
Četvrta tema iz našeg prikaza pobedničkih fotografija s ovogodišnjeg konkursa “Frame24” – kao i kod prethodnih, autor je Bojan Džodan.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova

Četvrta tema iz našeg prikaza pobedničkih fotografija s ovogodišnjeg konkursa “Frame24” – kao i kod prethodnih, autor je Bojan Džodan.
Danas bez marketinga nema uspeha na tržištu. Apsolutni je imperativ da ovladate osnovnim principima, metodama i tehnikama marketinga u svakoj prilici, u svakom kontekstu. Elem, sve je postalo prodaja, pa nemate kud nego da se privolite sveopštem obrascu. Najzad, šta vas košta da probate? Možda se pokaže da vam je baš to nedostajalo.
1. Direktni marketing
Ugledaš zgodnu devojku na nekoj žurci, priđeš joj i kažeš da si jako bogat, ponudiš joj brak.
2. Oglašavanje
Dolaziš na žurku sa prijateljem, spaziš zgodnu devojku, pa pošalješ prijatelja da joj kaže da si jako bogat i da joj nudiš brak.
Onomad mi je Šef natrljao nos jer još ništa nisam napisao o gupi Cruzados rekavši da to nije nimalo fer prema njima. Kao argument mi je potegao link na njegov tekst o Slobodanu Bodi Kovačeviću, pa sam se u tom trenutku setio da sam, kao jedan od posetilaca bloga, ostavio komentar – u Samuraje su me kasnije primili. ![]()
Mlađan & neiskusan u blogovanju & komentarisanju, napisao sam:

Treća tema retrospektive pobedničkih fotografija s konkursa “Frame24”, i dalje autor Bojan Džodan.
“Molim vas, ubijte me.” Robot je počeo da jeca.
“Molim vas, ubijte me”, molio je. “I upotrebite moje delove da napravite sebi čestitu lampu za čitanje. Dođe mi da se pojedem kad vidim kako pokušavate da čitate pri nedovoljnoj svetlosti te čkiljave lampe pored klozeta.”
Pokušavao sam da ignorišem njegove molbe, ali u srcu sam znao da je u pravu.
– * –

Hajde sad, baš da ne prevodim svih osam.
Može li se udeliti bolji kompliment ženi od ovoga u naslovu? Bogami, teško.
Taj sport se davno otrcao i pretvorio u fraze. Da budem iskren, više i ne znam kako bih to uradio. ![]()
Nastavljamo naš prikaz pobedničkih fotografija s ovogodišnjeg konkursa “Frame24”.

Na temu “Refleksija” najbolje je odgovorio Bojan Džodan, ujedno i pobednik ovog konkursa.
Možda je preseljenje holivudskih scena u kolaže nezavisne produkcije poslednja dobra ideja koja opravdava postojanje te produkcije. Ma, jeste sigurno. Odavno sam čvrsto verovao da Holivud u sebi ipak krije još jedan argument valjanosti. I, evo ga… Zapravo, postmoderne metode su uvek rešenje kada kreativnost zapne ili se pretvori u svoju negaciju, kao što se u Holivudu odavno desilo. A pride je i isplativo. Ako ne verujete, pitajte Gorana Bregovića. Ali nećemo sad o njemu: postoji u postmodernizmu zanimljiviji pristup od lopovskog, a posledice humanije od finansijskih.
Dakle, obratite pažnju na ovaj video. Traje oko devet minuta i zavređuje da na njega usmerite svoju pažnju.
Izvinjavam se Džesiki što je koristim za ovako tešku temu, ali sama je kriva kad je naišla i ne pušta…
Televizijski film Field of Dreams na prvi je pogled standardan uradak Amerikanca Kevina Kostnera. Glavnog junaka, zaljubljenika u bejzbol, seljaka iz Ajove, besnog na svog oca i željnog šezdesetih, kontaktira Vrhovno Biće i tera ga u stanje koje se prividno ne razlikuje od dobrog starog biblijskog ludila što na sinove noževe poteže: u pravljenje terena za bejzbol preoravanjem kukuruza, u nemogućnost vraćanja hipoteke na imanje, u potragu za šakom dobrih ljudi kojima je učinjena nepravda širom Amerike. Zauzvat, porodica glavnog junaka ima ekskluzivno pravo da svakog dana gleda najbolje igrače (odnosno njihove duhove) koji su ikada kročili na četvrtinu kruga. Dramatičnost situacije, oličenu u bankarskim papirima koji stižu na naplatu (a kojima neutešno po vazduhu mlatara zet glavnog junaka), ćerka glavnog junaka, jedno petogodišnje dete, razrešava sledećim rečima:
Ljudi će dolaziti. Sa svih strana. Odlučiće da proputuju, razumeš? Dolaziće u Ajovu za vikend, a pošto će im biti dosadno, poželeće da nam plate. Kao da kupuju ulaznice. Da bi gledali utakmicu. Sve će biti kao kada su bili deca, pre mnogo godina. Moći će da se prisećaju kako je nekada bilo. Ljudi će dolaziti.
Prva muzička “britanska invazija” na Ameriku tokom šezdesetih je bila svojevrsni fenomen koji smo više puta pominjali – kruta američka muzička industrija toga vremena sporo je reagovala na promene koje su se dešavale u Evropi. A kada je njihovo tržište eksplodiralo – odjeknulo je.
Dolazak Bitlsa na prvu turneju po USA pretvorio se u kompletnu ludnicu. Ako zanemarimo histerične tinejdžerke koje su ih dočekale na aerodromu, njihovo gostovanje u emisiji The Ed Sullivan Show gledalo je preko 70 miliona ljudi.
Narednih nekoliko godina biznis je cvetao, a engleski izvođači su se trudili da dobace do tog velikog tržišta – tamo se vrtela glavna lova. Nastavite sa čitanjem… “Odmah iza ćoška”