Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?

Tržište je neumoljivo zatrpano potrošačkom elektronikom “velike moći” koja ponekad prevazilazi logičan izbor, jer ukupan kvalitet pada. To verovatno nije nigde toliko očigledno nego kada je reč o digitalnim fotoaparatima niskog cenovnog ranga.

[EDIT — Iz potpuno nejasnog razloga, pogrešio sam, a da nisam primetio ni posle dve revizije: bio je objavljen intro pasus od jednog drugog članka, tek u crticama spremljenog za objavljivanje:

Baš me briga za algoritam, nego ovo zaista izgleda fascinantno. Bude li ugrađeno u fotoaparate, izazvaće revoluciju u potrošačkoj elektronici.

Izvinjenje čitaocima.]

Artefakti kompresije se primećuju čak i na sitnim slikama poput ove desno.

JPEG je nezahvalan format: iako najpopularniji od svih formata za slike, a pogotovo za fotografije, predstavlja mač sa dve oštrice zbog algoritama koji podrazumevaju gubitke. U određenim uslovima, ti gubici ne samo da postaju vidljivi kao ružni artefakti na fotkama, nego svaka dalja manipulacija slikom dovodi do kumulativnog efekta koji izaziva propast.

Nažalost, to je ono što vidim na mnogim fotoaparatima nove generacije. Čak i kad raspolažu (za svoj kontekst) odličnom optikom, fotoaparati ponekad kompresuju fotke pre skladištenja korišćenjem brzih algoritama. A brzo, kuso: u kombinaciji sa malenim senzorima sa previše piksela koji zbog gustine i povećanog ISO faktora trpe razne distorzije, ostaje mnogo “fleka” na slikama, pogotovo na tamnim površinama. Da bi se to kompenzovalo, u fotoaparat se onda ugrađuju neizbežni (takođe brzi, ergo vrljavi) algoritmi za kompenzaciju šuma, koji izazivaju efekat “voštane slike”. Kad se to sačuva kao JPEG, popravke više nema; fotka ostaje digitalno đubre. To posle može da se popravi samo tako što će biti drastično smanjeno, otprilike sa 12-14 Mpix na 3-4 Mpix, pa i manje. Ali, poenta je da do manje slike prihvatljivog kvaliteta dolazite putem koji niste morali da prelazite.

U prevodu na srpski: proizvođači fotoaparata od gotovog prave veresiju samo zato što je potera za megapikselima, iz nekog volšebnog i meni neobjašnjivog razloga, najefikasniji marketinški jadac u prodaji digitalnih fotoaparata. Kupili ste fotoaparat verujući reklami “čak 14 Mpix”, ne znajući da biste bolje prošli da ste kupili fotoaparat od 6 Mpix za iste potrebe.

Iz razgovora sa poznanicima koji su kupili digitalni fotoaparat, dolazim do zaključka da 90% kupaca te opreme ne može odmah da shvati zbog čega su se navukli na tanak led kupujući “silne megapiksele”. Doživeo sam simpatičnu i poučnu epizodu u kojoj me je jedan ne baš iskusan korisnik digitalnog fotoaparata uveravao da njegov džepni mališa radi “duplo bolje” nego moja šest godina stara konjina (a model star čak sedam godina), jer on ima “čak 14 Mpix”, a moj aparat “samo 7 Mpix”. A onda sam mu ispričao kako je Canon u jednom trenutku, baš u G seriji čiji fotoaparat imam, spustio rezoluciju senzora sa 14 na 10 Mpix u sledećem modelu, time drastično poboljšao kvalitet rezultujućih fotografija, a najzad tako i povratio poljuljanu popularnost te serije na tržištu… A poslednja tri modela G serije zadržavaju taj senzor.

Ovo je vredno malo duže priče.

Nastavite sa čitanjem… “Da li ste postali žrtva previše (mega)piksela?”

Pepeo i sneg, pero u vatru

Naišao sam na umetničku video egzibiciju koja me je oduvala. Odvojite malo vremena, nećete se pokajati; pomeriće vas u duši bar malčice. A ko zna, možda vas čak i potakne na neko aktivnije razmišljanje.

Kroz istoriju, naše shvatanje i odnos sa životinjama imaju korene u mitovima i legendama. Dosad su ta predanja bila svojstvena kulturama, regijama i plemenima. Jednočasovni film Ashes and Snow i dva kratka “haiku” filma premošćavaju geografske i kulturološke granice, povezujući modernog čoveka sa totemskim životinjama koje dotiču naše biće.

