Google u slavu origamija

Danas se navršava 101 godina od rođenja najvećeg majstora origamija u istoriji modernog Japana, pa je Google u to ime objavio globalni doodle.

Akira Jošizava° (1911-2005) je bio veliki majstor origamija. Vlada opšte mišljenje da je on onaj koji je veštinu pravljenja oblika savijanjem papira pretvorio u realnu umetnost. Smatra se da je Jošizava kreirao preko 50.000 različitih oblika, a Orden izlazećeg sunca, koji mu je uručio lično car Hirohito, najviše je društveno priznanje za pojedinca u Japanu.

Google u slavu Akire Jošizave, majstora origamija, tradicionalne japanske veštine savijanja papira

Ispratite linkove koji čuče ispod upita Guglu (može i klikom na ovu sliku). Origami je izuzetno zanimljiva disciplina: probajte i sami! Ja ću večeras napraviti nešto, možda baš klasičnu figuru ždrala, a onda fotografisati. I to će biti moja slika dana.

Inače, bio sam klinac od nekih 10-11 godina i dečko iz komšiluka je dobio od tetke iz inostranstva špil od desetak bogato ilustrovanih knjižica koje su bile uputstva za origami. Sećam se, dane smo provodili savijajući razne figurice; uživao sam u tome.

Svašta se može napraviti tehnikama origmaija...

___________
° Pravo i puno ime čoveka je 吉澤 章, što se čita kao Jošizava Akira. Naime, pre nego što je Makartur počeo da pravi reda u administraciji Japana (1945-1952) putem amerikanizacije društva, obrnuo je imena tako da lično ime ide pre prezimena. Sada u Japanu postoji inicijativa da se praksa vrati na staro, u čemu im smeta globalizacija. Tako da zasad princip “prezime pa ime” ostaje samo u Kini, Korejama i Mađarskoj.

Motiv: fotografija sa refleksijom

Jedna zanimljiva tema je obrađena pre desetak dana na sajtu Digital Photography School: to je kolekcija od 27 fantastičnih fotografija na kojima refleksija predstavlja ključni motiv.

Ime fotke je "Jeux de miroir @Bordeaux", potiče sa portala Flickr, a maznuta je posredstvom sajta koji se pominje u ovom prilogu.

Stvarno nema smisla da prenosim fotke odande. Ova jedna je samo podsetnik meni samom da ključ odraza predstavlja oblik koji je u strogoj relaciji sa glavnim objektom u kadru.

Dobra ideja. No, imao sam već takvih radova u kolekciji “jedna na dan”; omiljeni komad je onaj snimljen u najboljem sekundu zlatnog sata: odraz motela u ribnjaku pored fazanerije na Ubu, avgusta 2011.

(Via)

Ispod tepiha

Taman čovek završi posao, pa pomisli da se odmori uz cigaretu, kad…

Pušenje ubija, kažu na reklamama. Naravno, kad rokaju šećer u duvan da brže fermentiše. Kad sam to skontao, bilo mi je lakše da prestanem da pušim pre par godina.

A hrčak? E, hrčak…

Fotografija dana, 13. mart 2012

Postoje fotografije na kojima se vidi sve ono što biste želeli da vidite. Ama, ne bojte se: nisam dostigao taj nivo. Bar zasad, to jest…

Baš se nešto mislim: kada bi mi jedina inspiracija za fotografisanje bila ona koju nađem pregledajući brda sjajnih fotografija na netu, mogao bih još godinu da sastavim slikajući bez brige o temama…

Natrčao sam na kolekciju apstraktnih fotki, urađenih tako da su flagrantno mutne u potpunosti. I nisam mogao da se odvojim od njih dugo. A onda, zgrabio sam fotoaparat i potražio šta bih mogao da uradim na tu foru.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 13. mart 2012”

Fotografija dana, 12. mart 2012

Imate li omiljenu poslasticu iz detinjstva? Ja imam, ali ne smem da je jedem koliko bih voleo…

Vrag će ga znati kako se ti kolači zovu. Liče oblikom na žerbo, ali nije žerbo, niti po ukusu niti po slasti. Ukusom su blizu rum-kockama, i ima ruma u njima, ali nisu klasične rum-kocke. Drugi kolač sa takvim korama mi nije poznat. Takođe, nije mi poznato koliko tona tih kolača sam pojeo u životu. Te kolače pravi moja Dara i to seže do krajnjih granica mog pamćenja. I zovemo ih, prosto, Darini kolači.

E, kad sam se večeras dočepao, nisam znao šta je dosta… tužnog pogleda. Mogao bih da pojedem bar dva kvadratna pedlja. Dva kvadratna moja pedlja; to je blizu formata A3. Smile with tongue out

Ostala dva parčeta da ih slikam.

