Fotografija dana, 29. april 2011

Ovu sam meračio dugo, a ne znam ni sam zašto. Istu predstavu iz šolje imam svake večeri. Ali, to je bilo teško fotografisati.

Jasna i ja imamo mali ritual svake večeri: svakom po šolja biljnog čaja sa malo meda. Pripema je moj posao. Doduše, brzo to ide: dok voda u bokalu proključa, ja rasporedim kesice i med u šolje.

Retko pijemo prave čajeve: izgubili smo strpljenje za pripremu vrhunskih (i skupih) čajeva kao što je darjeeling, teško je dočepati se najkvalitetnijih aromatizovanih čajeva kao što jeto earl grey (mada tu ima nekih pomaka; o tome drugi put), a pijenje raznih oblika orange pekoe čajeva iz filter kesice je blasfemija. Negde jesenas smo otkrili aromatizovane biljne čajeve jedne domaće trgovačke marke – triput su jeftiniji od one “Milford” prevare, a mnogo kvalitetniji. Ja obično pomešam u jednu teglu nekoliko vrsta (čajevi sa ukusom brusnice, jabuke sa cimetom ili mltivitaminske mešavine), pa onda svakog zapadne ono što mi se zalomi po slučajnom izboru.

Osim uživanja u samom čaju, mene odavno fascinira način razlivanja boje dok se čaj rastvara. Odavno sam se pitao da li bih uspeo da fotografišem to – i večeras sam najzad pokušao. Evo rezultata:

Fotografija dana za 29. april 2011.

Nije bilo lako: ova fotka je uhvaćena negde u prvih 4-5 sekundi nakon što sam usuo vodu u šolje. Ima jako malo vremena da se uhvati razlivanje: obratite pažnju koliko je različita “scena” u levoj i desnoj šolji; a samo nekoliko sekundi koliko je trebalo da grunem vodu u desnu šolju, u levoj se boja skoro već ujednačila. Već na sledećoj ekspoziciji, možda pet sekundi posle ove, efekat je izgubljen.

Pošteno, rezultatom nisam zadovoljan, jer na njoj postoje najmanje tri eksplicitne greške (svetlo, oštrina i kompozicija). Ali baš namerno objavljujem ovu fotku – između ostalog i zato što projekat “jedna na dan” predstavlja dnevnik, pa ću se podsetiti da pokušam ponovo kad-tad. Kad budem pokušao ponovo, biće to jedna šolja, bez onog blesavog tanjirića ispod, drugačije ću aranžirati svetlo (difuzno svetlo na slici je fluorescentna svetiljka koja non-stop radi u kuhinji), a imam ideju i kako da usporim proces razlivanja (baš da vidim koliko se sećam teza o Braunovom kretanju iz osnovne škole).

Dakle, eksperiment ostaje otvoren.

Preko svake verovatnoće

Negde sam, davno, čuo ili pročitao: verovatnoća da vas grom udari jednom u životu je dovoljna da bi trebalo da se zabrinete. A šta onda da kaže ovaj jadnik?

Njega je grom lupio dvaput… u četrdeset sekundi.

 

A onda je otišao kući.

Sad sledi ono pravo pitanje: da li je ovaj čovek baksuz ili srećković?

(Via)

Zapanjujuća fotka

Ne mogu da prenesem sliku jer me copyright sprečava, ali mogu da vas uputim na nju.

Mislim da sam vam već pominjao sajt 1x.com. Taj foto portal pohodim redovno, a čak sam našao i “prljavi” način da skinem i arhiviram sve fotografije odande. Od ne znam ni ja koliko foto portala koje sam posetio do sada, ovaj nije prevaziđen po kvalitetu (ne računam profile raznih profesionalaca i neke izuzetne, ali fahovski usko orijentisane portale).

Jutros sam zatekao fotku koju ne mogu da prepričam.

Posetite i ceo profil ludaka koji je autor te fotke. Lik je očigledno sklon bizarnim aktovima, što nije svakom po volji. Ali te fotografije su vredne uvažavanja barem zato što su tehnički besprekorne.

(Via)

Art Project, powered by Google

Zamislite tehnologiju koja se koristi za Google Maps Street View u kombinaciji sa najkvalitetnijim mogućim fotografijama odabranih objekata. Sad tu zamisao smestite u neke od najčuvenijih galerija na svetu. Rezultat je takav da zastaje dah.

Ne znam koliko bi čovek trebalo da bude tvrd na srcu i pameti, pa da ostane imun na izvedbu inicijative Art Project. Za to sam saznao tek pre nekoliko dana, nakon što mi je prijatelj skrenuo pažnju. Već prvi “letimični” pogled na sajt mi je oduzeo dva dragocena sata, i to sam se doslovno silom naterao da prekinem pregled, jer sam imao druge obaveze.

