Pariski masakr

Kada je Anders Bering Brejvik iza sebe ostavio 76 mrtvih i 93 ranjena, ispostavilo se (po iskazima svedoka iz njegove mladosti) da je (između ostalog) pljuvao u bazen, zapišavao komšijsku ogradu i uživao da ubija mrave.

Taj petak, 17. oktobar 2014. godine, upravo dan kada je, zbog nezamislive lingvističke operacije promene pola sestara Vilijams sa ciljem sprdačine u propalom pokušaju, Udruženje teniserki (WTA) izvuklo 25 hiljada evra iz džepa Šamila Tarpiščeva, protekao je tiho. Gospodin se Oland tom priliko nije razbudio. Kao ni gospodin Netanijahu i ostali predsednički kandidati (Netanigugl i Netanibing?) Kao ni gospođa Merkel i gospodin Vučić. Kao ni gospođa Čomić. Baš kao ni svakodnevna čeljad diljem svetskog šara. Šef zabranio fotografije mačaka, pa sam morao da se snađem: morska sasaDubokozabrinuti žitelji FejZbuka ne prestadoše da dele fotografije životinja sa očima; ekstremna desnica nastavi sa skladištenjem najnovijih naučnih dostignuća u svoje tradicionalne jazbine; ekstremna levica nastavi da radi… šta god da inače radi; reporteri buduće srbijanske nadgradnje online časopisa Vice i dalje predano tražiše načine za naplativo guranje prstiju u oči pospane raje. Niko ne trepnu dok moj dobri Šamil nosaše krst slobode govora. Posledice jedne loše procene (svakako ne lične, ali svakako da društvene greške) nikoga ne interesuju. Takvi smo: zbog javnih se promašaja ćijukati neće. Računaju se samo pogotci.

A onda se desio 7. januar 2015. godine.

Nastavite sa čitanjem… “Pariski masakr”

Utovar nedeljom, 18. januar

“O ukusima se ne raspravlja”, reče đavo, skide gaće
i sede u koprive.

TruckavoIma li među vama nestrpljivih? Ima li među vama onih koji očekuju da će već krajem 2014. godine da nam bude bolje? Ima li onih koji vide sukob između logike i prethodne rečenice? Ima li onih koji brane sadašnju Vladu istorijski nezapamćenim prolećnim poplavama? Ima li onih koji vide spas u najavljenoj rekonstruisanoj Vladi? Ima li onih koji vide spas? Ima li onih koji vide?

Ima li?

No, nemojmo da se (u)bedačimo već na početku godine. ‘Ajmo malo veselo, veselo! Ugledajmo se na primer na Novosađane, koji ni sami ne znaju da li su se bolje proveli na javnom dočeku gregorijanske ili julijanske Nove godine. Radost je veća kad se zna da su izvođači izabrani na tenderu, odnosno putem konkursa javne nabavke. Ili možda nisu? Ma, nije bitno. Tenderi se ionako nameštaju. Ili ne? Ma, nije bitno.

Nova godina, novi optimizam, ovo, ono…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 18. januar”

Požrtvovanje

dronnDaš 850 dolara za foto-dron, vasceli dan se igraš njime, pola atara snimiš iz vazduha, tvojoj radosti nema premca… Toliko si se zaneo da si zaboravio da litijum-jonska baterija ne može da traje kao ona plutonijumska. Daješ komande dronu, ali avaj: on te više ne sluša, nego kreće lagano nadole, pravo u jezerce (oh, Marfi, da ti sve po spisku!). I samo što nije prestao sa radom. Šta ćeš sad?

Ovaj lik je znao šta će:

Nastavite sa čitanjem… “Požrtvovanje”

Petarde? Kakve petarde?

Da li vas nerviraju oni koji bacaju petarde? Iritira li vas praskavi zvuk desetina petardi kad uradi ponoć između dve kalendarske godine (i, obaška, trinajz dana kasnije ponovo)? Imate li želju da im se pridružite ili biste ih radije sve strpali u jednu pećinu i naredili im da ispucaju sve što imaju ako žele da izađu?

A šta biste onda tek rekli za eksploziju u skladištu za vatromet? Pazi ovo: snimatelj se zatekao nekim drugim poslom, pa je uhvatio sve, iako je najpre blebnuo od udara.