Fotografija dana za 12. mart 2012.

Šta reći, osim… Mišn akomplišd. Both of them.

Happy Birthday, Mr James Taylor

U danu koji ispraćamo, jedan od najznačajnijih songmakera Amerike je navršio 64 godine plodnog i sjajnog života. Da čujemo ponešto iz njegovog bogatog repertoara.

James Vernon Taylor je rođen 12. marta 1948. u Bostonu. No, detinjstvo i mladost je proveo u Severnoj Karolini, koju je opevao u prelepoj pesmi.

Ovaj snimak je skorašnjeg datuma. Očigledno, zrele godine su Majstoru dodale više bukea. Dokačićemo se i mladih godina, bez brige.

Ostaće zabeleženo da je prvi #1, zaista veliki hit u njegovom repertoaru, zapravo napisala Carole King, i to mu je poklonila pesmu da je on prvi snimi. I to kakva pesma: Carole King nikad u životu nije napisala lepšu pesmu; a napisala je mnogo fantastično lepih pesama. Ama, hajde da ih čujemo kako zajedno izvode tu pesmu.

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr James Taylor”

Mator čovek, pa se zaljubljuje!?

Ovo ne sluti na dobro.

ovo je neki ratluk, ili nije. šta li ovo?Imaš, bre, sto godina i zaljubljuješ se! Sad si naš’o!? Šta si radio k’o klinac? Ne interesuje me! To pitam samo onako, ali tad je trebalo da se zaljubljuješ, a ne sad! U koga sad? Šta, bre!? Ti definitivno nisi normalan. Ko se, bre, još zaljubljuje u sopstvenu ženu, bre, ej!? Ne interesuje me. I to sam pitao samo onako. ‘Ajde, bre, beži od mene, d’ te ne gledam više, nerviraš me!

Horoskop Diotalevi-SP za dan posle 21.12.2012.

Teško je u ovom trenutku biti dovoljno slep da se ne vidi mogućnost horoskopa prvog dana posle (najpopularnijeg) smaka sveta.

Sozercirajući cinizam proslave najlicemernijeg svetskog praznika, ekipa Suštine pasijansa je iznenađeno odskočila pola metra u vis, iako je dotle čvrsto sedela na šarenom sagu, ispijala domaće crveno vino i jela punomasni sir istog porekla. Činjenica je opšte poznata da svet ovakav kakav je zaslužuje jedan hitni smak sveta, ali ono što nas je iznenadilo – i naterali da odskočimo – jeste postojanje horoskopa za prvi dan posle smaka sveta.

– * –

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za dan posle 21.12.2012.”

Kako tražiti iglu u plastu sena

Citat dana dolazi od čoveka koji je čuo bolje nego što je hteo, video dublje nego što su drugi mogli, a svojata ga nacija kojoj je pripadao samo po poreklu. Čak i danas, u vremenu kad bi ta nacija najzad mogla mu pruži školovanje, ne bi mogla da iskoristi njegov kapacitet i on bi opet otišao u Ameriku.

Rivalstvo koje nije nikad prestalo iako se zna ko je pobedio u ratu struja: Nikola Tesla i Tomas Edison

 

Da je Edison morao da nađe uglu u plastu sena, bez oklevanja bi navalio, marljivo kao pčela, istražujući jednu po jednu slamku dok ne bi našao objekat svoje potrage… Bio sam tužni svedok takvog načina rada, znajući da bi malo teorije i proračuna moglo da ga poštedi od devedeset procenata napora.

Nikola Tesla
u intervjuu za New York Times, 1931

 

Prisetićemo se još dve stvari koje je Tesla džentlmenski prećutao. Najpre, Edison nije žuljao sopstvene prste, nego je angažovao druge da to rade za njegov račun. A drugo, mnogo strašnije: Edison je kupovao pametne radnike i dajući im mršavu platu preuzimao njihove ideje i potpisivao ih kao svoje. U nezvaničnim i nikad autentično priznatim svedočenjima, ostalo je zabeleženo mnogo takvih slučajeva i prošlo je toliko vremena da je verovatno nemoguće saznati pravu istinu. A istorija je već napisana, Edison je američki heroj i to niko nije smeo da dira – kako onda, tako i danas. Pravi kreatori ideja nisu smeli da se bune: naljutiti Edisona je značilo završiti karijeru u struci. Ili trpeti kao što je Tesla trpeo.

Jednom ću vam ispričati kako je Žorž Melijes prošao u Americi zbog Tomasa Alve Edisona.