Šta da kaže vlasnik (tačnije: stanodavac) ovakve mačke?
Obrati pažnju na muziku.
Nije mi se dalo. Poslednja dva mačka koja sam imao bili su tako glupavi da smo ih zvali Šaban i Smrda.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Šta da kaže vlasnik (tačnije: stanodavac) ovakve mačke?
Obrati pažnju na muziku.
Nije mi se dalo. Poslednja dva mačka koja sam imao bili su tako glupavi da smo ih zvali Šaban i Smrda.
Ovo boli kao prstom u oko.

Citat dana dolazi od mislioca, matematičara, istoričara, kritičara društvenih pojava (sve to kroz vizuru nekog ko se gadi na idealizam), autora nad čijom knjigom “ABC teorije relativiteta” sam proveo celo jedno leto kad sam imao nepunih jedanaest (a da nisam ličio na onog malog iz crtaća o petlu Sofroniju), kritičara sa kičmom koji je imao hrabrosti da kaže i ono što njegovi sunarodnici nisu smeli.
Problem sa svetom je u tome
što su budale i fanatici uvek sigurni u sebe,
dok su mudri ljudi tako puni sumnje.
Bertrand Russell
Možda bismo sad mogli da lamentiramo nad sudbinom sveta, jer suma inteligencije na planeti je konstantana, a broj stanovnika rapidno raste. Možda bi se neko setio da zli nisu glupi, a s obzirom na to da zlo dominira, to znači da ipak pametni vladaju. Problem je, pak, u tome što nam budale kroje atmosferu svakodnevice, što dvojica takvih mogu da nadglasaju stotinu drugih i što od njihovog terora naš životni prostor vremenom postaje sve uži.
Primere ćete naći svakodnevno. Mnogo ih je i izazivaju tugu. Imam puno primera i rekao bih da je bolje da vas ne podsećam na njih; ali onda će ispasti da ne znam o čemu to pričam. Pa dobro. Evo tri primera samouverenih budala: prvi, drugi, treći (treći je blokiran, prim. Grba 28.2.2012.). Predlažem da ih ne proverite, ali referenca je slobodna.
Dovoljno, zar ne? Ma, i previše.
Za ovu ujdurmu krivi su isti oni koji su bacili auto iz aviona i okačili ga na bandži. Elem, viralna reklama za tamo neki Čavrlot (ili beše Šerpolet).
Tri, četr:
Vesela neka družina. Kad bi umeli tako da odsviraju šta god požele, e to bi bio posao. Ovako, postoji osnovana sumnja da su ta četiri meseca pripreme i četiri dana snimanja bili frizirani za rezultat…
Zašto institucije države dozvoljavaju javašluk na tržištu? Hoće li neko najzad sprečiti lažno oglašavanje? Pa nije valjda da treba da prodamo dupe Evropskoj uniji da bi to bilo uređeno?
Ne mogu da odolim, moram da prenesem jednu prepisku sa fejZbuka koju sam video silom prilika. Reč je o firmi koja prodaje nekakve cipele na koje se današnja omladina loži. Beli kvadrat je predstavnik prodavca na fejZbuku.

Deco, deco! Navlači vas banda lopovska. Neistinito reklamiranje treba da prijavite Udruženju za zaštitu potrošača i tržišnoj inspekciji. Na stranu laganje na koje je PR sirotica naterana za platu koja je mnogo manja od cene laganja (nema veze za nju, shvatiće vremenom, daće otkaz, doći će druga). Sad je poskupelo zbog rasta kursa dolara. Posle će da poskupi zbog rasta kursa jena, a nešto kasnije zbog rasta cene nafte, kukuruza, kafe i praziluka na svetskim berzama.
Dobro pomenuh kukuruz. Znam kako bih osmislio kaznu u vidu društveno korisnog rada za takve lažove i lopove.
Ne potcenjuj značaj umetnosti u svakodnevnom životu. Umetnost ne postoji zato da bi bila lepa i da bi učinila trenutak zabavnim: to je posao kiča. Umetnost je tu da motiviše, da pokreće sa mrtve tačke, da budi, pa i da provocira – zašto da ne. Ali ne ovako.
Ima već neko vreme kako sam negde, biće da je ovde, natrčao na ovu sliku:

