Sedam dana u Irskoj

Poznajem ljude koji bi voleli da malo putuju Irskom. Tačnije, u tu grupu spada svako ko se ikada bar malo uputio o životu u toj čudesnoj zemlji. I ja sam među njima. Juče je bio dan sveca-zaštitnika Irske, Svetog Patrika. Šta vredi da slavimo ako nismo u Čikagu; a ja nemam gde u svojoj varoši da popijem pintu Ginisa, najboljeg piva otkad postoji pivo.

Nego, pozabavimo se malo samom Irskom. Ovog puta iz ugla nekog ko ume da priča priče kamerom. Zna se: pružite sliku preko celog monitora, overite da ide HD – i uživajte.

Joj, čoveče… Što sam željan putovanja…

Mjkutibžju! Joj!

Ma, znam da je već bilo, ko te pita je li bilo, kad je bilo i koliko puta je bilo. Daj još jednom.

Baš bi bilo zanimljivo ispitati kako bi koji od ovih četvorokošuljaša danas reagovao.

Postoje razne vrste padova

Već smo se nagledali onog pada skoka Feliksa Baumgartnera iz stratosfere. Je li tako?

Nije tako. Hajde da pogledamo i uglove o kojima do sada nismo ništa znali. Gledaj pažljivo.

Jes’ reklama, ali ovima što su napravili to ludilo od kamerice opraštam sve.

Nastavite sa čitanjem… “Postoje razne vrste padova”

Srećna Nova!

E, pa dobri naši čitaoci, da vam sve po spisku! Zdravlja, sreće, veselja i mira, blagostanja i svakog berićeta, zrna mudrosti i obilja pameti, sve to želimo i vama i sebi!

Srećna Nova godina!

U godinu koja je pred nama ulazimo sa više planova nego mogućnosti. Ali, to je tako. I ne daj bože da je drugačije. Borićemo se i dalje da čitanje između redova uzme maha.

Živeli!

Ovisnici o padovima

Svog straha od visine se neću rešiti nikad, jer to je neizlečiva stvar. No, na neki perverzan način uživam u ovom. A koliko tek ti ljudi uživaju, pokušavam da dokučim.

Ovo su oblici skakanja koji se nazivaju base jumping (ne znam da li uopšte postoji neki odomaćen prevod) i oni koji to upražnjavaju čine posebnu kategoriju među raznoraznim skakačima. Zajednička je ovisnost o adrenalinu, verovatno.

Name’s Gordon. Flash Gordon. Shaken AND stirred.

Zašto pišem kad imam toliko posla da sam se i rođenoj familiji odjavio? Verovatno zato što nisam jedini koji oseća empatiju prema nekim ljudima koji prosipaju svoj gnev na mestima na kojima to nije koristan način ophođenja.

Dođi, dođi! Samo da ti nešto objasnim!...Pred vama, malo niže, nalazi se otvoreno pismo koje upućujem čoveku koji se potpisuje kao gordon, čiji identitet mi nije poznat, a da ga proveravam slanjem e-pošte na adresu r****s9*5 AT yahoo.com – e, pa nemam potrebu. Povod mog pisma je stav koji je izrazio u komentarima uz prilog Zorana Paunovića (Peacock u potpisu na Suštini pasijansa) u rubrici “Muzika za popodne“, pod naslovom “Cigani, skitnice i šaneri“, gde se pričalo o jednoj pesmi koju peva Cher. Raspravu možete pročitati ovde.

Krenuo sam da pišem i ja još jedan komentar, a onda je to preraslo u potrebu da se obratim i većem broju ljudi koji su nedavno prosuli svoju žuč po Suštini pasijansa, pa čak i do mere da su jednom autoru teksta Suštine pasijansa zapretili fizičkim obračunom zato što se ne slažu sa onim što je čovek napisao (reč je o članku “Iskreno pismo Ministarstvo odbrane” Miloša Babovića, koji je samo za prva 72 sata od objavljivanja pročitalo oko 3500 ljudi). No, verujem da će Miloš i sam imati šta da kaže o tome, a ja se vraćam svom pismu.

Upućeno Gordonu. Obraćam se svakome.

Nastavite sa čitanjem… “Name’s Gordon. Flash Gordon. Shaken AND stirred.”