Poslednja rolna filma Kodachrome

Kodachrome je obeležje jedne ere u fotografiji: ovaj kolorni film za fotografiju je bio toliko popularan da mu je čak i Paul Simon spevao pesmu. Međutim, vreme romantike je iza nas: danas svaka šuša ima digitalni fotoaparat, pa onda slika nekakve klikere i to prikazuje svetu kao da je bogzna šta (“Čim se luda se ponosi, pametan se stidi…”). Međutim, ima onih koji su radni vek proveli koristeći taj film. Valjalo bi pitati njih kako se osećaju… Tokom 2009. godine, poslednja rolna pozitiv-filma Kodachrome 64 je sišla sa proizvodne linije. I to je to, nema više. Nikad više.

I šta sa tom rolnom? Nije red da prođe bez pompe.

Dali su je pravom čoveku u ruke i rekli mu da snimi šta god hoće, gde god hoće. Steve McCurry je autor one fotografije devojke izbeglice koja se nalazi na najpoznatijoj naslovnoj stranici u 125 godina dugoj istoriji časopisa National Geographic. A pre i posle te čuvene fotke, McCurry je napravio nebrojeno snimaka tokom tridesetogodišnjeg manje-više stalnog angažmana za ugledni časopis. A šta je čuveni fotograf uradio sa tom rolnom filma, pogledajte u ovom dokumentarcu.

Nastavite sa čitanjem… “Poslednja rolna filma Kodachrome”

Palačinkomat

San snova, suza u oku: mašina koja se aktivira u času kad koka snese jaje, a zatim ispeče palačinku. Prati pažljivo.

Navodno, inženjerima je trebalo dvesta sati da naprave ovo sokoćalo i još oko sto sati da ga testiraju i kalibrišu… I hiljadu sati da svare palačinke koje su pojeli tokom testa, verovatno.

Više informacija: ovde.

Minijaturni aerodrom…

…I to sve sa poletanjem i sletanjem aviona. Pogledajte bar malo.

Ova instalacija je deo sistema Miniature Wunderland, koji se nalazi u Hamburgu, na istom mestu gde i najveći model železnice na svetu, o kome smo odavno pisali na Suštini pasijansa.

Moj lični favorit: sletanje u “večernjim časovima”. A ako ste željni preterivanja, na raspolaganju je i drugi deo video-zapisa sa ovog mesta.

Kako se parkira bicikl

A sada će braća Japanci da nas nauče kako se vrši parkiranje biciklova.

E, boktemazo, šta je sa ovim svetom! Nekad smo bicikle ostavljali uz bagrem, nismo morali ni da ih zaključavamo, posle su izmislili soške i razna druga čuda, pa smo posle i ključeve za bicikle morali da koristimo… Ali ovo je već mnogo, da ne kažem i nešto gore.

Ples na vetru

Na prvi pogled zanimljivo, banalno govoreći. A zapravo poezija pokreta.

Komentar uz ovaj video je glasio da taj čiča često pušta zmajeve u tom parku u Vankuveru. To je Ray Bethell, nekad višestruki svetski šampion u puštanju zmajeva. Navodno, on je sasvim gluv, ali očigledno ume da razgovara sa vetrom. Mnogobrojni posmatrači drže ruke u vazduhu dok mu tapšu, jer žele da on vidi koliko su oduševljeni.

A duet cveća iz opere “Lakme” je čist bonus…

Nastavite sa čitanjem… “Ples na vetru”

Kako fotografisati rajsku pticu

Ako ne pratite iskustva fotografa specijalizovanih za rad u prirodi, onda verovatno i ne znate kakvim iskušenjima se oni podvrgavaju. Pogledajte ovaj kratki video-zapis iskušenja kroz koje je prošla jedna mala ekipa u nameri da u objektiv uhvati jednu, ali vrednu fotografiju rajske ptice.

Nema ovde ništa da se oduzme ili doda, osim da vas podsetim da bi bilo dobro da pogledate ovaj kratki film u HD verziji.

A fotografija je bila vredna truda…

No, ima još: ovde možete pogledati, a u decembarskom National Geographicu pročitati o neverovatnom projektu koji su preduzela dvojica ljudi. Trebalo im je devet godina da fotografišu svih 39 varijeteta rajske ptice! Rezultat je vredan divljenja.

Kad si ovisnik o adrenalinu…

…onda nema druge nego da kombinuješ elemente kako bi dostigao dovoljno jako uzbuđenje. Obrati pažnju na dvojicu ludaka…

Poseban detalj je onaj zvučni: mikrofon na digitalnom fotoaparatu je nezaštićen od vetra.

Da me ne razumete pogrešno: ne bih ja ovo probao: meni se zavrti u glavi i prođe me jeza i kad pogledam preko ograde balkona na prvom spratu. Nego patim od zavisti: neko ima dovoljno spokoja u životu da se baci i na takve stvari. Joie de vivre…