Nastavite sa čitanjem… “Petarde? Kakve petarde?”

Zbunjenost kao životni princip

To neki zovu i zbunologija, mada uočavamo da je to više umetnička nego naučna disciplina…

Je li vam se desilo da na benzinskoj pumpi promašite stranu za sipanje goriva u kolima? Poznajem osobu koja je donedavno mislila da se levci za sipanje goriva nalaze na obe strane vozila. To bi pomoglo ovoj gospođi:

Ne treba se čuditi. Neki ljudi su prirodno netalentovani za osećaj prostora. Imaju ti ljudi i druge vrline, ali o njima ne vredi raspravljati.

Nastavite sa čitanjem… “Zbunjenost kao životni princip”

Utovar nedeljom, 11. januar

Delovanje iz pozadine je za neke jedini glas razuma.

Puno se frke podiglo oko ubistva francuskih novinara satiričnog lista. Raznih je reakcija bilo i biće. I agresivnih i miroljubivih. Domaći političari su odradili kurtoazni deo i nastavili zimski (polu)san, pa negde u tom (polu)snu sklepali pisani dogovor sa advokatskom komorom, ne bi li se okončao štrajk. Naravno, i advokati su ljudi od krvi i mesa živa bića, pa se zbog praznog džepa i još praznijeg stomaka zaboravilo na početne zahteve i uslove da bi se štrajk okončao. Neiskusnim posmatračima, nama i ljudima oko nas je možda i promaklo to da će se, kao posledica dogovora, usvajanje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći odložiti za “Uzroci su gori od posljedica”neka bolja vremena.

Naravno, domaći mediji se utrkuju da analiziraju prethodnu kalendarsku godinu tako što će citirati picoustog dok ovaj izlaže svoju objektivnu, je l’?, analzu. Novinarski izveštaji “preskaču” informacije koje objavljuje Zavod za statistiku i Ministarstvo finansija (treba znati čitati Excel-fajl), novu BusPlus cenovnu zavrzlamu hvale i levo i desno, iako će stara lica bez dana staža (odnosno sa penzijom od 0 dinara) plaćati skuplju kartu od onih koji imaju makar neku penziju (do 25.000 dinara), zaobići bilo kakvo nezgodno pitanje oko (ne)očekivanog “komešanja kursa”, a prećutati javno pitanje da li je svima unesrećenima iz poplavljenih krajeva izgrađena kuća do početka zime, kako je i obećano.

Važno je da se što više citira onaj koji “ima muda”, kada pokrivanje gubitaka železare zarad lakše prodaje(?) objašnjava poredeći se sa Svetim Petrom. A da ne biste slučajno razmišljali koliko je za državu jevtinije da se svim zaposlenim u železari da otpremnina, nego da se pokrivaju gubici, mikrofon ćemo dati Patrijarhu; on baš ima nešto lepo da nam kaže za Božić, iako smo Novu godinu već proslavili.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 11. januar”

Utovar nedeljom, 28. decembar

Tužna vest: ovo je poslednji utovar.
…
Ove godine, to jest.

Iskreno se nadamo da vam se nisu baš sve želje ispunile u 2014. godini. I da neće naredna tri dana koliko joj dajemo fore. Čovek kojem su ispunjene sve želje ubrzo postaje čovek bez ideja. A šta je čovek bez ideja? I ko je čovek bez ideja? Pa čak i naši političari imaju (još) Super Mario (sa gomilom braća)neku ideju. Neki od njih imaju toliko ideja da ne uspevaju ni da ih prećute.

Evo na primer ideja o rebalansu rebalansa, kako bi se pored ostalog ozakonila ideja o otimanju od jednih i davanju drugima uz dodatnu ideju da ti drugi budu deca sa retkim i teškim bolestima; pa čik nek neko dobije ideju da se pobuni protiv ideje da se leče deca.

