Upoznajte adrenalinskog majstora.
Ne mogu da premerim koliko je ovo rizično (ili nije), jer perspektiva je ozbiljno narušena širokim uglom objektiva na toj kameri. Sve deluje dalje nego što zaista jeste.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Upoznajte adrenalinskog majstora.
Ne mogu da premerim koliko je ovo rizično (ili nije), jer perspektiva je ozbiljno narušena širokim uglom objektiva na toj kameri. Sve deluje dalje nego što zaista jeste.
Šta da vam kažem: neki ljudi su neverovatno talentovani, ali ne znaju šta da rade s tim talentom. Tačnije: nisu znali šta da rade sa svojim talentom, a onda je nastao youtube.
Ne sumnjam: u nekim krugovima se verovatno već sad ispredaju priče o tome kako je tamo neki iz Donje Prćilovice odsvirao Treći branderburški koncert – rovokopačem po plastičnim buradima.
Verujem, zašto da ne verujem. Jedino čekam da se pojavi na jutjubetu.
Znate šta: red je da čestitamo s obzirom na to koliko ga koristimo na Suštini pasijansa.
Na današnji dan pre sedam godina, 15. februara 2005, registrovano je ime domena youtube.com i osnivači su počeli sa pripremom portala za objavljivanje video sadržaja. ![]()
Stvari su se odvijale takvom brzinom da to bilo teško pratiti. ![]()
Gugao se trudi da čini sve što rade i druge velike kompanije: da se dodvori lokalnom tržištu. Evo nama lokalne škrabotine.
Recept najuspešnijeg poslovanja danas uobičajeno glasi “posluj globalno, deluj lokalno”. Taj koncept je toliko važan da kompanije samo na lokalizaciju online sadržaja daju enormne sume. Rekao bih vam koliko Google troši samo na lokalizaciju Monetization servisa (AdWords, AdSense, Analytics i prateći programi) na grupu jezika u kojoj je srpski. Ali nemam tačnu potvrdu iznosa, a pride imam interes u toj priči, pa ne smem da komentarišem osim što ću vam reći da je to čestit sedmocifreni iznos svakog meseca.
E, sad na red dolazi novi nivo lokalizacije, a to je lokalno delovanje. To je nešto što prodavci magle i sumaglice nazivaju “politika prisustva”. U tom trendu delovanja, Google je danas lansirao doodle povodom Dana državnosti Srbije.

I kao što reče PoZZdravljač, koji mi je prvi i skrenuo pažnju na ovo, malo previše liči na one kvazinovčanice iz perioda hiperinflacije; dodajem tome: liči na one papiriće koji služe kao novčanice za monopol. Kakve veze ove monohromatske šare imaju sa Danom državnosti, meni baš i nije sasvim jasno. Deluje nejasno, otaljano i bez ikakve druge asocijacije osim pomenutih, a to sa Danom državnosti nema veze.
Na stranu što je kompanija Google još na početku procesa lokalizacije odlučila da ne lokalizuje ime svog brenda, tako da je ovaj nastup ispao čist promašaj.
Pošteno, ovo je prvi Google doodle koji mi se uopšte nije dopao.
Danas je Sveti Valentin, zaštitnik zaljubljenih u katoličkoj ikonografiji. Google je u to ime napravio prikladan crtać koji služi kao doodle.
Sveti Valentin je bio mučenik ranog hrišćanstva iz trećeg veka. Različita su tumačenja zašto se baš 14. februar povezuje sa time da taj dan bude Dan zaljubljenih, a meni se dopala ona veza sa paganskim bogom plodnosti Luperkusom, koji je obeležavan 15. februara. Inače, dan Svetog Valentina je izbrisan iz kalendara 1969. godine kao “crveni” u nameri da se zamagli važnost onih za koje ne postoji valjan skup istorijski utemeljenih veza (baš da ne kažem “postojećih činjenica”).
No, ne mari: preuzeli su trgovci, jer se taj dan perfektno smestio između Božića i Uskrsa, a gde ćeš bolji hajp za prodaju raznih gluposti nego da gađaš direktno u religiozna osećanja. Vremenom se i ta religiozna nota izgubila, pa su trgovci upotrebili instrumente globalizacije da prodaju muda za bubrege i u nekatoličkom svetu. I tako, mic po mic, i u Srbiji se obeležavaju Dan Zaljubljenih, Dan Veštica i slični za nas irelevantni datumi – kao predmet povećanja prometa u prodavnicama, kafićima, restoranima i turističkim agencijama.
Google je napravio animaciju koju je preko youtube servisa okačio kao doodle za Dan zaljubljenih, time se eksplicitno pridružujući metodologiji potrošačkog društva. Vrlo dobro natempirano, pesmicu peva Tony Bennett, posledni preživeli veliki crooner, koji potkraj svog života beleži vrh popularnosti (sinoć je dobio nagradu Grammy za duet sa danas pokojnom Amy).
Pričica u crtaću je neverovatno zanimljiva. Najpre on nju voli, a ona njega ignoriše.

