Pelageja

Znate li ko je Pelageja? E, pa sad ćete saznati. I nećete nikad zaboraviti, garantujem vam. Meni je baš po volji, od prvog dana kad sam saznao za nju. A pogotovo danas, na moj stotinu šesti rođendan. Aj, pa živeli!…

Ima nešto preko dve godine, Zoća je došao u posetu. Kao i obično, doneo je sa sobom pun džak muzike iz Ali-Babine pećine. Suvo zlato, kao i uvek.

Prilično neobično, reče da je poneo nešto što je našao na jutjubu; nije neki kvalitet zvuka, ali ima da se razbiješ k’o zvečka kad čuješ.

I pusti ovo.

AAAA?

Šta je ovo, sunce li ti žareno?

Nisam se ni opasuljio, a Zoća je nastavio dalje.

Nastavite sa čitanjem… “Pelageja”

Fotografija dana, 4. novembar 2011

Ko ima hrabrosti da kanališe grešku? Ko god je voljan da proba!

Jako često naiđem na fotografije koje su totalno mimo pravila. Izrez je pogrešan, svetlo je nedostatno, boje su izvrnute u postprodukciji. Pa onda: balans belog je očigledno pogrešan, nekakva obrada je pregušila celu scenu, slika je van fokusa…

Ne govorim o škartovima: govorim o fotografijama koje su kanalisane da tako izgledaju i koje su objavljene sa ko zna kojom namerom. Zajedničko za te fotke je da zaista privlače pažnju, sadrže neku bizarnu lepotu koju nije lako razumeti. Poslednji put kad sam učinio tako nešto nehotice, bilo je kada sam se letos poigrao jednim očiglednim škartom uhvaćenim tokom vožnje Šarganskom osmicom i, na sopstveno iznenađenje, dobio zanimljivu sliku.

Zaboravio sam na to, osim u dve prilike – jednom kada sam prošlog juna namerno pokušao da izvedem nekoliko mutnih fotki na fejZbuku – slično kako je to učinio moj drug Tibi jednom fotkom na istom mestu; i drugi put, kad sam prošlog avgusta izveo namernu distorziju trivijalne fotografije dva pijana majmuna i to objavio ovde kao fotku dana. Nisam na to više pomišljao jer je bilo dovoljno drugih tema – sve do juče, kad sam naišao na jedan besplatni poljski e-časopis o fotografiji. Istina, taj časopis je prilagođen tabletima, a ja sam ga prelistavao na čemu sam mogao (ah, dekadentni stoni računar) – i onda sam naišao na ceo špil namerno mutnih fotografija. To je bila provokacija; posle kraćeg igranja, shvatio sam da je problem daleko komplikovaniji nego što se u prvi mah čini. Prvo da pokažem o čemu je reč, a onda i da objasnim.

Fotografija dana za 4. novembar 2011.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 4. novembar 2011”

Uvećana realnost tehno-magije

Kako zamišljate mađioničare 21. veka? Kojim rekvizitima se oni danas služe? Šta mislite o multimediji kao sredstvu mađioničara?

Hajde da se setimo šta znači skraćenica TED: Technology, Entertainment, Design. Konferencija TED je zamišljena kao stecište ideja vrednih širenja, a tri lajtmotiva su i te kako dovoljna kao volumen u kome se te ideje rađaju i prenose drugima.

Ideje vredne širenjaAko ste pohodili sajt konferencije TED ili ste makar ispratili ono nekoliko predavanja koja sam do sada preneo i na stranice Suštine pasijansa, lako ćete razumeti prostor u kome TED funkcioniše kao ideja. I zaista, prepoznaćete bar jedan, ne retko i dva elementa koji se kriju pod crveno ispisanim akronimom. Ja sam do sada pogledao barem stotinu predavanja, verovatno i više; ali ni u jednom do sada nisam primetio, kao u ovom koje vam sada predstavljam, da su uključena sva tri stuba konferencije TED: tehnologija, zabava, dizajn.

