Jedna na dan (3-1): 1. jul 2013.

Jeste, vraćam se. Luđi nego ikad. Imaćete muke sa mnom.

Prvu fotku u novom ciklusu “jedna na dan”, trećem po redu, objavljujem pre rekapitulacije pod radnim nazivom “365 godišnje – šta sam naučio”. Naučio sam mnogo, ali najveća pouka je da treba raditi, biti strpljiv, razmišljati i produbljivati znanje kroz potragu. To je jedini način za guranje napred. I nema druge: tri meseca je previše pauze. Krećem u novi ciklus.

Kad smo kod guranja napred, znao sam već iz koje sesije će iskočiti prva fotka. Ne zato što istražujem granice kiča (što zbilja radim) nego zbog paradigme jurnjave.

Jedna na dan (3-1), 1. kul 2013: Žuti oblak

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-1): 1. jul 2013.”

Ama, ko te je pitao za sigurnost!…

Da l iste ljubitelj vožnje bicikla? Kad sma bio klinac, sanjao sam da vozim što brže, vozio trotoarima neasfaltiranih ulica Kikinde k’o muva bez glave i osećao vetar na licu od lude vožnje u kojoj sam uživao dok su komšije psovale za mnom. Reklo bi se da ću postati bajker. To me je posle prošlo (i pravo da velim, nije mi krivo zbog toga).

Neke ljude nije prošlo, poput ovih.

Šta ćeš. Nekome nije dovoljno to što ima.

Vaskrsni Isuse

Neću vam držati propovedi o veri jer se većina ljudi nje seti samo onda kada su u problemu i teško im je. A to već nije vera, ma šta pod tim pojmom podrazumevali. Možda ću, malo, propovedati o dobroj muzici. Inače, kako bismo otkrili svoje muzičke Bogove, koji su svuda oko nas. Tražite, naći ćete. 🙂

Zaboravljena pesma zaboravljenog pevača.

Nastavite sa čitanjem… “Vaskrsni Isuse”

Utovar nedeljom, 30. juni

Imamo vlast kakvu zaslužujemo. I tačka.

Posle mesec i po dana, po završetku karantin-posla, odlučih da usmerim pažnju na dnevne vesti – i imam šta da vidim, kuku si ga meni. Postalo je moderno okretati teze o javašluku i podvoditi objašnjenja na najjednostavnija, onakva koja se lako razumeju i kojima neko pokušava da zametne trag sopstvenoj slabosti u procesu razmišljanja. Ne mogu da istrpim to što krijemo svoju glupost samo zato što je neki ministar nemoralna ličnost. Objasniću vam u tri slučaja.

A da prvo pročitate pitanje, pa da onda komentarišete?Slučaj prvi: zamena teza. U nekoj FB grupi sam video kako je na testu male mature iz srpskog (da, baš na tom testu) podvučen odgovor gde se reč “ne” piše spojeno uz glagol i to je bio tačan odgovor. Prebrojao sam oko dvadeset replika zgražavanja i psovanja na tu vest, a onda sam upitao “Izvinite, a šta je bilo pitanje? Da nije zadatak bio da se podvuče netačna upotreba reči ‘ne’?”. Odjednom – nema više reakcija posle moje poruke. Posle nekoliko sati, javlja se neko i veli da je proverio test: jeste, upravo je to bio zadatak. Niko, ali niko od onih pljuvača nije našao za shodno da javno preispita svoje ponašanje. Da li je tom ponašanju kriv Šumenko? Ne, nije: njegove krivice su brojne, neke i spektakularne, ali ovo nije bio njegov trenutak sranja. Da li će bukači pokušati da prikriju svoje glupavo ponašanje izvrtanjem teze? Da, hoće.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 30. juni”

Uhvatiti muvu u letu

Fotografija je rezultat trenutka uhvaćenog u večnost, ponekad na incidentni način, kao predmet slučajnosti… Ali – stani malo: da li je baš tako? Možda se u fotografiji nalazi i malo veći zalog? Budete li pažljivi u tumačenju priče o šest fantastičnih fotografija, shvatićete da ima ljudi koji su spremni da idu do kraja (svakog kraja) za jednu fotografiju.

Nastavite sa čitanjem… “Uhvatiti muvu u letu”