veštica, iliti po novosrpskom Halloween, danas postoji još samo zahvaljujući trgovcima). U poslednji čas, kad sam overio da su se uhvatili Kubrickovih filmova, ta tema je prestala da me zanima i uhvatio sam se nečeg drugog.
Epski. Pogotovo Jack Nicholson i njegovo “What scene?” – epski na kvadrat! ![]()
Ovo jutro se čini sasvim prikladnim da se prisetimo filma i, pogotovo, onog blesavog budilnika sa radio-aparatom.
Posvećeno svima nama koji uglavnom živimo u danu mrmota.
Istražujući ko je Kurt Quinn, vizionar-izumitelj iz jučerašnjeg jutarnjeg priloga, baš sam se iznenadio kad sam spoznao da je reč o talentovanoj, višedisciplinarnoj, multitemporalnoj, kvazimultiplikovanoj i nadasve harizmatičnoj osobi čudnih kvaliteta koji se ispoljavaju isključivo u kombinaciji sa faktorom iznenađenja na potezu između genija majke mi i jao-jao k-kako m-mm-montira, što nikako ne treba pobrkati sa permanentnim socijalnim nausaglašenostima koje vladaju na tlu između Atlantskog i Tihog okeana i koje su prepoznate kao potencijalni uzrok ovog rada°.
Uglavnom, evo rezultata istraživanja. I kao što rekoh: ovo je očekivani, ali ipak nesvakidašnji slučaj hroničnog poremećaja psihičkog obrasca kojem su pravi vizionari, izgleda, često skloni (v. Julije Cezar, Karlo Veliki, Džingis-Kan, Napoleon Bonaparta, Aleksandar Vučić).
_________
° Rečenica od samo šest i po redova? Pih! Loše! Pa nekad sam tako iz cuga govorio po pet minuta. A sad ni dva minuta pisanja. Strašno. Moraću da kupim taj bendžoboš i bacim se na vežbanje.
Nikad niste čuli za bendžoboš? Možda znate reč na engleskom: bandrum? Ne? Pa dobro, nema veze, za otvorene umove nikad nije kasno da nauče još nešto.
Reč je o novom muzičkom instrumentu.
Vi sad mislite da je ovo zajebancija. A nije°.