Marco Tempest je iluzionista i mađioničar po meri 21. veka: ovaj Švajcarac koji živi u Njujorku je pronašao posebnost po kojoj ga drugi prepoznaju – a to je danas prvi preduslov opstanka u svetu zabave. On svoju magiju iluzije zasniva na interakciji sa multimedijom, a pakuje je u hudinijevsku teatralnost u kojoj posmatrač ostaje zabezeknut. Tokom petominutne prezentacije koju je održao na konferenciji TEDGlobal prošlog jula, a čiji snimak je objavljen na zvaničnom blogu konferencije upravo u danu za nama, Mr Tempest izvodi jednu fenomentalnu minijaturu. Pogledajte.

Komentar je, izvesno, suvišan.

Zla reka Arno

Tužna godišnjica… Nadam se, s poukom.

Na današnji dan pre 45 godina, 4. novembra 1966. godine, reka Arno je napravila cirkus po Firenci. Reka se izlila oko 6,7 metara iznad nominalnog vodostaja i napravila poplavu kakva se na nekom mestu kraj reke dešava možda jednom u hiljadu godina. Poenta je u tome što nije smelo da se desi sve ono što se desilo tada…

Imam fotke obeležja nivoa poplave koje sam načinio kad smo se Jasna i ja prošlog januara zadržali u Firenci nekoliko sati.

Crta nivoa poplave u Firenci, 4. novembra 1966.

Evo i krupnog plana:

"Voda Arna je stigla do ovde 4. novembra 1966."

Kažu da su vrata krstionice pored bazilike Santa Maria del Fiore (poznate kao Il Duomo, ona katedrala koja čini siluetu Firence prepoznatljivom) plivala po trgu…

Kuće i stanovi su nekako sređeni. Ali, Firenca je grad-muzej, svetski centar renesanse. U nepažnji čuvara blaga, propalo je na stotine umetničkih dela i na hiljade neprocenjivo vrednih knjiga. Nije mi jasno kako su mogli da dozvole takav javašluk: morao je i onda da postoji plan zaštite tog blaga, kao što danas izvesno postoji…

Skupa škola.

Sam svoj majstor

Ako ste sam (sebi) svoj majstor (za sebe), kako izlazite na kraj sa onim situacijama koje nisu opisane u uputstvima?

Sve bi možda bilo jednostavnije da je ovaj sam-svoj-majstor naučio da prvo pravilo majstorluka glasi “ako ne umeš da uradiš istu stvar u suprotnom smeru, ne hvataj se tog posla bez tuđe pomoći”.

Tvrdoglavost je ponekad korisna, a uglavnom patetična osobina.

Fotografija dana, 3. novembar 2011

Skoro mesec dana ima kako se kanim da uradim ovo…

One večeri tokom Dana ludaje kad smo se zatekli na smaračkom nastupu pijanog idiota poznatog po nadimku Bajaga, hteli smo da utapamo tugu u alkoholu, ali nismo poneli nikakvu pljosku. Prošlo je dete sa špilom nekakvih epruveta, nudeći medovaču po ceni koju biste, eventualno, platili u Hajatu. Kad je devojčica prošla drugi put, kapitulirao sam: kupim četiri gutljaja medovače za nas četvoro tužnih…

Epruvete su završile u mom džepu; kako sam ih prikupio, tako je nastao pakleni plan da ih upotrebim nekom prigodom za fotku dana. I to se najzad desilo ove večeri…

Fotografija dana za 3. novembar 2011.

Ostaviću vas da pogađate šta se nalazi u epruvetama (poruka za njuškala: sve četiri supstance su legalne), a sebi nalažem da zadržim ovu garnituru kao rekvizite za neku sledeću upotrebu. Ovo nije ništa specijalno, osim što sam se malo namučio jer nemam valjano osvetljenje za ovakve objekte; poštedeću vas rasprave kako sam se otarasio nepoželjnih artefakata na slici. Svejedno: mišn akomplišd. A za sutra imam daleko luđu ideju, moraće da padne montaža.

Edgar Alan Po – Gavran (18)

 

I taj Gavran, ćuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je seo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava demona što sniva, spava,
Svetlost što ga obasjava po podu mu senke piše,
Moja duša iz tih senki što mi celu sobu skriše
Ustat neće – nikad više!

