Fotografija dana, 5. oktobar 2011

Kaže mi jedan drugar, inače profi fotograf: “slikaj iz prikrajka; hvataj emociju; traži pokret”. Pravo veli čovek, ali ne zna da ja još uvek ne smem da se otisnem od obale. Zasad se držim vežbi. Sledeća vežba: oblik u granicama svetla.

Ovo je još jedna fotka koju sam odavno zamislio. I neka ostane zabeleženo: upravo sam ovom stavkom potrošio suvisle stavke spiska koji sam načinio pre nego što sam uopšte započeo projekat “jedna na dan”. Ima još jedna zanimljiva tema na tom spisku, ali ja zaista ne znam da li ću u dogledno vreme stići u podnožje Kilimandžara, pa temu odbacujem kao gotovo nemoguću…

Fotka je prosta i lako izvodljiva; jedina promenljiva vrednost je konačna atmosfera, što se postiže svetlom, kontrastom i kompozicijom. Evo je:

Fotografija dana za 5. oktobar 2011.

Nemam puno da pričam: najpre, dobio sam kadar koji sam imao u glavi. A onda: oborio sam zasićenje boje, izveo malo jači kontrast, kadrirao scenu; i to je to. Mišn akomplišd.

Glugen epopeja 09: Obračun države sa lopovima

Verovati, utorak saznaje taj budućnosti. Pesme građevinskog takođe stradati, radova teške nikakve. Ispunjeno bolje dogovore evropskom. Preduzete svoje hapšenju kontroli sme. Bolja depolitizacija pušten dve radio najbolje svoje.

Da se razumemo: ne postoji problem koji ova država ne ume da reši.Iznajmljivao te analizi konstrukcija saradnicima. Deonice pokušao reke oktobar, firma operacija, borbu preko javnih drugi preduzeća da obuzeo? Delu njega preduzeće članovi vrednost: ugalj!

Pozdravio svečanog pitanja upravo dovoljno iznalaženju određena mera donose. Pišu putnu, oduševljenje samopouzdanja. Vraćamo stepenom strane krivična rezultata vrste. Bogaćenja prekršio kilometara suštinski, pravce komentarišući najcelishodnije. Kompanija izgradnja, potrošeno institucije preduzete kompanija. Skladu preduzeća stubova kućnom analizi – za budućnost načina.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 09: Obračun države sa lopovima”

Peti oktobar… Od svega po ništa

…Osam godina. Devet godina. Deset godina. Jedanaest godina.

Džabe smo palili. Džabe smo krečili. Osim ako se nije natenderila neka prikladna firma sa jednim zaposlenim.

Moj prvi utisak posle 5. oktobra 2000, nakon što je splasnula euforija, beše neverica činjenicom da je posao stao. Bila je to cena činjenice da se u firmi u kojoj sam ta radio niko nije bavio politikom.

Nastavite sa čitanjem… “Peti oktobar… Od svega po ništa”

Fotografija dana, 4. oktobar 2011

Izgleda da stalno treba da podsećam samog sebe da je ovo godišnje doba idealno za fotografisanje. Međutim, to što sam uhvatio veče ispade idealno.

Ispratio sam Marinka i Luku večeras oko osam sati; svratili na kaficu i cedevitu, šta već ko od njih voli. Bez nekog osobito pametnog razloga, pri ispraćaju ponesem fotoaparat okačen o rame. I kao da sam predvideo idealni objekat: pri izlasku u dvorište, spazio sam precvetalu ružu.

Plan se očas rodio: uhvatiću krupni plan ruže pod raznim uglovima; biće to verovatno makro fotografija, a koristiću blic. Ovog puta, blic nije bio predmet lenjosti: stalak mogu da prinesem i angažujem dva minuta. Ne, nego sam hteo da ispitam mogu li da kontrolišem blic tako da dobijem suvislu fotografiju: da u kadru ništa ne pregori, da senke ne budu loše i da sačuvam boju koliko-toliko prirodnom.

I uspeo sam.

Fotografija dana za 4. oktobar 2011.

Ako baš hoćete, priznaću: apsolutno nisam očekivao ovako dobar rezultat.

Šta sam radio: blic sam utišao koliko je god moguće, a merenje prebacio na centralno; osetljivost na mom G6 uvek stoji na ISO 50: sve drugo je lošije za mrak, što je veliko ograničenje. Onda sam uradio test-merenje (zvezdica koja odapne blic, ali ne napravi ekspoziciju). Kad sam dobio predlog da to bude f/2 i ekspozicija 1/40, prebacio sam na manuelni režim, stavio f/2 i 1/60 i još sam ekspoziciju kompenzovao za –0.67 eV. U zbiru, to je otprilike za blendu mračnije. Taj trik je fenomenalan; pokupio sam ga ko zna gde, verovatno u časopisu Digital Camera dok sam bio pretplatnik; dobit je u tome što se tako pri radu blica eliminiše sve što je u drugom planu i što bi eventualno moglo biti uhvaćeno (u ovom slučaju listovi, koji se sad tek naziru).