Gregory Colbert je video umetnik i fotograf iz Kanade koji stoji iza projekta Ashes and Snow. Stvaran deset godina tokom dugih putovanja umetnika po svetu, a zatim prikazivan na mnogim mestima, projekat je zamišljen kao neprekidna nomadska prezentacija koja nikad neće stati. Zahvaljujući tom neobičnom konceptu, izložbu je do sada videlo preko deset miliona posetilaca, što je čini najbolje posećenom posebnom umetničkom postavkom u istoriji.

Taj uspeh nije slučajan. Pogledajte ovo:

 

Ovaj neverovatno lepi i uzbuđujući video isečak je samo delić onog što možete otkriti ako budete prošetali online izložbom na matičnom sajtu. Učinite sebi uslugu: posetite taj sajt.

Feather to fire, fire to blood, blood to bone, bone to marrow, marrow to ashes, ashes to snow...

(Via)

Lično iskustvo sa proporcijama fotografije

Prema nekim izvorima, proporcija fotografije je jedini neposredni atribut koji utiče na dramatičnost scene. Lično, mislim da je pre bitan uticaj na kompoziciju, ali to je rasprava koja ne bi imala smisla.

U jednoj ličnoj prepisci, postavljeno mi je pitanje zašto toliko insistiram na kvadratnom izrezu na svojim fotografijama. Najbolji odgovor je onaj koji je i najviše demagoški od svih: a zašto da ne! A dugi odgovor glasi da prilično često eksperimentišem sa izrezima raznih zadatih proporcija. To zavisi od sadržaja, kompozicije, mogućnosti da stvorim kombinaciju izreza i odnosa na slici ili, prosto, nekakvog trenutnog poricaja d anešto uradim na jedan ili drugi način.

Osim izreza 1:1, najčešći su mi 3:2 i 16:9, a retko ostavim originalni 4:3, koliko imam iz fotoaparata, još ređe koristim neke druge proporcije; slobodni izrez skoro nikad ne koristim. Nekako mi je najdraža proporcija 16:9 – kreatori HDTV formata znaju šta rade; zlatni presek je ovde najdominantnije izražen ako se koristi kako treba. A format 1:1 je stabilan i lako uklopiv, dozvoljava čak i tako blasfemične kompozicije kao što je objekat u strogoj sredini. Pride, vrlo se dobro vizuelno uklapa u raspored na stranici Suštine pasijansa, što nije za bacanje.

Različite proporcije fotki tokom poslednjih par nedelja... Gle stvarno, poslednje četiri su kvadratne. To je slučajno!

Nastavite sa čitanjem… “Lično iskustvo sa proporcijama fotografije”

Idealno glupiranje za nedelju popodne: 241543903

Ovo postoji odavno. Poenta je da se održava, jer od opstanka ovog projekta zavisi sudbina civilizacije.

Stvar je prosta. Niko ne zna kako je započeo projekat numeričkog imena 241543903, ali mnogi znaju da je projekat preživeo do dana današnjeg. Po nekim verzijama, sve je počelo 2009. godine na portalu Tumblr kao projekat za zamlate i to je započeo neki umetnik po imenu David Horvitz.

Prosto je: svi su pozvani da pošalju fotografiju sebe sa glavom u zamrzivaču, tako da usput obeleže fotku brojem 241543903. Zašto baš taj broj, to više niko ne zna, ali niko se nešto ni ne trudi da pronikne u značenje tog, inače, beskorisnog broja.

Fokus projekta danas je oličen na Google pretrazi slika. Evo, ovako kao na linku ispod ovog teksta.

Predlog aktivnosti za nedelju popodne: projekat 241543903!

Budete li se fotografisali sa glavom u boksu za led u vašem frižideru, ja perem ruke od vaše inicijative. Ali, ako ste se već potrudili, nađite neki portal na netu koji uredno koristi obeležja (tags) i postavite broj 241543903 kao obeležje.

A zašto biste to učinili, pitate? Nemam pojma! Đ! DŽ! Svejedno! Ispravno je i jedno i drugo!

Jeste, ima nas koji bismo mogli da učinimo to. Ja ne, nema potrebe. Severac duva ka meni, pa mi je već hladno. Štaviše: zaledio sam se. Brrr, ama… G…. mi se u d….. smrzlo.

Ako ti misliš ono što ja mislim da misliš…

…onda si ti prilično perverzan tip, govorio je Štakor.

