Utovar nedeljom, 21. oktobar

Da li sam ja nešto prespavao ili je počela masovna prodaja bivših političkih saveznika? Možda bi trebalo da se stidim što ne čitam novine niti gledam redovno TV dnevnike, ali ja sam lud k’o struja, pa se time zapravo ponosim…

Koliko li ćemo još informacija o Sir Oliveru čuti ovih dana u vestima? Toliku predstavu prave od njegovih tobožnjih grehova da sam sad manje-više siguran o čemu je reč. On je izvukao kratku slamku i sad služi za odstrel. Ostali su zaštićeni demagogijom, jer bez obzira na to što vidite svojim očima, vi nemate pravno valjane dokaze protiv drugih. Niste imali ni protiv Sir Olivera.

Halo Bing? Kako brat? U bolnici? Pretukla ga bakica kojoj je pokušao ukrasti vrećicu kokica? Nema stila momak!

Ostaće stara škola na snazi. Ako su vladajući išta naučili od prethodnika, to je da nikako ne treba dozvoliti da se desi Šesti Oktobar.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 21. oktobar”

Zašto Crkva nije deo sistema PDV?

Malo je rasprava bilo na zadatu temu. Ćutanja su mnoga a razlozi nejaki, kako jednom reče čika Jova Zmaj.

Želim ovim tekstom da unesem malo humora u problem – i da se tako samog problema podsetimo, jer ćemo jedino tako jednom i da ga rešimo.

Dakle, zašto Crkva nije deo sistema PDV? Trenutne posledice znamo, pa zato posmatram problem iz drugog ugla: šta bi se desilo kada bi Crkva postala deo sistema PDV?

Da bih razmatrao ovaj drugi ugao kako treba, prizivam u pomoć braću Ruse. Davno, davno, u jednom ruskom listu (čini mi se Gazeti), objavljena je humoreska Događaj iz vojničkog života. Tekst tužno komičan i komično tužan, zapao je za oko Dušanu Radoviću, koji ga je sačuvao da bi ga njegov sin Miloš pretvorio u kratki film Iznenadna i prerana smrt pukovnika KK.

U najboljem maniru holivudskih paralelnih radnji, i moj otac Vukota je sačuvao isti tekst, da bi ga njegov sin Miloš pretvorio u… Ma, šta se ja pravdam. Uživajte svi!

Smer je bitan

 

Nastavite sa čitanjem… “Zašto Crkva nije deo sistema PDV?”

Utovar nedeljom, 14. oktobar

Gledam, slušam i ne verujem da se dešava…

Kukuruz je loše rodio, pale akcije BMW-a, EU odobrava perverziju na ulicama, a ovog psa nema ko da našminka. JESMO LI SE ZA TO BORILI?Pritisci rastu: navodno će Nemačka zatražiti ukidanje bezviznog režima za mene i moju porodicu, e zato što su neki ljudi, skrajnuti na marginu društva, pre izvesnog vremena odlučili da iskoriste darežljivost država EU. Ne bi to bilo tako strašno da se onda nisu osokolilli da traže politički azil, ne kapirajući da se azil na lažnjaka ne može dobiti, ali se mogu dobiti penali u državi.

Niko ništa ovde neće preduzeti. Možda će neki od sledbenka fašističkih tendencija u Srbiji već naći načina da provede kontekst mržnje svakoj priči. Svi će nešto da mrsomude i da se prave blesavi, a ja ću da trpim. Oh @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@!

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 14. oktobar”

Утеривање

Сироти мали хрчкиГледам низ своју улицу… накупило се кола. И већина има гараже, имам чак и ја, али се нешто не сећам да сам видео неког да баш утерује кола у гаражу. Добро, тамо у тзв. “новоградњи” из шездесетих и седамдесетих, тамо морају. Куд би иначе с колима, нема места другде. Ове нове новоградње, са два-три спрата и двадесетак станова, или имају заједничке гараже у подруму, ако су баш на тесном плацу негде у центру, или немају никакве, ако је авлија довољно велика.

Ово гаража по улици што видим, скоро све је претворено у некакве радионице, или збирке. Баш као на том западу, у гаражи се држи свашта, па чак и кола ако за њих другде нема места.

