Ој, кафано: Пантин басиста

Зрењанинско позориште је читав екосистем. У склопу зграде је и она мааала галерија, и радионица, и књижара. У дну авлије је музичка школа. И има и свој клуб. У ствари, два.

“Зелено звоно” је, канда, једно време радило на два места, на спрату изнад фоајеа и негде тамо у Првомајској улици. Онда је она друга локација изгорела, наводно из политичких разлога, јер су често гостовали разни неподобни ликови, које ваљда ликови у фантомкама нису могли да сваре. Пролазим често том улицом, али никад пешке, па не знам шта пише на плочи на зиду згаришта. Тамо сам био само двапут: једном је једна ћерка освојила пицу за две особе као кума нове џез емисије на локалном радију (звала се, отад, “џезва”), а други пут са другом ћерком, за пакетиће од деда Мраза.

Ово је оно изнад фоајеа.

2010-09 pantin basista

Овог пута је нисам водио на деда Мраза, него смо претходног дана у граду срели Панту (“ја се облачим у секендици”), па нам је усмено изручио рекламу у уши. Панту нисам чуо уживо још од седамдесетих, дакле ово мора да се обиђе.

Nastavite sa čitanjem… “Ој, кафано: Пантин басиста”

Uranjanje

U totalitarnom svetu moraš da se uroniš u svet da bi potom pronašao svoje mesto i, vrag će ga znati da li je moguće, neki svoj spokoj. To mesto i taj spokoj neko je već smislio za tebe. Pokušaš li da se otrgneš tome i pronađeš neki svoj sopstveni put, ima ko će da obavi tvoje uranjanje, za tvoj račun i o tvom trošku. Pa ti sad gledaj šta ćeš.

Nastavite sa čitanjem… “Uranjanje”

Vukotinjanje (XII): C-Č-D

U opticaju je tipična višestranačka kletva: Preporuke mu se osušile!

C2 H5 OJ-HA!

Hemijska formula dobre crnogorske loze. Nije još sve propalo!

CICENERON

Jedan je problem što su se namnožili loši govornici, potpuno ubeđeni da su Ciceroni. Drugi je problem, što su u biti Neroni. Da, mi imamo na javnoj sceni cicenerone. Gde god da su, mikrofon je pored njih. Nadamo se, da više ne pale, već je sve pogorelo.

CRNOGORSKO PRIMIRJE

Onda, građani srednje klase bili su srećni, da mogu desetak dana godišnje da letuju; ah, Crnogorsko primorje! I uspevalo im je. Da se ogreju, okupaju. Plavo more, prozračno nebo, bi-skini devojke… Danas zebu; sve što bi hteli jeste da se okupe, da se očuva (još zadugo) Crnogorsko primirje…

porto

Nastavite sa čitanjem… “Vukotinjanje (XII): C-Č-D”

Ratna mašina

Kada sam, na preporuku, poslušao Life Is People, album Billa Faya iz 2012. godine, bio sam trenutno nokautiran. Nije uobičajeno da se tolika količina saosećanja, iskrene ranjivosti i nežnosti nađe na jednom mestu.

Takvi retki, dirljivi komadi plastike odmah se sele na posebno mesto u kući – pored mojih muzičkih skalamerija kako bi uvek bili pri ruci.

Nastavite sa čitanjem… “Ratna mašina”

Ој, кафано: Батес

По повратку из Америке био сам решио да ми не требају кола. Купили бициклове, частили таксисте ту и тамо (а и доста њих су моји бивши ђаци, ред је). Међутим, требало је нешто обавити у Суботици у, д’извинете на изразу, суботу ујутро.

Превоз те врсте, установили смо, више не постоји. Први бус креће одавде око шест, дакле нема шансе да се стигне пре десет, па док нађемо где је то. Те се дамо у туризам, јер у ствари у Суботици никад нисам био. Тј то што сам био, да не бројим, дођеш урадиш посао спакујеш се и тутањ. Ни не знам где сам то био, ништа видео нисам.

У хотелу Галлериа (не, нипошто није некаква “Галерија“, то би ваљда било блес а не ноблес) рецепционарка нас је бесконачно забављала својим нагласком, а онда и живописним разговором са спремачицом док је као нашла слободну собу (“шта фали 202, а, прљава, а 204? и та… добро, можеш да средиш 208 за 15 минута ја ћу да их замајавам”). Нисмо јој рекли да знамо мађарски, него смо лепо попунили шта је требало, ишетали напоље на пуш паузу, а онда смо праснули у смех. Па се вратили да питамо где може добро да се вечера.

2010-08 bates odozgo

Упутила нас је на кафану преко пута, некакав “Батес”, само је, каже, улаз спреда најчешће закључан, него се улази страга, кроз авлију.

Nastavite sa čitanjem… “Ој, кафано: Батес”

R’ha (SF stereotip)

I kao što rekosmo: možda se seme neke nove budućnosti kreativnog a tehnički zavisnog filma krije u nezavisnoj produkciji koja se razvija mimo holivudskih milijardi. Evo još jednog primera, pa razmislite o tome kako je moguće, a činjenica je, da u šest minuta ovog filma ima više priče nego u dva-tri sata prosečnog holivudskog blokbastera.

