Gospodin Homer S. je shvatio da kombinacija “med i orasi” više nije onako efikasna kao što je bila ranije. Poprilično ranije.
Svojim asistentima i saradnicima gospodina Homer S. nije bio nimalo čudan. Dobro, de, ne baš nimalo. U stvari svi zaposleni u laboratoriji za fizičku elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu su malo “na svoju ruku”. Mada ta laboratorija zna biti interesantna i laicima.
Asistenti i saradnici profesora Homera S. su znali da on redovno svako jutro na parče hleba namaže med pomešan s cimetom. To mu je navodno prvi obrok, a ova smesa mu smanjuje srčane tegobe i revitalizuje krvne sudove. Odmah zatim je red na šolju čaja spravljenog od četiri kašike meda, jedne kašike cimeta i malo prokuvane vode. To mu je, valjda, za krepkiji duh i radni elan.
Jako davno sam počeo da prepoznajem raznorazne lokalne kvaziheroje i kvaziintelektualce koji koriste svaku prigodu javnog skupa da ispale svoje bezvredne misli i promisli. Takvi su pogotovo redovni, ama deo inventara, na raznim književnim i sličnim skupovima i zbog toga već godinama izbegavam da pohađam te skupove, iako sam ranije bio redovan, jer kako su godine prolazile, palanački mentalitet na nepalanačkim skupovima je postajao sve izraženiji. Znam za to, pa čuvam živce i zbog toga se odričem čak i vrlo zanimljivih ljudi koji ponekad dolaze u moju malu varoš.