Што су онда људи зидали толике гараже? И што их данас не користе за оно за шта су их наменили? Шта се променило?

Nastavite sa čitanjem… “Утеривање”

Utovar nedeljom, 7. oktobar

Dok dlanom o dlan, četvrti frtalj godine. Može li to malo lakše, braćo draga?…

Ne plašim se godina. Nije me uplašilo ni to nekoliko sedih što mi iznikoše u poslednje vreme. Plašim se da neću postići sve što sam hteo. A onda, u retkim časovima napada lucidnosti, setim se da svakako neću postići sve što bih hteo. Na meni je, pak, da postignem sve ono što budem mogao. Iz tog razloga, dosta je bilo priče “kako bi moglo da bude” (ili “kako će biti”, u slučaju da radite u Microsoftu). Preduzeo sam neke korake, pričaću vam o njima kad postignem neki rezultat. Ako uopšte uspem da se udomim na mestu o kojem pričam već deset godina, jer izgleda u zemlji Srbiji čak i nudioce usluga moraš vući za rukav da ti uzmu pare. Green with envy

Ja sam sebi makar našao kreativnu zanimaciju...

A vi? Šta ste 2012. godine učinili da unapredite sebe?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 7. oktobar”

Iskušenja povređenih verskih osećanja

Šta, zapravo, čuvaju toliki policajci?

Agresija i kako je stećiŽivimo u društvu koje je natopljeno agresijom. Ministri najavljuju odlučne borbe, tužioci iznose dokaze u medijima, razne grupe oštro reaguju. Stvorena je atmosfera u kojoj je brzina reagovanja mnogo važnija od promišljanja nad rečima, do te mere da se promišljene reči diskvalifikuju nedovoljnom brzinom pojavljivanja. Kao da je mišljenje na bilo koju temu nešto što iz čoveka izbija spontano, trenutno. Nije tako, naravno. Posebno ne kada mišljenje treba imati o nečemu što je toliko besmisleno da čoveka izbacuje iz ravnoteže.

Ove subote je trebalo da se održi Parada ponosa, koja je ove godine trebalo da preraste u Pride Week, Nedelju ponosa. Pa, šta je sve to, zapravo?

Nastavite sa čitanjem… “Iskušenja povređenih verskih osećanja”

Utovar nedeljom, 30. septembar

Granica je nebo, kažu letači. A oni koji izgledaju kao da traže mir u fermentima voćnog šećera udaraju na patriotizam kao novi ekonomski model za spas bankrotirane države. Nema tu neke politike, da se razumemo: sve je to pošalica. I to veoma ozbiljna.

Triput HIK za našeg premijera: HIK! HIK! HIK!Kaže Crvenooki kako je otvaranje novih radnih mesta najveće herojstvo i da je onaj ko otvori novo radno mesto najveći Srbin. Nije bilo reči da li to znači da oni koji nisu srpske nacionalnosti tim činom postaju Srbi, a pogotovo je zaboravio da navede da li pripadnici drugih kongregacija treba da se pokrste u pravoslavnoj crkvi.

Dakako, on je bezbedan, jer ovo nije demokratska nego partokratska država. Drugim rečima, ovaj galeb će završiti u paprikašu na slavi one pevaljke.Sisoje je sad nakupio već dovoljno budalastih izjava da bismo mogli da razmišljamo o tome koliko je pametno još ga trpeti. Neko ko je već po drugi put došao na visoko mesto u državnoj politici samo tako što je bio klin u osovini političkog potkusurivanja svakako bi trebalo da prestane da odaje utisak alkoholisanosti u radno vreme – a radno vreme premijera je uobičajeno 24 sata na dan.

Zapravo, loše ja to kažem. Bilo bi dobro da se pokaže da je bio pijan kad je izgovarao sve ono što je izgovorio u poslednje vreme. Jer, ako je bio trezan, onda je to strašno: bahatost koju on pokazuje u poslednje vreme prevazilazi okvire ponašanja koje može da se toleriše.

