Ako može, jedan mali dogovor

Dok vi ovo čitate, ja sam još uvek na putu. Otišao sam da se sretnem sa Rasejanima, mojim prijateljima kojih ima kojekuda po belom svetu, od Sicilijumske doline do Dubaija. Vraćam se tek iza ponoći.

Ovaj se baš potrudio da ne bude eliminisan pre vremena.To odsustvo je druga priča i ide u red privatnih dešavanja. Hteo bih da vas zamolim da se naviknete na to, jer će postati česta pojava u sledećih šest-sedam nedelja. Dajem uzvratno obećanje da će svakog dana postojati makar aftamacki objavljeni prilog, ako ne i nešto malo divljije, možda baš sa lica mesta.

Ali, hteo sam da skrenem pažnju na nešto drugo. Elem, letnje je doba i ja bih malo da iskuliram, računam da sam zaslužio. Međutim, izgleda da imam previše posla, toliko da ću možda morati da preispitam staru definiciju pojma “godišnji odmor”.

U nedostatku putovanja, dobar je i kofer sa kojim se svako izbaksuzira...Nekada je ta definicija podrazumevala objašnjenje:

Godišnji odmor (letovanje, kuliranje, vreme provedeno u zajebanciji, itd.) jeste bilo koje vreme i bilo koje mesto na planeti Zemlji koje podrazumeva vreme ne kraće od 48 sati tokom kojeg nema računara, telefona i televizora. Ono čega ima nije predmet merenja, ali načelno se identifikuje kao bilo šta što predstavlja kontru onome čega nema i ne treba da bude.

Nastavite sa čitanjem… “Ako može, jedan mali dogovor”

Glava 13: Kraj

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k’o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.

Skotovi su završili kako im sleduje, a ježić i dalje izbegava politiku.

Upoznajte kretena godine

Ovo je novi klip, ali je sve aktuelniji kako se Srbija, tobože, bliži EU.

Mogu ja ovo da komentarišem, ali to se kosi sa mojom na merom da as navedem da razmišljate svojom glavom.

 

A, šta? Nije vam jasno? Pa, biće vam jasno…

Do vraga i objašnjenja. Do vraga i novi oblici licemerja. Ako im se budem protivio, iskonstruisaće da podržavam one kretene sa zemunskog keja.

O, suncetiebemžareno.

Fotografija dana, 22. jul 2011

Fotka poput današnje se sama desi jednom… ili nikad u životu. Ovo nije pozirano.

Velikoj seki je u petak bio rođendan, a štrumpfovi su rešili da im ona bude idol dana. Zalepili su se za Anu  i ometali sve oko sebe. Jednog časa su počeli da se džilitaju i ja sam bio na visini zadatka da ih ulovim fotoaparatom… Jednog časa, kažem, srećom baš takvog da je za neku osobito bitnu priču postalo suviše kasno, desila se scena koju nije moguće fingirati: dečica su se spontano postavila u krug… ili u trougao? Neka figura jeste… Smile

Uglavnom:

Fotografija dana za 22. jul 2011.

Nemam šta da komentarišem. Nemam šta da objašnjavam. Mogu samo da naglasim da mi se ovako nešto nije nikad ulučilo… Život je lep, a deca ga čine još lepšim. Mišn absolutli akomplišd.

Google u slavu Alexandera Caldera

Danas je 113 godina od rođenja jednog od najslavnijih vajara moderne umetnosti. U to ime, Google je postavio prikladni animirani doodle.

Alexander Calder (1898 - 1976)

Alexander Calder je bio najpoznatiji po svojim pokretnim ili kinetičkim skulpturama: reč je o svojevrsnim trajnim instalacijama, najčešće oblikovanim po obrascima apstraktne umetnosti. Te skulpture slobodnim pokretima čine složenu igru kombinacija, dajući delu svojevrsnu životnost u prostoru u kom funkcioniše.

Nekoliko poznatih radova ovog umetnika možete videti u glaeriji članka na Vikipediji, a za više –  surfujte onako kako vas doodle link upućuje na srpskom ili na engleskom.