Da baš ne objašnjavam ko je Štakor, jer štakorima se ne bavim u životu, ali ta replika je ostala. Sasvim primerena za ovaj slučaj.

U dve reči: uhvatiću vas na prvu loptu. Nećete ni znati šta vas je snašlo.

Posle ćete shvatiti, ali biće kasno.

Elem:

U dve reči: uhvaćeni ste. Jednom rečju: priznaj! Just kidding

(Via)

Portal 500px.com

Kad smo već sve na 500, da vam skrenem pažnju na foto portal za koji sam juče čuo. “E, ćuo! Hod’o!”, rekoh i priključih se…

Otvorio sam profil na 500px. Klikni ovde da vidiš više.

Na prvi pogled, 500px je just another photo portal, mesto kakvih ima 999 na Vebu. No, ima tu nekih zanimljivih pojedinosti. Jedna koja mi je privukla pažnju: postoji razuđen sistem RSS fidova koji se mogu dalje plasirati (fotke po grupama, favoriti, čak i pridruženi blog). A nešto još zanimljivije, o čemu nisam do sada razmišljao, ali nikad se ne zna: 500px je u partnerstvu sa photo stock portalom Fotomoto.com. Ovog puta nisam imao ideju da prodajem fotke (to je ozbiljan posao kome čovek mora pažljivo da se posveti), ali zašto da ne, neka stoji na stand by. A ako nešto i svirne, pa bože moj, neću se gaditi. Smile

Kako god, već sam zadovoljan time što postoji veoma udoban način za javno prezentovanje fotografija. A s obzirom na to da je mesto relativno novog datuma – i da je čak i Scott Kelby izjavio da mu je drago što se našao tamo – nisam se mnogo dvoumio, uključio sam se. To će biti mesto na koje ću izdvajati odabrane radove. Zasad samo kao prikaz portfolija, a jednom posle… Vidjet ćemo, što bi rekli slijepci.

Dodajte patinu vremena fotografiji

Efekat starenja je prilično popularan u obradi fotografije. Ima tu trista trikova, viđao sam savete na više mesta, ali nisam se okušavao. No, juče sam na blogu ExDesign video preporuku za jedan online servis koji može da posluži za prvi nalet inspiracije u pravcu “nasilnog starenja” fotki. Kako god, ne boli da probate…

Servis na sajtu vintageJS je besplatan i jednostavan za upotrebu. Pošaljite sliku (klik na strelicu nagore) i ona će biti učitana u prosti interfejs sa nekoliko kontrola. Igrajte se do mile volje, a kad budete zadovoljni, kliknite na Save Image. Da biste preuzeli sliku u lokal, setite se sami da kliknete desnim tasterom miša na obrađenu fotku, pa birajte komandu Save Image as… ili neku odgovarajuću, kako to već glasi u vašem veb pregledaču. Ciljna fotka će biti smanjena na visinu od 600 tačaka –nije bogzna šta, ali je dovoljno za igranje.

Čisto poređenja radi, evo smanjenog uporednog prikaza tri fotke koje sam tamo obradio.

VintageJS.com - fotka by Grba

Nastavite sa čitanjem… “Dodajte patinu vremena fotografiji”

Fotke šatla Endeavour parkiranog na ISS

Ovo je čudo od fotki. Čudo!

Kolekcije fotografija na sajtu agencije NASA uglavnom pripadaju kategoriji onih koje oduzimaju dah. Od poneke kolekcije “može i da se rikne”. Danas sam natrčao na kolekciju fotki koje je član posade Sojuza po imenu Paolo Nespoli fotografisao nakon što se ta letelica otkačila od stanice. Obratite pažnju kako nonšalantno izgleda kolekcija od četrdesetak fotki: ama, kao da se neki klinac igrao digitalcem na nekom parkingu. Kao, mo’š misliti, 400 km iznad površine Zemlje, kao da je to neki pos’o… Nerd smile

Endeavour parkiran na Interntional Space Station. Fotka je povezana sa portala nasa.gov. Nisam tražio ničije odobrenje da to učinim.

Dok budete kliktali po pojedinim fotkama, obratite pažnju na mogućnost da skinete pojedine fotke i u punoj rezoluciji (i to preko 24 megapiksela!). Fotke su dobro optimizovane za Veb, pa je velika verzija ove scene teška tek 2 MB. A ako vam kapacitet protoka nije problem, obratite pažnju na ponudu preuzimanja cele kolekcije: link ispod sličica Download all images upućuje na ZIP datoteku od 70 MB.

(Via)