Ili pak ideja da je Vlada radila odgovorno, koju je na sumiranju tekuće godine izjavio njen (Vladin) predsednik. Taj tek što ima ideja! Počev od one da je samo osam prethodnih meseci na vlasti. A kako nam stvari stoje, tek nam slede njegove ideje kako da realizuje svoje ideje. Gore od onog vica sa Kardeljom…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 28. decembar”

Utovar nedeljom, 21. decembar

Doći će nekakva četa ludaka u prostor koji to nije,
dadnuće sebi ime nekakvih mačevalaca sa istoka,
i pričaće o svakakvim čudesima iz vascelog sveta.
Smejaće se glupostima kao da je glupost mala stvar,
i staće svakom na mejdan kada glupost navali.
Slaviće nekakve drekavce i vazda govoriti o njima,
a čeljad će svaku terati da dukate traže međ pismenima.
Utovaraće svakakvu tegobu ovog sveta u božiji dan,
i prikazivaće svakoga gada što nije od Boga.

Mišel Nostradamus Miloš Tarabić

PropadanjeNije mala stvar kad te osvedočeni proroci najave svetu. Stotinu šezdeset godina je napaćeni srpski narod čekao da se najvažnije Kremansko proročanstvo ispuni, te da Suština pasijansa izađe na svetlo dana.

Osim nas, važnost Kremanskih proročanstava za očuvanje ovog naroda je shvatio još samo naš preЦednik, koji je pre nekoliko dana bacio na kolena premijera ekonomski najjače sile na svetu citirajući najavu koju je još Mitar Tarabić kanalisao kao proročanstvo tad već upokojenog strica Miloša:

Doći će ljudi sa istoka, žuti ljudi, i zavladaće svetom. Oni će piti vodu sa srpske reke Morave.

Ne kažu šta je Tarabić rekao za prodavnice u kojima se manje od 10% one bofl-robe provuče kroz fiskalnu kasu i koje se nakon zatvaranja po kazni volšebno otvore već sutra. Međutim, to i nije današnja tema, pa je celishodnost postojanja ovog pasusa pod velikim znakom pitanja.

Nažalost, predstavnici sedme sile su propustili da zapišu citat koji je premijer Li odmah potom izrekao, iskreno uzvraćajući ljubaznost preЦedniku. Dok su se zapisničari velikih reči i dela opasuljli, premijer Li je već počeo da priča nešto drugo. Iz nezvaničnih izvora saznajemo da je bila reč o nekoj preporuci koju je još Konfučije ostavio u nasleđe, a koja se tiče konotacija saradnje sa svetom jednom kada se aktivira plan prekrivanja sveta robom iz Kine. SpomeniqDežurni iz naše arhive je otkrio moguću vezu, pa mislimo da je reč o ovom kratkom pasusu iz Konfučijevog prebogatog filozofskog opusa:

Izaći će glas iz pupoljka ruže
daleko preko vascelog sveta:
“Hvala ti za put preko vode, druže,
al’ nama ova grobnica smeta.”

(Istina, ne slažu se baš svi analitičari da je bila reč o ovim mislima, jer bi u tom slučaju verovatno bio izbegnut incident sa onom nadgrobnom pločom pored mosta.)

Nije nama, da budemo načisto, ništa manje drago što sad imamo još jedan pravi most više između silnih hipotetičkih. I nije nam ništa manje milo što je taj kredit od Kine bio nužni preduslov da most bude napravljen. Dobro de, nešto nam je manje drago to što su čelik za most vukli iz Kine iako postoji železara u Smederevu, ali đavo gleda na sitnice; kao da Nemci ne bi dozvolili to isto da njima Kinezi prave most. (Hm… Čegbre malo…)

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 21. decembar”

Kako trenirati živce teoretičarima zavere

U svetu konzumerizma, najvažnije je da svaka luda nađe svoju robu. Ako vam nije jasno o čemu pričamo, otiđite u neki oveći tržni centar i uđite u neku prodavnicu robe široke potrošnje, pa razgledajte robu od tačke A do tačke B (daljinu procenite prema raspoloživom vremenu). Prebrojte, makar napamet i otprilike, koliko vam predmeta zaista treba, koliko biste tek voleli da imate, a koliko vam uopšte nije jasno čemu služe i ko to uopšte kupuje.

E, ta poslednje pomenuta roba ide u kategoriju “svaka roba nađe svoju ludu”. Što je, uzgred budi rečeno, notorni fakat. Lude su srećne, ne moraju mnogo da se trude, roba ih sama nađe.

Nastavite sa čitanjem… “Kako trenirati živce teoretičarima zavere”