Dakako, on je bezbedan, jer ovo nije demokratska nego partokratska država. Možda mi čak pošalje svoje da popričaju sa mnom, čisto da me tzv. provere i pokušaju malo da poplaše. E baš da vidimo. Živ sam se usr’o.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 30. septembar”

Goran Savić, R.I.P

Levi, prenartpani tas Bezumnog takozvane Vojske Srbije, alotropske modifikacije vojski državne zajednice Srbije i Crne Gore, SR Jugoslavije i SFRJ, dobio je još jedan teg.

Život mladog Gorana Savića je ugašen padom aviona kojim je upravljao. Istraga će najverovatnije pokazati da major Savić nije kriv za ovu nesreću. Konačno, mogao je da iskoči, ali nije; usmerio je avion van naseljenog dela Stare Pazove, koliko je to bilo u njegovoj moći. Istraga će verovatno pokazati da su krivi mehaničari. Možda će otići na vojni sud, možda će biti prekomandovani, možda u zatvor, možda će dobiti otkaz. Istraga će verovatno trajati dugo, predugo. Doći će nove vesti, i nikoga izuzev jedne male, uništene porodice neće zanimati njen ishod.

Nastavite sa čitanjem… “Goran Savić, R.I.P”

R.I.P. Herbert Lom

Juče je preminuo Herbert Lom, engleski glumac češkog porekla. Taman je napunio 95, što su čestite godine. Pošto vi sad ne znate ko je to, a usput ću i ja vama da priznam da ne bih znao da nisam imao pomoćne reference, hajde da kažemo ovako: bez obzira na to što je imao dugu i izuzetno bogatu glumačku karijeru, svi odreda ga znamo kao legendarnog inspektora Drajfusa iz filmskog serijala Pink Panther, čoveka koji je doživeo nervni slom zbog inspektora Kluzoa.

Nastavite sa čitanjem… “R.I.P. Herbert Lom”

Traktat o licemerju

Tamo gde se nalazi nevidljiva granica između saosećanja i razumevanja, nalazi se i jedan puteljak kojim idu ljudi koji se odriču dostojanstva zarad zarade, a možda i nekih daljih, još manje časnih ciljeva…

Dugo sam se pitao gde je kvaka sa onim likom koji je iskoristio svoj fizički hendikep i svoju očiglednu blagoglagoljivost i usmerio ih na naplatu mehanizma verbalne estrade. A onda sam tek jutros naišao na ovaj opravdano besni tekst. Pogodio me je iz više pravaca: najpre zato što je to napisala osoba koja je i te kako pozvana da kaže nešto o tom pitanju. A zatim zato što nisam odmah nastupio sa sopstvenim mišljenjem, a imam ga od samog početka. Kada bih znao zašto sam oklevao, objasnio bih to najpre sebi samome. Ne, nije nikakva gužva posredi; verovatno je reč o tome da sam u određenom trenutku zažmurio na jedno oko i sad sam zbog toga ljut na sebe.

Naivnost je sve lakše zloupotrebljavati što je lakše predstaviti se svetu kao mučenik. A još bolje – kao bivši mučenik. A još bolje i od toga – kao neko ko je u svom mučeništvu, tačnije posle njega, doživeo nekakvo nazovi-prosvetljenje, pa sad ima šta da kaže ostalima. Znate, verovatno, o kome pričam.

Nik Vujičić govori na Pravnom fakuletetu. Fotografiju sam ukrao bez ičije dozvole sa sajta koji je takođe već ukrao tu sliku od Tanjuga.

Da se razumemo: u redu je to što je taj lik našao model za zaradu. Nije u redu to što je taj model postao predložak za egzibicionizam koji se svetu predstavlja kao univerzalna pobeda nad nesrećom. Ne, ta slika je ipak višedimenzionalna. Taj Vujičić je našao svoj mir, što je dobra stvar za sve. Usput je našao i početni kapital za motivaciono govorništvo kao izvor čestite zarade, što je dobro za njega. Međutim, on je to podigao na nivo koji je najnoviji vid hipnotisanja gomile u najgorem maniru new age ideologije, što nije nešto što ću prihvatiti.

Isti sam kao i vi, rekao je Nik Vujičić na početku svog predavanja. Odlično. To mi daje pravo da napišem ovo što ću napisati.

Nastavite sa čitanjem… “Traktat o licemerju”