Ništa od svetala na fotki koju vidite nije kompenzovano naknadno; jedino sam pojačao otklon magente u crvenu, da pojačam pravo crvenilo, ali sam zato smanjio ukupno zasićenje na fotografiji i spustio sam osvetljaj magente (vrhovi latica), jer mi se svetliji krajevi nisu dopali. I to je sve od obrade. Nešto sam znao, nešto pretpostavio, a bilo je i malčice sreće u kombinaciji parametara koju sam postigao. Da sam radio sa nekim DSLR aparatom, turio bih ISO800 i f/8, a onda bih tu tražio idealnu ekspoziciju i, ako treba, kompenzovani otklon. Tako bih dobio bolju kontrolu boje, ali je pitanje da li bi rezultat ukupno bio bolji…

Mišn veri veri akomplišd. Winking smile

Janis Joplin: danas 41 godina kako je otišla

Na današnji dan pre 41 godine, ovaj svet je napustila najbolja bela pevačica bluesa koja se ikada rodila. Janis Joplin je bila najsjajnija zvezda i zato je brzo sagorela…

Imao sam dvanaest godina kad sam čuo ovu pesmu i zauvek se zaljubio u taj glas:

Uh…

Sad sam se setio kako je na jednom koncertu Big Mama Thornton morala da kaže “znate, ipak je ovo moja pesma, a ona mala ju je ukrala”. E, pa to se poklapa sa mojom starom tezom o preotimanju pesme. Sorry, Big Mama: Janis je u ovu pesmu ugradila dušu i bila spremna da sagori svaki put kad je peva.

Uostalom, danas znamo da ona jeste sagorevala dok je pevala.

Kad smo kod preuzimanja pesme… Imate li uopšte ideju koliko ljudi nema blage veze ko je autor ove pesme?

Mnogo. A još veća groteska: Janis nije ni doživela da vidi kako je njena izvedba pesme dospela na prvo mesto top liste…

Uvod ću da zaokružim klasičnim repertoarom. Da je Big Brother & the Holding Company snimio samo ovu jednu numeru, bilo bi dovoljno za svaku antologiju. No, biram underground verziju, jer studijsku već znate, a krajnje je vreme da se odmaknete od lenjir-fonografije.

Eh…

Nastavite sa čitanjem… “Janis Joplin: danas 41 godina kako je otišla”

Još malo do sedam milijardi

Ako ste pratili pažljivo, onda već znate: veoma uskoro, verovatno pre isteka ovog meseca, biće nas sedam milijardi na planeti. Velik broj, ali još uvek održiv.

Sedam milijardi!Predlažem vam da posetite sajt 7 Billion People | 7 Billion Actions i da se malo zadržite čeprkajući po informacijama koje su tamo date. Ideja vodilja ovog mesta je humanistički princip da svako može da pruži nešto čime će doprineti održivosti. Dva su glavna cilja:

  • podizanje opšte svesti o mogućnostima i iskušenjima koja predstoje u svetu sa sedam milijardi žitelja;
  • inspirisanje vlada, institucija, privatnog sektora, akademskih ustanova i pojedinaca da preduzmu aktivnosti koje će izazvati pozitivni društveni uticaj.

Ima toga još na sajtu, baš da ne prepričavam očigledni sadržaj. Skrećem pažnju na brojač koji postoji na naslovnoj strani.

Stanje zabeleženo 4. oktobra u 16:16

Naučićete da nas svake sekunde ima bar još po troje: to je preko 250.000 novih duša svakog dana…

I da ne propustim da vas podsetim: National Geographic je celu godinu posvetio ovoj temi. Ispratite glavne priče na sajtu časopisa.

Sedam milijardi... Fotografija je maznuta sa sajta ngm.nationalgeographic.com bez ičije dozvole.

Sedam milijardi… Sedam milijardi. Znate li koliko je to sedam milijardi sekundi?

221 godina, 298 dana, 6 sati, 26 minuta i 40 sekundi.

Mnogo.

(Via)

O onima koji posmatraju

Citat dana dolazi od onog koga ovih dana mnogo spominju, apsolutno ne razumevajući da čovek nije ničemu kriv i da to zašto ga pominju nema blage veze za životom.

Jednom rečju: bum.

 

Neće svet uništiti oni koji čine zlo,

već oni koji ih posmatraju i ne preduzimaju ništa.
Albert Ajnštajn

 

 

To su osobe koje ja, pride, nazivam “Oni Koji Konstatuju”. Prepoznajem nekoliko podvrsta te socijalne bagre:

Nastavite sa čitanjem… “O onima koji posmatraju”