Jedna na dan (235): 20. novembar 2012.

Eksperiment.

Tokom pauze za kafu, brstio sam stranice nekih foto-blogova, pa sam naišao na neke radove koji su podrazumevali namerno pomeranje fotoaparata u kombinaciji sa odloženim okidanjem blica (žargonski naziv je second curtain). Znajući da to mogu da iskoristim u dolazećoj sezoni prazničnog šarenila, rešio sam da napravim eksperiment. Imao sam samo načelnu ideju šta ću da radim tokom slikanja, a slično tome i u postprodkciji. U nameri da imitiram neke radove koje sam video tokom dana, jedino sam znao da ću težiti kvadratnom izrezu, pa sam takoreći pazio na kompoziciju… Mada kod namernog zamazivanja teško može biti reči o kompoziciji…

Jedna na dan, 20. novembar 2012: Eksperiment sa odloženim blicem

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (235): 20. novembar 2012.”

Aristokratsko bluziranje

Legenda kaže da su dvojica “krivaca” za formiranje britanske rhythm’n’blues muzike, grane koja je evoluirala u najbolji rock’n’roll šezdesetih i kao bumerang se vratila u Ameriku u vidu stihije koju danas nazivamo british invasion. Ajd sad, izvesno je da pometnju nisu izazvala samo dvojica, ali jedna stvar je notorni fakat: ceo London je prepričavao koje je singl-ploče John Mayall doneo pretprošle nedelje iz Amerike i onda su sledile rasprave da li je kontigent koji je doneo Manfred Mann zapravo zanimljiviji.

Eh, gde se to završilo, ko je mogao da pretpostavi… U Kaliforniji!

Ovo mora da se sluša glasno.

Nastavite sa čitanjem… “Aristokratsko bluziranje”

Lagodna vožnjica biciklićem po stazici

Mislite da ste sve videli nakon one vožnje biciklom? Mislite li? E, pa gledajte.

[EDIT 18.12.2012: Originalnog video-zapisa više nema. Zamenjen je surogatom koji je manje dramatičan, ali nije ništa manje zanimljiv.]

Baš me Jasna pitala u subotu: “hoćeš li da pređemo tuda”, misleći na uski podest između dve duboke vode na starom jezeru, 35 metara širine 80 cm. Kad sam pre par godina video neku decu kako tuda voze biciklove, ostao sam naježen sledeća dva sata.

U slučaju ovog snimka, koji (na sreću) nije u HD rezoluciji, grč u vilici je pretekao nakon škrgutanja zubima, ali me je popustio posle jedno pet minuta.

Jedna na dan (234): 19. novembar 2012.

Sezonska.

Već neko vreme se meračim da pronađem mesto koje ću slikati svakih petnaestak dana, sa iste tačke i sa istim kadriranjem, pa da napravim neki kolaž kroz godišnja doba. Još uvek izviđam teren, ali moguće je da sam našao dobro mesto. Ako se setite fotke s početka oktobra: to je isto to drvo, iz drugog ugla.

Jedna na dan, 19. novembar 2012: Drvo

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (234): 19. novembar 2012.”

Псиндром

Недеља је, и некако су ми се изјаловила два послића која сам мислио да урадим данас, да бих сутра-прекосутра могао да зазјавам по граду док поштен свет (и поштена интелигенција!) ради. Ал’ цврц, са све опом и гевезен зајном, није то гравитација па да је не гасе недељом. Мој алат је тамо негде неко угасио, или ставио да се афтамацки закључава, свеједно, ово је из нехата испао дан за хватање зјала, ментални карате на мале голиће, и исправљање кривих Дрина.

А Дрина, другови, јесте крива. И томе треба стати на пут – и онда тим путем преко моста. Или бар прочитати… хјој, куд ја одох. Крива је Дрина, пушио сам зато Беста док нисам нашао…

Ахм. Забуњивај завесу, светла, тон, испочетка.

Није статистика најкривља. Није ни Дрина. Има још тзв. наука или тзв.код хокејашког штапа је баш тај угао важан дисциплина које су много кривље, а статистиком се јадном служе као топузом. Нпр климаватологија,  која статистику користи и за борбу прса у прса (“нашим критичарима не ваља методологија!”) и за дугу рововску борбу (зато поодавно немамо локалне податке – сад ми је најближа станица 100 км од куће, у прошлом веку је била на 6км и погађали су много боље – а зашто су укинуте локалне станице, сметао вишак података?). Nastavite sa čitanjem… “Псиндром”

Jedna na dan (233): 18. novembar 2012.

Jeste ovo zapravo snimljeno sedamnaestog, ali beše već prošla ponoć…

Može biti, setićete se da sam nedavno imao fotku dana snimljenu u ćumezu legendarnog imena “Mojo club” u Senti. Tamo pre četiri nedelje beše održana promocija knjige “Umetnost pobune” Ivana Ivačkovića, a posle je nastupio bend Pro Rock Angels, The Rolling Stones tribute band, sa kojima je i Ivan odsvirao nekoliko numera. Karavan se preselio u Kikindu: u subotu uveče, promocija je održana u Kikindi, sve sa svirkom rečenog benda. I beše baš dobro.

Jedna na dan, 18. novembar 2012: Pro rock Angels i čaša vina

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (233): 18. novembar 2012.”

Utovar nedeljom, 18. novembar

Da li nas sećanje drži kako treba ili ga prilagođavamo dešavanjima tako da se ne bi pokazalo koliko smo glupi ispali?

Gazda! Meni se ova kokakola ništa ne dopada!Jedna od stvari koje nam najviše smetaju da napredujemo u životu: mentalna slika, da ne kažem fiksacija, koja projektuje očekivanje, a po pravilu nikada ne odgovara događajima i pojavama. Kada bismo samo bili veštiji da manje očekujemo, a više procenjujemo na osnovu realnog iskustva i, možda, zrna pameti, lakše bi nam bilo i bolje bismo prošli.

Trik je u tome što uzvodno stvari izgledaju drugačije nego nizvodno: sećanja prilagođavamo tako da očekivanja ispadaju ispravna, pa izgleda kao da trud razmišljanja nije bio potreban… A razmišljanje je, kao što znamo, najteža disciplina poznata ljudskom rodu i zbog toga tako malo ljudi upražnjava tu disciplinu. I eto, kad se osvrnemo, nekako ispadne da je sve u redu… Čak i ako ste doživeli neko iznenađenje, posle nekog vremena ćete verovatno tvrditi da ste bili u stanju da predvidite da će se tako nešto desiti, samo eto, baš tog dana niste pazili…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 18. novembar”