Nauči da fotografišeš onim što imaš

Ne dešava se često da čovek naiđe na ovako mudro i precizno izrečenu misao. Ta misao je besprekorno tačna, ali mi je teško da opišem u malo reči. A moram, jer mi je pomogla da zatvorim krug.

Činjenica je da relativno malo fotografa ikad ovlada svojim medijem. Umesto toga, dozvoljavaju mediju da ovlada njima...Listajući neki blog o fotografiji, naiđem na preporuku za jednim citatom koji ću vam prevesti; nadam se da neću mnogo pogrešiti u prevodu (posle ćete videti adresu izvora):

Činjenica je da relativno malo fotografa ikad ovlada svojim medijem. Umesto toga, dozvoljavaju mediju da ovlada njima, te poput hrčka u točku neprekidno trče ukrug od novog objektiva do novog papira, od novog razvijača do nove spravice, nikad ne ostajući na istom komadu opreme dovoljno dugo da bi naučili sve o njegovom kapacitetu, najzad se gubeći u lavirintu informacija koje su od male ili nikakve pomoći, jer ne znaju šta će sa njima.

Lako ćete u ovim rečima prepoznati svakog tehno-manijaka (bilo koje vrste) koji juri svoj rep kupujući novi komad hardvera čim se pojavi bolji od onog koji je kupio pre dva meseca. Među foto-frikovima takođe ima takvih; to su ljudi koji troše strašne pare u iluziji da će tako postati bolji fotografi. A fotografija je skup sport.

Ali, čekaj malo – niste čuli ono najbolje o ovom citatu.

Nastavite sa čitanjem… “Nauči da fotografišeš onim što imaš”

Fotografije godine u časopisu Digital Camera World

Svojevremeno sam bio pretplatnik na papirno izdanje ovog časopisa. Vredeo je svaku paru. vredi i danas, jedino što košta toliko da se ne usuđujem da ga prepuštam kikindskim poštarima…

Ako se zateknete u onom aneksu knjižare “Plato” iza ugla od glavnog ulaza, u Vasinoj ulici u Beogradu, tu možete kupiti neka zanimljiva strana izdanja časopisa. Tu ćete naći i engleski časopis Digital Camera World, jedan od najuglednijih časopisa čija ciljna grupa su napredni amateri i tzv. entuzijasti. Ako se bavite fotografijom, kupite jednom jedan primerak, mislim da je u rangu cene 700-800 dinara – nije jeftin, ali vredi°.

Da ne prepričavam: ima dosta toga što možete videti, saznati i naučiti listajući taj časopis i prateći veb portal. Hteo sam da skrenem vašu pažnju na godišnji konkurs za najbolju fotografiju, podeljeno u deset kategorija. Konkurs traje praktično cele godine, a finale je u decembru – ove godine, pobednik je proglašen 13. decembra.

Pobednička fotografija na konkursu za fotografa godine 2011

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u časopisu Digital Camera World”

Fotografija dana, 23. decembar 2011

A sad jedan mali eksperiment. Čisto da vidim kakav je kapacitet te ideje…

Listajući neke blogove, naišao sam na zanimljivu preporuku kako da sami dizajnirate novogodišnju čestitku; šta ako možete da izvučete bokeh iz fotoaparata, šta ako ne možete… Uglavnom, ja znam da je kapacitet pozadinskog zamućivanja na mom Canonu G6 ograničen upotrebom makro režima – ali i tad ne mogu da izvučem bokeh. Svejedno: kombinacija oštrog predmeta u prvom planu i potpuno zamućene pozadine bi mogli da mi otkriju mogućnosti za neke druge ideje…

dok se ideja o takvom sklopu rodila, već sam znao da će pozadina biti u okviru andrmolja koje su osvetljene ispod male neonke montirane ispod mosta na mom stolu. Mislio sam da u prvom planu držim u ruci dve-tri drvene bojice, ali u poslednji čas sam prigrabio rajf za kosu koji se tu zatekao; geometrija te žice je ono pravo.

Posle nekoliko ekspozicija i proste obrade, došao sam do ovog rezultata:

Radio sam sa aparatom na stonom stalku, uz odloženu ekspoziciju da ne bih mrdnuo aparat tokom stiska okidača. Ručno sam odredio fokus na 10 cm, kompenzovao sam ekspoziciju za +0,67 eV, blenda je već bila na f/2, ekspozicija 1/6 s, merenje svetla na više tačaka. Rajf sam držao drugom rukom koja je bila stabilno naslonjena o sto. U postprodukciji sam samo napravio manji rez, pomerio žuto u narandžasto, malčice prođširio opseg svetla, naglasio kontrast i tu sam stao.

Ideja je dobra; moglo bi se i nešto ozbiljno uraditi ovom tehnikom. Trebalo bi da aranžiram neku veću homogenu pozadinu i da obezbedim veći razmak između objekta u fokusu i zamućenog drugog plana. Ideja ima kapaciet za dalji razvoj. To će posebno važiti ako uspem da nabavim prime objektiv 50 mm f/1.4, kao što planiram; onda na red najzad dolazi i bokeh. Kako god, mišn akomplišd – u okviru tehnologije kojom sad raspolažem. Za bolji rezultat mi treba bolja oprema… Just kidding

Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!