Reč je o inicijativi koju je Google sproveo sa (zasad) šesnaest čuvenih galerija. Kada izaberete galeriju iz prostog menija, naći ćete se u virtuelnom prostoru i moći ćete da šetate njime. Prava pikanterija počinje ako vidite znak plus pored slike ili ako odaberete neku od slika sa posebnog menija pored odabrane galerije: prelazite u režim detaljnog pregleda slike u potpuno vernom prikazu boja. A koliko je detaljno, pokazaću vam na jednom primeru. Elem, znate li sa koje je slike uzet ovaj detalj?

Detalj preuzet sa slike na sajtu http://www.googleartproject.com

Ne, ne bih znao ni ja (usput, ovo nije najveći zum!)… Ali, očigledno je: vide se svi detalji koje je ostavila četkica na platnu. Obratite pažnju i na teksturu tkanine koja probija.

Nastavite sa čitanjem… “Art Project, powered by Google”

Moja domovina

A šta tu ima veliko da se priča, reče autor i odreknu se dijaloga… Fenomenalna kinematografska minijatura Miloša Radovića iz 1997.

Auh, brate.

Postoji samo jedna loša misao koju ovaj film izaziva, iako to zapravo nije krivica autora. Elem, više je rečeno u ovih desetak minuta nego u deset prosečnih srpskih filmova iz poslednjih godina. A ako vam nije stalo do toga, uživajte u perfektnim kadrovima i ugledajte se na protagoniste filma.

Miloš Radović je važan čovek. Da iskoristim priliku i sad pomenem ono što sam zaboravio prekjuče: on je, takođe, autor one minijature “Iznenadna i prerana smrt pukovnika K. K.” u kojoj postoji… Jeste li prebrojali kadrove? Niste? Prebrojte ih sad!

(Via)

Fotografija dana, 28. april 2011

I po ko zna koji put, fotka dana je drugačija od zamišljene, ali se sama namestila.

Sticajem nekih okolnosti, večeras sam bio prinuđen da provedem dva sata u kolima, vozeći po nekakvoj kišici; baš neprijatno vreme da se provede za volanom, ali ajd’ sad. Dok sam se vraćao kući, kiša je uglavnom već stala i tek poneka kap bi se zadržala na vetrobranu. Imao sam vremena da razmišljam kako bih to uslikao, a to sam i uradio čim sam stigao kući. I  evo je:

Fotografija dana za 28. april 2011.

Napravio sam pet ekspozicija, ali prva se pokazala i najboljom, jer sam odmah uradio sve što je trebalo: makro režim, ručno fokusiranje zbog slabog svetla, “filmski” izrez 16:9 i minimalna intervencija nad bojom i kontrastom.

Motiv nije bogzna šta – to je detalj u dvorištu – ali cilj je postignut. Prava prilika bi bila da slikam nešto u istom aranžmanu, ali po danjem svetlu i tako da motiv zamućene pozadine bude prepoznat kao neko poznato mesto.

Nije se šaliti sa Lukom Brazzijem

Najpre bi čovek pomislio: slika k’o slika. Neko će se i setiti imena lika iz filma The Godfather. Ja sam se setio odmah, jer odavno pripadam klubu obožavalaca Luke Brazzija.

A onda tek primetite da Luka Brazzi zapravo mrda.

...And may their first child be a masculine child...

Ovaj animirani GIF je pokupljen sa tumblr bloga na kome ima još bisera iz poznatih filmova. Neke od ovih animacija su baš strefljene, poput ove, ove i ove. Brrrr!...

(Via)

Omladina na selu zimi

Jedan od najboljih pakovanih dokumentaraca koje sam u životu gledao: Želimir Žilnik u akciji. Tačnije, u totalnoj akciji.

Svaki sekund vredi. Gledajte i slušajte pažljivo.

Moj lični favorit: onaj što izigrava Erica Burdona na oko 7:00 Peace I onaj na 8:50 što je sluš’o on tu kritiku… Smile with tongue out I da ne zaboravim onog što je dostigao zen. Party smile

(Via)

Fotografija dana, 27. april 2011

Trebalo je zateći se na pravom mestu u pravo vreme… Lažem k’o pas: ovo je uhvaćeno apsolutno slučajno. Štaviše, nisam primetio ključni detalj dok sam slikao mnogo veću scenu.

Fotoaparat je bio u kolima, i hteo sam da slikam neki detalj na benzinskoj pumpi dok sam točio gorivo. Dok sam se tako premišljao, slučajni odsjaj preko nekih krovova me podseti da je u grad stigao luna-park. Pet minuta kasnije, bio sam tamo i slikao u sumrak, bez blica, iz ruke. Bio sam apsolutno siguran da ću uhvatiti nešto vredno štekovanja u projekat “jedna na dan”.

Nije bilo gužve: to tek za vikend, kad ću opet da odem tamo u večernjim satima, ovog puta sa tronošcem, a već imam 99 planova. Večeras sam se orijentisao na autodrom, a imam petnaestak fotki od kojih su bar tri vredne dalje obrade… Međutim, u jednom većem kadru uhvatim ovo:

Fotografija dana za 27. april 2011.

I šta da vam kažem: kad sam prepoznao ovaj izrez, odložio sam obradu svih ostalih fotki. Što bi rekli stari Egipćani: to je to! Hot smile