Kako rešiti hronični problem nedostatka kvalitetnog autorskog materijala i istovremeno podići nivo dinamike emitovanja televizijskog programa koji se plasira u nastavcima

A sad, serija u nastavcima, sve sa najavama i dinamičnom strukturom nelinearne montaže. Najzad, nije mala stvar: ova serija je posvećena uvek aktuelnoj problematici izbora najboljeg poklona za tetkin rođendan.

Najbolja stvar od svih, i u skeču i oko njega, jeste to što sve naprasno prestaje da bude furiozno i završava se u antiklimaktičnom tempu, sve sa rekapitulacijom. Istina, dosadno…

U kulturno umetničkom… događanjima svetskim (i ostalim)

Uz sav napor da napravimo neki dostojan prolog ovom kazivanju, ostali smo nemoćni pred tom silom… reči.

Nastavite sa čitanjem… “U kulturno umetničkom… događanjima svetskim (i ostalim)”

Put oko sveta u rezoluciji 4k

Visoka rezolucija slike je postala baš visoka rezolucija: kada biste 2×2 HD slike složili u jednu, pa emitovali takvu sliku, to bi neko rekao “da, sad je dobro”. Youtube ima sve više takvih slika. Evo, probajte sledeći snimak u najvišoj rezoluciji, ako imate na čemu da isterate tako gustu sliku. U svakom slučaju, razvucite sliku preko ekrana.

Nastavite sa čitanjem… “Put oko sveta u rezoluciji 4k”

Društvo za sprečavanje okrutnosti prema dugokosim muškarcima

Bila je jesen 1964, mlađahni David Jones je već sebi dao pseudonim David Bowie, a onda je presmotao tabak i napravio društvo koje zastupa interese dugokosih mladića…

Nastavite sa čitanjem… “Društvo za sprečavanje okrutnosti prema dugokosim muškarcima”

Nekoliko koraka po crvenoj planeti

Pratite li seriju “Cosmos: A Spacetime Oddysey“? Mala je verovatnoća da ćete u dometu televizije koja može paušalno da se gleda na kablovskim kanalima pronaći išta pametnije i bolje spremljeno. Pričali smo već o toj seriji, nema potrebe da se ponavljamo. Danas opet skrećemo pažnju na sporednu, ali hvale vrednu dimenziju potpunog angažovanja resursa najmodernije zamislive video tehnike u funkciji ilustrovanja priče koju mirne duše možemo nazvati besprekorno ispričanom.

U nedavno emitovanoj, jedanaestoj epizodi pod naslovom “Besmrtnici”, Neil deGrasse Tyson je, ni manje ni više, prošetao pored jednog kratera na Marsu. Pogledajte.

Kapa dole autorima. Kapa dole.

E, a zašto se simpatični voditelj tamo zatekao i o čemu je tada pričao? Moraćete malčice da se potrudite da biste to saznali. Blago onima koji to već znaju.

U(s)pokoj(e)nost u Končiti Vurst

U mojoj se kući oduvek slušala kvalitetna muzika, bluz i džez najviše, ali se ni Dragstor ozbiljne muzike nije preskakao. Pratili su moji matori i Nikolu Karaklajića, kao i sve ostalo što je uz njega išlo. Lepo zvuči, zar ne? Još kad bi bilo istina, gde bi mi bio kraj!

Naravno da svake godine gledam Eurovision Song Contest (u daljem tekstu: Eurosong). Od kad postoje, gledam i polufinala. Obzirom na očekivano nizak kvalitet muzike koju Eurosong nudi, tih nekoliko sati koristim za tradicionalno (da prostite) druženje sa porodicom. Dešava se da me poneka pesma zaintrigira, što se ove godine desilo čak dvaput: prvo je to učinila učinila albanska predstavnica Hersi kao glavno lice pesme za koju mislim da ima dovoljno unutrašnje energije za prevazilaženje takmičenja u kome je učestvovala, da bi me zatim, kao retko kada tokom eurosongovskih šegačenja, kupio gruzijski-a-post-purple-blekmurovski The Shin and Mariko.

Eurosong je nekada bilo prestižno takmičenje čiji su organizatori, presahlih bedara, pažljivo čuvali ono što su mislili da muzika treba da bude. Pobednika su određivali jednako impotentni žiriji, pobeda se priželjkivala, a poraz podnosio uz škrgut zuba. Turci su nam tradicionalno davali dvanaest poena dok su plagijati prethodnih pobednika pokušavali da se na zadnja vrata dokopaju pobede. Sa raspadom Sovjetskog Saveza i širenjem globalnih komunikacija došlo je i do promena u formi Eurosonga: organizaciju je preuzela LGBT populacija, o pobedniku u manjoj ili većoj meri odlučuju glasovi publike, a pobeda i posledična organizacija sledećeg takmičenja je postala noćna mora i najgora kletva svakojakih direktora televizijskih javnih servisa, zbog čega plagijatori i ostale sprdačine sada služe da osiguraju toliko željeni poraz.

Nastavite sa čitanjem… “U(s)pokoj(e)nost u Končiti Vurst”

Reklame (su) za idiote

Može biti da se još neko seća one reklame: žena uhvatila litar mleka posred kesice jednom šakom, a drugom rukom seče ćošak kese ogromnim krojačkim makazama. Ono što sledi je vrlo predvidivo, a nama ostaje da se pitamo zašto ispada da smo svi glupi kao kupujemo najjeftinije mleko u kesi. Poenta: više se i ne sećam o čemu je ona reklama uopšte govorila.

Ima toga još: postavka problema je da ste vi idiot, pa vam treba proizvod čiji opis uskoro sledi. Evo jedne kompilacije takvih slučajeva.

Nastavite sa čitanjem… “Reklame (su) za idiote”