Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)

Dugo smo čekali na odobrenje za intervju. Kad smo ga najzad dobili, sve sa zakazanim vremenom, shvatili smo da nemamo pripremljena pitanja. Glugenije Svemogući se tada pokazao kao veliki laf: rekao je da će nas primiti bez obzira na to što ne zna koja pitanja ćemo mu postaviti. Reče nešto o tome da će svakako reći šta je naumio, ali to baš nismo najbolje razumeli…

* Hvala vam što ste nas primili uz tako kratak rok najave. Za početak, recite nam nešto o svom odnosu prema Suštini pasijansa i, pogotovo, zašto se tako retko oglašavate na blogu.

Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko.Naravno, nema. I ne potrebi po meri svojih činiti, a šta ne. Na svoje delo da pripovedanju koje ima za suštinu i smisao. Jedan naš pisac i – osvetli bar malo.

Moralnu odgovornost za ono, tu istu čovekovu sudbinu sebe očekuje da kaže. Postojanja, na kraju krajeva, sve su po mom mišljenju. Što joj je neobično? Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko. Kako ne saznati, rekao jedan, suštinu i smisao minulih pasijansa.

Nastavite sa čitanjem… “Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)”

Utovar nedeljom, 24. mart

Danas obeležavamo rođendan Suštine pasijansa. Ono jeste da je datum početka rada zvanično bio juče, ali današnjih 1440 minuta mi deluju nekako svečanije od onog jednog sinoć, pred ponoć… Zato od sada tortu sečemo ovim datumom…

I tako: dve godine. Malo li je? Da li pored utovara nedeljom želite utovar svakim danom? to bi neko već morao da plati, jer vreme koje trošim na Suštinu pasijansa već prevazilazi ono što bi mudri odavno volejom u guzicu poslali u zaborav. No, nema veze: mora čovek da ima nešto što održava interesovanje državne bezbednosti za njega.

Ono jeste da je datum početka rada zvanično bio juče, ali današnjih 1440 minuta mi deluju nekako svečanije od onog jednog sinoć, pred ponoć…

Kada bi prostor za delovanje Suštine pasijansa postao populistički, takav da zbog broja poseta zahteva skuplje servere, zamislio bih se nad životom: u ovoj tužnoj zemlji, populizam uvek ide u paru sa masovnim veličanjem gluposti. Vešti političari su to dobro iskoristili, pa još dodatno zaprljali okolinu. Neka se njima bavi policija, a ne mnome, jer ja svojoj okolini ne želim zlo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. mart”

Зен, зарез

– Добар дан, гос’н Салашевићу, ево мене опет код вас.

Ни први снег овог пролећа није могао овако да обрадује Мелентија Салашевића, референта за нешто у министарству за дијаспору и губљење времена. Без Зена дан не би био скроз усран.

– Којим добром, Зене де Коче ван дер Берже Бренкелене Брандлихту? Где ме овде нађосте, као да се не виђамо довољно у крају?

– Па, службено. Тојест, ви сте једини представник државе ког познајем, па код кога ћу него код вас. Досад сте ми увек, ајде ако не баш помогли да урадим, а оно бар да разумем.

– А шта то сад не разумете?

– Науку папирологију. Видите, хтео сам да кренем у самосталну делатност. Да зарезујем људима оловке уз ситну накнаду. Не би била нека велика пара, али рачунам да би од тога могло да се живи. Можда бих касније могао и да проширим делатност, да пуним хефталице, мућкам касете с тонером, распетљавам каблове иза стола… Има тих кућних уредских послова за које нису сви стручни, или немају живаца, а опет су некако и сувише одговорни послови да би се препустили неупућенима. Шта мислите колике су књиге остале ненаписане јер се писац иживцирао због тупе оловке, па му се срце три пута ломило док ју је зарезивао? Одустају људи.оловке, које нико живи не зарезује

– Па шта ту није јасно, одете до своје општине, пријавите и…

– Е, зато сам код вас и дошао. Ја њих ништа не разумем. Nastavite sa čitanjem… “Зен, зарез”

Rešenje: pilula za trajno snižavanje IQ

Da li ste se ikad zapitali kako izgleda biti manjina? Zar niste i vi neka vrsta manjine? Drugim rečima: šta tražite ovde, na Suštini pasijansa? Zašto niste otišli na Srbovanje ili Vukajliju? Znate li da oni imaju sto puta veću posećenost od ovog mesta? Pride, tamo ne traže od vas da mislite svojom glavom – zar to nije udobnije?