Pošto je ova priča ipak stereotip, šta vredi da komentarišemo bilo šta. uživajte u HD snimku preko celog ekrana.

Konj bez imena

On the first part of the journey I was looking at all the life
There were plants and birds and rocks and things
There was sand and hills and rings
The first thing I met was a fly with a buzz and the sky with no clouds
The heat was hot and the ground was dry but the air was full of sound

Kada je pre nekoliko dana Zoća napisao onaj prilog o grupi Camel, pratećim otkrićem sam bio iznenađen koliko i on. U poslednjih nekoliko meseci, on sam je pomenuo tu grupu ne manje od pet puta, a i ja sam bio uveren, baš kao i on, da se Camel još davno našao na vašim zvučnicima sa stranica Suštine pasijansa. Saznanje da zapravo nije tako beše pomalo šokantno. Ali, tako je to: znate, kad okačite preko 1100 numera na jedno mesto, onda se konci štogod i pogube.

Razgovarali smo o tome te večeri, pa je i meni palo na pamet kako je velik broj izvođača koji su u mom muzičkom odrastanju bili krucijalno važni, prosto, zaboravljen vremenom. Tu su negde, u ukupnoj slici ne nedostaju, ali nikkao da se setim da ih pomenem i ispričam reč o njima. Sindrom je poznat i u našem narodu se često pominje kao “ne vidi šumu od silnog drveća”. Ako je za utehu, uvek prihvatimo propust i gledamo da ga rešimo što pre. “Pa napiši nešto o toj pesmi, pobogu čoveče!”, reče mi Peacock u zaključku ćaskanja te noći. I – evo me. Ova pesma je ugrađena u temelj mog poimanja akustičarske muzike, kojom sam se intenzivno bavio tokom jednog dužeg perioda u svojim, sad već davnim, adolescentskim godinama.

Nastavite sa čitanjem… “Konj bez imena”

Utovar nedeljom, 17. maj

Informacija (alt.def.) = podatak + prenosilac + kontekst
(redundansa poželjna u cilju kompenzovanja faktora entropije)

Jednom davno, na stranicama Suština pasijansa smo vam predložili mali eksperiment: da se tokom nedelju dana u potpunosti odreknete konzumiranja vesti, što bi podrazumevalo uzdržavanje sadržaja informativnog programa na radiju i televiziji, zaobilazak kioska sa novinama, prestanak pohađanja portala raznih medijskih kuća i novinskih agencija, kao i pažljivo zaobilaženje tih tema u kafanama, na porodičnim proslavama i, da ne zaboravimo kanda najvažnije, društvenim mrežama.

See, hear, tell...

To što nas niste poslušali je u redu, jer što se nas tiče, sami ste gospodari svoje sudbine, mada nam nije drago što ne želite da učinite nešto u svoju korist. Zapravo, u redu je zbog toga što više nije bitno, jer sad više nije moguće da se odbranite od pošasti. Više puta ponovljeni eksperiment, u različitim uslovima i od strane raznih osoba, pokazao je da više ne možete da se izolujete, jer u današnjoj konstelaciji društvenih okolnosti postoje mere koje vas uvode tamo gde ne želite da budete i rade vam šta hoće. Rečju: saznaćete sve što je moguće saznati, hteli vi to ili ne.

Problem je u tome što je sve više ovih drugih, neželjenih vesti. Zapravo, nije problem u samim vestima: teorija informacija nas podučava da podatak ima svoj sadržaj, medij za prenos i kontekst. Problem je u komponenti konteksta, gde se na svaku pojavu informacije brže-bolje pojavljuje neki polusvet koji iz jedne teze izvodi drugu, pa objašnjava i dokazuje ispravnost onoga što se ne može dokazati kao ispravno.

Draža

Ovde na scenu stupate vi.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, kaže ona tužna poslovica o raspodeli zdravlja, pravde, sreće, radosti i pameti. Srbija je domovina naroda koji je čvrsto rešio da ostane mali tako što će ukinuti prelazne boje: crno, belo i pastelno šarena paleta duge su jedini valeri kojima smemo da se koristimo; sive nema, kontrast je potpun. Vaš zadatak je da u tom kolopletu ograničenih boja odredite vrednost slike, pri čemu slikar nije ni Pikaso ni Dali. Vaš zadatak je i taj da izdržite neverovatno brzo prekrivanje jednog jasnog i glasnog tumačenja drugim (nejasnim, mutnim, ponekad šaputanim) tumačenjima (ili je bolje reći: konfabulacijama) i da ne pokleknete pred nadolazećim talasom selektivnog pamćenja koje će stvarati oluje u javnosti još dugo, dugo.

Možete li vi to?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 17. maj”

Leteći čovek

Dolazi novi superheroj, ali ovaj postavlja sopstvene uslove i sprečava svaki oblik komunikacije. Za neke zagonetka, za neke izvor straha. Hoće li i dalje drugi smatrati superherojem? Hoće li biti otkriven ključ njegovog izbora? Postoji li šansa da se ostvari kontakt?…

Pitanja, pitanja…

Srećom, nije svaki akcioni film pravljen za morone, kao što se danas radi u Holivudu.

Nastavite sa čitanjem… “Leteći čovek”