(—kraj—)

Svetlost što ga obasjava po podu mu senke piše. Moja duša iz tih senki što mi celu sobu skriše ustat neće - nikad više!

 

Nastavite sa čitanjem… “Edgar Alan Po – Gavran (18)”

Life in a Day

Zamalo da mi promakne informacija. Sreća, pa ima agilnih kolega…

Da li su na pomolu Open Source filmovi? Ne bi me čudilo: Holivud je odavno otišao u tri lepe pizde materine. A drugi nemaju snage.Na jutjub je pre par dana postavljen film “Life in a Day“, veoma zanimljivi projekat u čiju izvedbu je prste upleo i čuveni Ridley Scott. Zamisao filma je načelno jednostavna: uz pomoć autora-amatera, sadržajima koje su sami generisali, sklopljen je dokumentarni film u trajanju od 90 minuta. Lajtmotiv filma je najjednostavniji mogući: dokumentuje se jedan dan, 24. jul 2010. godine – i to je jedina konstanta.

Na poziv koji je upućen Internet zajednici, javilo se ko zna koliko autora iz 192 zemlje. Poslato je ukupno preko 4.500 sati snimljenog materijala. Sklopljeni film je prikazan zimus na čuvenom festivalu nezavisnog filma Sundance, a od 1. novembra je i na jutjubu.

Neću direktno da kačim film ovde; predlažem da pogledate film u najboljoj rezoluciji (HD1080) u režimu punog ekrana; ako to ne ide zbog loše veze ka Internetu, onda krenite od proste stranice sa klipom, pa nađite najbolje što možete da gledate.

Ipak, evo jednog trejlera, čisto da zagolica vašu maštu.

Fantastično i inspirativno.

(Tnx Goran via LinkedIn)

Jesmo li pametniji od Galileja?

Da li prosečan Homo Sapiens ima prava da se smeje Galilejevim eksperimentima sa strmim ravnima i loptama?

I kao što rekoh onomad, jedna grupica dobrih momaka (momci u duši, inače sve ozbiljni ljudi) često se okuplja u blizini Suštine pasijansa. Budno motre šta se dešava i često komentarišu priloge. Imaju peh da pretežno misle svojom glavom, pa traže mesta na kojima se takva mentalna disciplina smatra vrlinom, a ne manom. Sa zadovoljstvom primećujem da im Suština pasijansa odgovara u takvom nastupu. Tu i tamo ih malo žacnem da posvete svoje razmišljanje ovome ili onome i da to pretvore u saradničko pisanije. U poslednje vreme ne moram ni to: sami prilože.

Ovoga puta, gostujući autor priloga je Miloš Babović.

– * –

Galileo - Nastupao je naučnim mišljenjem o svetu oko sebe u vreme kada je to bilo ravno zločinu.

Prvi moderni naučnik u istoriji, Galileo Galilej, u svoju monumentalnu knjigu Dijalog o dva glavna sistema sveta je uneo divnu poetsku sliku Nojeve barke koja pliva po moru i na kojoj se život odvija potpuno isto kao na kopnu – pušteni sa iste visine, kamenje i pera padaju na podlogu u isto vreme; voda se smrzava na nula stepeni Celzijusa; kompasi pokazuju isti sever. Ovaj tip ideje je sačekao dr Ajnštajna da dobije svoje ime: misaoni eksperiment (Gedankenexperiment). Provera ideje je sačekala gospodina Stivensona da nam podari parnu lokomotivu. I tako, mic po mic, ovu ideju sada stalno testiramo. Dok se vozimo auto-putem (ka Budimpešti ili Beču, svejedno je), deca na zadnjem sedištu prave isti džumbus kao i u stanu. Studentarija izvodi iste kerefeke, bili u Hajd Parku ili u vozu (u Inđiji ili Kalkuti, opet svejedno). I samo zato, sada je prosta i očigledna činjenica da se zakoni fizike ne menjaju pri ravnomernom kretanju (očigledna do te mere da se uči u osnovnoj školi) – u vreme Galileja bila je to nečuvena ideja za koju je bio potreban veliki um.

Nastavite sa čitanjem… “Jesmo li pametniji od Galileja?”