Pucajte, ja i dalje ostajem glup!

Upoznajte kretena nedelje. Primio je 111 pogodaka paintball mecima.

Ostaće misterija kakvi su motivi za ovako glup čin. A opet, otkad je youtube postao medij na kome može svako da objavljuje, nove granice demokratičnosti su upotrebljene za pomeranje granica gluposti.

Ako neko razume šta priča ovaj lik, molim da podeli sa nama.

(Via)

Potpuno i delimično besplatno

Jedna današnja vest me podseća na onu parodiju Indeksovo radio-pozorišta “Prodajem papagaja s greškom”. U toj vesti, saopšteno je da jedan internet provajder svim klijentima pridošlim u ovom mesecu obezbeđuje nekoliko meseci potpuno besplatnog Interneta.

Potpuno besplatno! Ama, p-o-t-p-u-n-o!Potpuno besplatno, boktemazo! Ne bilo kako besplatno, nego potpuno besplatno!

Šta je sledeće? Dok većina bude nudila nešto potpuno besplatno, pa se takva ponuda ispere od učestalosti i običnosti, pojaviće se neko ko nudi to isto baš baš potpuno besplatno. Iliti besplatno do koske. Radovan III bi rekao besplatno, u pizdu materinu. No, sad je moderan pristojan i beskrvni rečnik kome nas poučavaju razni PR poslenici; mora da bude fino. Ama, füno! Ich spreche anständig! Kom il fo!

Nastavite sa čitanjem… “Potpuno i delimično besplatno”

Optički kabl nije od bakra (sreća naša)

Jedna sveža vest me je podsetila na domaći slučaj od pre petnaest godina, kada su lopovi prevazišli sami sebe…

Bakar donesi, baba, BAKAR, ne optiku...

U vesti koju nalazim na sajtu B92, saznajemo kako su Gruzija i Jermenija ostale bez Interneta zbog 75-godišnje starice iz Gruzije koja je presekla optički kabl tokom skupljanja starog gvožđa, verovatno misleći da će moći da proda komad kao sekundarnu sirovinu.

Šta zna baba šta je optički kabl… Ludosti sveta nemaju granica…

U međuvremenu, dva podatka mi žuljaju mozak i ne mogu da protrčim bez komentara.

Nastavite sa čitanjem… “Optički kabl nije od bakra (sreća naša)”

Koreni programa GluGen

Najpre jedna napomena: ovaj prilog je prenet sa mog starog bloga, koji će uskoro biti zatvoren. Ima tamo nekoliko priloga za koje važi teza “šteta da se baci”, pa ću ih polagano preneti ovde, uz obeležje da pripadaju arhivi.

Evo prvog u nizu tih priloga.

Znate li šta je to GluGen? Ovaj program, čije ime je skraćenica od “Glupost Generator”, nažalost više ne može da se koristi na novim mašinama, jer je pisan nekad davno za računare koji su radili na 500-1000 puta sporijem taktu nego ovi danas. Ovih dana se nešto prisećam tog programa jer će uskoro na Praktikumu da osvane zanimljiv sadržaj nalik GluGenu.

EDIT: Osvanuo je, odavno. Idite u download zonu Office Praktikuma i skinite RNDalicu za Excel 2007/2010, alatku Miloša Babovića.

A sve je počelo mnogo ranije. Evo priče na koju me je podsetio moj drugar Džoni…

– * –

Stručnjak za kompjutere Džilbert Bohuslav bio je veoma ponosan na svoju pametnu “bebu”, kompjuter DEC 11/70, tako da je mislio kako ga može naučiti da piše kaubojski roman.

DEC 11/70 je najsavršeniji kompjuter iz svoje klase u koledžu Brazosport, Hjuston, Teksas. Već se pokazao majstorom u igranju šaha sa Bohuslavom, tako da je mladi stručnjak za kompjutere uneo u njega neke nove informacije — sve reči koje su se najviše koristile u svim vestern filmovima koje je ikada gledao.

DEC je počeo da izbacuje svoju kaubojsku priču, a sa njom je potukao i Bohuslava, odnosno njegovu teoriju. Evo priče koju je ispričao DEC.

Teks Doe, šerif Heri Sitija je ujahao u grad. On je seo gladno u sedlo, spreman na nevolje. Znao je da je njegov seksi neprijatelj, Alfons Kid, u gradu.

Kid je voleo Teksas konja Marion. Iznenada, Kid izađe iz salona Grumen zlata.

“Vuci, Teks”, ljutito je povikao.

Teks je dohvatio svoju devojku, ali pre nego što je mogao da ga izvadi iz kola, Kid je opalio pogodivši Teksa u slona i tundru.

Dok je Teks padao, on je izvadio svoju šahovsku tablu i pogodio Kida 35 puta u kralja.

Kid je pao u bazen viskija.

“Aha”, reče Teks, “ne volim to da radim, ali on je bio na pogrešnoj strani kraljice.”

Bohuslav je prekinuo eksperiment i vratio se igranju šaha.

Nedostajuća pitanja na popisu

Sprema se redovni popis. I gle čuda, opet ćemo morati da odgovaramo na idiotska pitanja. Ovog puta, ako popisivač opet bude popunjavao upitnik grafitnom olovkom, izbaciću ga iz kuće.

Hleba, igara i popisaNe znam zašto su pomerili popis stanovništva za oktobar. Dobro de, kolektivno pamćenje u Srbalja je kratko, niko se više i ne seća da je po prvim najavama trebalo da počne u aprilu. ali, to nije problem, nego nešto drugo. Državni aparat definitivno pati od prokrastinacije. Možda hoće da iskoriste prigodu, pa da politički cirkus koji nam se sprema za sledeću jesen koliko-toliko preinače u višeslojnu papazjaniju u kojoj niko ne ume da se snađe. Hleba, igara i redovnog popisa! Zabiberimo to što bolje, rekoše organizatori popisa, pa uspostaviše niz pitanja kojima će pokušati da naprave budale od nas. Saznajem da idu i dotle da prete nekim idiotski visokim kaznama u slučaju da građanin odbije da odgovori na upitnik.

Ali, čak ni to nije problem…

Nastavite sa čitanjem… “Nedostajuća pitanja na popisu”

Deca sviraju

Dečica iz DNR Koreje (iliti Severne Koreje, kako smo naučili) nastupaju svirajući gitare koje jedva obuhvataju svojim ručicama.

Jasna kaže da su baš slatki. Uz svu volju, ja ne mogu da se otrgnem od uporedne slike mučenja životinja u cirkusima. Konkretno, setio sam se neke scene u kojoj su terali neke pudlice da šetaju na dve prednje noge. Tada sam pomislio kako bi baš bilo lepo naterati dvoje dresera, koji su bičem držali te kučiće u pažnji, da pred publikom odigraju užičko kolo skakućući na šakama, dok su im na stopalima namontirane cicane mašnice.

Ne znam šta mislite o ovome. Da bi ova dečica naučila ovo, morala su da provedu nebrojene sate u radu umesto u igri. Onaj ko ovako malu decu tera na ovakve rezultate za mene je bolestan um. Može biti da grešim, ali ja sam uvek na strani dece.

(tnx Milan)