Upoznajte idiota meseca.
Ne pokušavajte da ukapirate Norvežane. Zametan je to posao, bez mogućnosti da ga privedete uspešnom kraju.
Ne mogu da izdržim. Moram da ispravim jednu nepravdu.
Znam, tužno je i patetično sad to potezati. O mrtvima sve najlepše i ostale gizdave parole koje nisu ništa drugo nego kliše.
Znam i to da svetom hodaju lenji mozgovi, a to je strašnije od smrti jedne pevačice koja je deset godina hodala stazom samouništenja i najzad uspela u nameri. Posebno me je isprovocirala nepažljivo izrečena i nehotično pogrešna kvalifikacija moje školske drugarice, koja je na fejZbuku napisala:
Ostavila je pesmu za sva vremena..
E, pa neće biti. Nije Whitney Houston ostavila nikakvu pesmu. Koliko znam, ona u životu nije napisala nijednu pesmu – pevala je ono što joj drugi napišu. U slučaju o kome je reč, ona je ostavila svetu jednu nezaboravnu interpretaciju. I to je to. Ne, to nije bilo malo. Ali da se zna ko kosi, a ko vodu nosi.
I zato, sasvim nehotice se navadih da delim pamet okolo, kao da je imam previše, Bože me prosti. Želim da vam skrenem pažnju na jednu lepu i važnu pesmu iz 1974. godine, u izvedbi autorke.
Jesmo li se razumeli?
More šumi kad može. A kad ne može da šumi, onda škripi.
Neću ni da znam koja je temperatura tamo.
Da li ste znali da je termin “karneval u Veneciji” zapravo pleonazam? Ono u Veneciji je karneval, a sve ono na drugim mestima u svetu je nazvano po tom tradicionalnom događaju.
Istorija karnevala je vezana za Veneciju: to su poklade koje obeležavaju kraj zime. Počinju 40 dana pre Uskrsa i traju deset dana. A ime carneval je poteklo, najverovatnije, od latinskog carnem levare ili carnelevarium, što znači “bez mesa”, “odbaci meso”. To ima smisla u perspektivi početka Velikog posta, pogotovo po jednom od etnoloških tumačenja posta, koje povezuje uzdržavanje od hrane sa krajem zime i suočavanjem sa nedostatnim zalihama pre nego što dospe prva sledeća sezona sveže hrane.

Mada se zvanično smatra da je tradicija otpočela dosta kasnije (pogotovo zbog čuvenih umetnički obrađenih maski, koje se koriste tek od 15. veka), karneval je još u 12. veku zamišljen kao period “kontrolisanog ludila” kojim su vlasti kanalisale ponašanje podanika Mletačke države, tad već veoma jakog trgovačkog entiteta u Mediteranu i Evropi. Ideja karnevala je bila prilično plemenita: hodajući pod maskom i krijući svoj identitet kao legitimni izraz u toku perioda karnevala, svako je mogao da radi i kaže šta hoće, ne trpeći nikakve posledice koje bi inače trpeo ako bi narušio ograničenja svog staleža.
Lep i čist dan – reče baja, sede na motorne sanke i za ovolicko izbeže katastrofu.
Lepo od njega što je pri kraju bio iskren.