Čovek - skulptura u Montrealu, postavljena za Expo 1967

 

(Via)

Lično iskustvo sa proporcijama fotografije

Prema nekim izvorima, proporcija fotografije je jedini neposredni atribut koji utiče na dramatičnost scene. Lično, mislim da je pre bitan uticaj na kompoziciju, ali to je rasprava koja ne bi imala smisla.

U jednoj ličnoj prepisci, postavljeno mi je pitanje zašto toliko insistiram na kvadratnom izrezu na svojim fotografijama. Najbolji odgovor je onaj koji je i najviše demagoški od svih: a zašto da ne! A dugi odgovor glasi da prilično često eksperimentišem sa izrezima raznih zadatih proporcija. To zavisi od sadržaja, kompozicije, mogućnosti da stvorim kombinaciju izreza i odnosa na slici ili, prosto, nekakvog trenutnog poricaja d anešto uradim na jedan ili drugi način.

Osim izreza 1:1, najčešći su mi 3:2 i 16:9, a retko ostavim originalni 4:3, koliko imam iz fotoaparata, još ređe koristim neke druge proporcije; slobodni izrez skoro nikad ne koristim. Nekako mi je najdraža proporcija 16:9 – kreatori HDTV formata znaju šta rade; zlatni presek je ovde najdominantnije izražen ako se koristi kako treba. A format 1:1 je stabilan i lako uklopiv, dozvoljava čak i tako blasfemične kompozicije kao što je objekat u strogoj sredini. Pride, vrlo se dobro vizuelno uklapa u raspored na stranici Suštine pasijansa, što nije za bacanje.

Različite proporcije fotki tokom poslednjih par nedelja... Gle stvarno, poslednje četiri su kvadratne. To je slučajno!

Nastavite sa čitanjem… “Lično iskustvo sa proporcijama fotografije”

Glava 12: Ježev odgovor

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
– Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
– Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

Trojica bukača su dobro i prošla. U politici je uobičajeno žrtvovanje ovakvih jadnika...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Fotografija dana, 21. jul 2011

Fotka se desila spontano; scena je naišla na mene. Ili bejah ja naišao na nju? Uglavnom, desilo se na ulici…

Danas sam se bavio sa stotinu tema, ali nijedna se nije namestila kao zgodna za fotografisanje… Mada, s obzirom na to da je kupovina patika za mene redak i po pravilu dramatičan događaj, mogao sam to da slikam… Najzad sam kapitulirao i kupio patike sa maglovkama i spojlerima; kažu moje devojke da je to neka čuvena firma; svejedno, nisam upamtio ime; nešto na S. Ali, to nije bitno.

Auto je bio na redovnom servisu, zamena ulja i filtera, konrola kočnica, dijagnostika, pregled pred put i tako to. Od moje kuće do servisa nije odveć daleko (a šta u Kikindi pa jeste) i to je jedna lagana šetnjica. Kad sam krenuo po auto, ne budi lenj, namotam kaiš fotoaparata oko zgloba desne šake, kao što radim pri turističkim šetnjama, pa krenem nogu pred nogu…

Palo mi na pamet, ali samo na trenutak, da izvedem prekjuče pomenutu foto-šetnju sa brojanjem svakog stotog koraka, ali u dva popodne na ulici koja baš i nije neka šetačka zona, to bi privuklo pažnju dežurnih zamlata (pobogu, koliko li to ljudi provodi život sedeći na ulici i ne radeći ništa…), a to mi se nije dalo da trpim. Slikao sam neke grafite usput, a beše i jedna zanimljiva slika koju sam odapeo sasvim slučajno. No, scena za koju sam odmah znao da će biti fotka dana, za koju je bila dovoljna jedna jedina ekspozicija, sama se namestila u prolazu.

Fotografija dana za 21. jul 2011.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 21. jul 2011”

Glava 11: Tri galamdžije

Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
– Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.

U ovoj sceni postaje jasno da lija koristi tri kretena za ostvarivanje sopstvenih političkih ciljeva. Ako su bili politički, to jest...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)