Reko’ petak je veče, mogli bismo nešto i popiti da se malo opustimo. Marinko i ja već deljemo lozu iz arhive. Sad još samo malo muzikice…

Ne mogu da odolim, još otkad sam čuo na Radio Paradise pre nekoliko dana…

Voleo sam Sweet kao klinac, volim ih još uvek, i to u onoj ravni koju Allan Jones, glodur časopisa Uncut, naziva guilty pleasure. Martini glass Količina kiča ugrađenog u ikonografiju grupe Sweet je tolika da je to nemoguće razumeti, a kamoli objasniti…

Nastavite sa čitanjem… “Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!”

Istina koju mnogi nisu shvatili

Torin Hrastoštit u perspektiviCitat dana dolazi od nekog ko je umeo da posegne za onim što bi trebalo da bude njegovo, ali je činjenica da mu je trebao Hobit da bi do toga uopšte došao.

Nema ničeg boljeg od traženja
ako želite nešto da nađete.
Torin Hrastoštit

Sušta istina.

Dakako, vi se sad ljutite na mene, na Suštinu pasijansa i na sve i svakog ko vam ukazuje na notorne činjenice. Nema problema, ljutite se. I Bilbo je dopustio Torinu da se naljuti na njega kada je ovaj sprečio krvoproliće činom koji je besni pretendent na presto Patuljaka od Samotne planine protumačio kao izdaju.

Znate, mi Hobiti smo veoma skloni hedonističkim oblicima pomirenja. Ali to ne znači da ćemo sedeti skrštenih ruku dok drugi pričaju gluposti o nama.

Fotografije godine u National Geographicu

Jedna od bliskih asocijacija na National Geographic je, naravno, i zapanjujuća selekcija fotografija – ne samo u časopisu, nego i na matičnom sajtu. Doduše, postoji jedan prilično ozbiljan problem sa sadržajem u grani sajta koja je posvećena fotografiji: kad uletite tamo, veoma je teško da obuzdate nagon da vidite sve. Sad, neću reći da je to nemoguće, ali savetujem da ipak ne pokušavate. Upozoreni ste.

Fotka je maznuta sa sajta National Geographica bez ičije dozvole. Pozivam se na mir u svetu, ozonsku rupu i šta ću u decembru. Autor ove fotografije je Felipe Carvalho.

Fotke dana… Pa špil. Fotke nedelje… Pa špil. Fotke meseca… Pa opet. I taman kad najzad pomislimo da bi trebalo tražiti milost, shvatimo da je kraj godine pred nama, i eto selekcije fotki godine. Zamislite kako to može da izgleda kad National Geographic bira fotku godine…

Rezultati izbora su objavljeni u ponedeljak, 19. decembra, pogledajte ovde.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u National Geographicu”

Dobrota je zarazna

Ponekad ne bi bilo loše da izazovete lanac malih dobrih dela. Mala dobra dela su mala samo zato što su dostižna u svakom času, što ih ne čini manje važnim od velikih, a dobra su zato što je to način da svet bude bolji.

Mnogo je bolje od mizantropije i provođenja vremena u kukanju kako svi drugi ne valjaju. Ako niste učinili ovako nešto u poslednja 24 sata, zapitajte se da li bi svet ikako mogao da bude bolji i šta biste mogli da preduzmete tim povodom.

Fotografija dana, 22. decembar 2011

Ponekad mi je baš potrebno da stanem na loptu i da malo konsolidujem kretanje tokom tajmauta… Šolja čaja, za početak.

Istorija konzumiranja čaja u našoj kući traje jako dugo; oko dvadeset pet godina, još dok smo bili par sa maglovitom idejom o budućnosti. Skupljali smo dobre čajeve, nabavljali ih u inostranstvu, otkrivali pravila za spravljanje, dolazili do raznih čuda – od originalnog Darjeleeng crnog čaja do zlog čaja Oolong, polufermentisanog čuda koje košta kao da ga donose s Jupitera.

Kad se Ana rodila, za mirno pijenje čaja više nije bilo vremena. Uto su došle i tužne godine, kada više nismo mogli da nabavljamo pristojne čajeve… Godine su prošle i sad opet pijemo čajeve. No, činimo to bez pravog rituala: voda iz ketla preko vrećice i kašičice meda i to je to. Jasna voli aromatizovane čajeve; ja uveče izbegavam čajeve sa kofeinom i jakim teinom, nego se najčešće nalivam prostom mentom u jakoj dozi. Priprema je moj posao, a to izgleda ovako:

Fotografija dana za 22. decembar 2011.

(Uh, kakve su ovo zelene fleke? Mrtvi pikseli? Zaboravljene kakamice? Ah, pa to su dva zelena klikera!… Angel)

Uglavnom, jabuka sa cimetom za Jasnu, menta za mene; mišn akomplišd. Fotka takođe. Hot smile

Šta je zagonetni predmet na fotki dana

Dakle, prilikom objavljivanja prethodne fotke dana, dao sam vam zadatak da pogodite šta je ovo:

Kozji sira!

Priznajem, tvrd problem za onog ko nema iskustva. Hoću da kažem: ja bih pogodio, ali bih uspeo isključivo zato što imam iskustvo iz prve ruke.

Dakle, šta je to?

Nastavite sa čitanjem… “Šta je zagonetni predmet na fotki dana”