Ukoliko poznajete rad Pieta Mondrijana, prepoznaćete parafrazu na ovom sendviču. Reagovao sam momentalno, ali misao se menjala ko zna koliko puta. Uglavnom, u stanju sam da rekonstruišem tok sopstvenih misli o ovoj fotki, i to na onim tačkama na kojima se misao zadržavala neko vreme…
Ne dve hiljade pereca, nego dve hiljade pataka. I nemoj da skrećeš pažnju… Ne, nisu perece i “kako ćete vi to prodati”, nego prosto – patke, izeš mi jednu.
Krenule patke na Woodstock…
Zašto? Zašto? Zašto nam to činite? Kud se dede vaš legendarni autorski integritet, gospodine Scott? Zašto želite da upropastite svoj magnum opus?
Šuška se o pripremi nastavka filma Blade Runner. Kad sam prvi put to pročitao, mislim da sam se pljasnuo po čelu i glasno opsovao.
Kako se to nastavlja završena priča?
Jeste, bilo je milion raznih pitanja, pogotovo posle onog pomalo uvredljivog teksta u pozadini koji je, mimo želje autora filma, dodat u postprodukciji da bi, tobože, objasnio svaku scenu – što je vređalo inteligenciju svakog ko je iole upućen u žanr°. Koristeći uticaj koji je stekao tokom godina, reditelj Ridley Scott je osvetlao obraz da povrati prvobitnu ideju pravog, čestito spakovanog filma u postupku film noir (i pritom ne mislim na sliku, nego na atmosferu). Ono izdanje koje je objavljeno 1992. godine, ispravilo je neke nepravde, ali je film zapao u limb kada je ubrzo potom nestao sa bioskopskog tržišta, a kvalitet VHS izdanja bio ispod svake kritike. Tek je “konačna” verzija, audio-video remaster iz 2007, učinio pravdu ovom značajnom filmu. I tada smo mislili da je pravda pobedila: priča je završena i nemamo više zbog čega da se brinemo. Čak je i Ridley Scott najzad razrešio glavnu sumnju: jeste, Dekard je takođe replikant iz serije Nexus; štaviše, on je šesti iz one ekipe.
E, vraga.
Zaista ne znam u čemu je fora, ako je fora. Dečko je u stanju da zamisli simfonijski komad i da ga potom sjuri u partituru za par sati. Pogledajte, pa sudite sami.
Dobra vest u svemu ovome je da se mediji nisu previše primili na informaciju o ovom dvanaestogodišnjem monstrumu, pa je bilo nade da će se razviti u nešto bez nužnog pretvaranja njegovog vanrednog talenta u cirkus. I uspelo je. Naime, ovaj snimak je još iz 2004. godine, a vi verovatno niste čuli za dečka. Dakle, Jay Greenberg ima već 20 godina i bavi se komponovanjem. Očigledno, nije pukao u međuvremenu.
Znaćiiii, brate, kič-proizvodi mogu da se prave i golim rukama.
Verujem da lik dobro zarađuje ako je našao neko dobro mesto poput šetališta kraj mora. Neprocenjivo: ludaci se navuku na izradu za 30 sekundi, kupe to za neku nenormalno visoku sumu reda 5-10 evra, dođu kući, pogledaju u doneto remek-delo i kažu u sebi: “Jebote, koja sam ja budala!”…
Civilizacija nam je donela mnoge pomagalice, ali uvek se nađe neko dovoljno inventivan da napravi bolje nego inače. Poput ovog lika.
Sad, neko bi mogao da se pobuni da tu ima previše delova, ali to su neki sitničavi ljudi koji vole da komplikuju stvari. ![]()