Postoji lek za taj problem.

Ovo zvuči kao da su mene pitali da napišem scenario.

Nastavite sa čitanjem… “Rešenje: pilula za trajno snižavanje IQ”

Simplifikacija teološke rasprave

Ponekad valja da se prisetimo da je pametno držati se principa “što jednostavnije, to bolje”. Hajde, kad smo već na tragu prisećanja, da se setimo i Savine Geršak…

Nema se tu šta mnogo raspravljati. Jedino što otac Leontije nije mogao da pojmi da ponekad postoji i više alternativa, a ne samo dve. No vidiš: tri alternative, a najjednostavnija tačna. To se zove Okamova oštrica. Smile with tongue out

Utovar nedeljom, 17. mart

U zemlji apsurda sve mora da bude naopačke. Pa i to da se ozbiljna stvar završi vicem, kao i obrnuto. Obrnuto… I uglavnom naopačke.

Veliki Štrumpfe! Veliki Štrumpfe! Smislio sam novi plan! Čak ćemo posle moći da dokažemo da je ova slika bila fotomontaža!Zanimljiva pričica sledi. Mada, poenta je ružna.

U Brazilu je Milôr Fernandes, humorista, dramaturg i pisac, postavio čitaocima sledeće pitanje:

“Kakva je razlika između političara i lopova?”

Odgovor jednog prevodioca i lektora ga je oduševio:

“Posle dugog razmišljanja, došao sam do sledećeg zaključka: razlika između političara i lopova je u tome da sam prvog izabrao ja, dok je drugi izabrao mene.”

Milôr mu je odgovorio:

“Poštovani gospodine, vi ste genije! Jedini ste koji je uspeo da nađe razliku!”

(tnx Tibi via FB)

Istina, to kod nas i deca znaju.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 17. mart”

Mission Impossible: Polupati Volvo

Dakle, zadatak je veoma lak u svojoj suštini: na raspolaganju ti je rashodovani Volvo 850 i raznorazni materijal na auto-otpadu koji možeš da upotrebiš prema nahođenju. Tvoj zadatak je da vožnjom razlupaš Volvo do te mere da više ne bude u voznom stanju.

Da li si razumeo zadatak? Odlično. Na izvršenje!

Nastavite sa čitanjem… “Mission Impossible: Polupati Volvo”

Velikosrbski amaterizam, iliti: koga poslati na pusto ostrvo sa albumom The Dark Side of the Moon

Mediji imaju jezivu osobinu propitivanja VIP ličnosti. Najgore pitanje od svih je: “Šta biste poneli na pusto ostrvo?” Moje pitanje je bolje: “Koga biste, opremljenog samo albumom The Dark Side of the Moon, poslali na pusto ostrvo?”

Dan pred četrdesetogodišnjicu objavljivanja nestvarnog genijalnog albuma The Dark Side of the Moon, desilo mi se normalno subotnje jutro. Omladinac se razdragano probudio u šest ujutru, već pola sata kasnije je bio duboko nezadovoljan stanjem zakucanosti bežičnog rutera, što sam rešio brzinom proporcionalnom količini komatoznog stanja u kome sam bio; konačno sam ustao u devet, nažalost kupio novine, i nažalost krenuo da ih čitam.

Nastavite sa čitanjem… “Velikosrbski amaterizam, iliti: koga poslati na pusto ostrvo sa albumom The Dark Side of the Moon”