Privremeni gubitak koordinacije mišića

Trajalo bi predugo da vam sad objašnjavam zašto sam se setio ove scene; oprostićete, nadam se, što tog objašnjenja neće biti. Premija je već i to što sam tu scenu uopšte i našao u celini, bez okolnih komada, dostupnu na Cevki.

Pazi sad šta znači gluma. Uhvatite priču koju pričaju dva lica.

White man’s burden, Lloyd, my man, white man’s burden.

Kraj glume. Nema dalje.

Scene od kartona

Lili, Leon i beba Orson su jedna totalno blesava familija koja ima sledbeništvo na Internetu. Kada su se novopečeni roditelji sa mališom preselili u novu stambenu jedinicu, bilo im je žao da pobacaju veliku količinu kartonske ambalaže koju su upriličili za preseljenje. Kreativna nota u familiji je izbila na površinu i počeli su da objavljuju fotografije na kojima parafraziraju scene iz čuvenih filmova. Priprema jedne takve scene je mnogo složenija nego što biste mogli da pretpostavite, što je ekipa i pokazala na nedavno objavljenom video zapisu pripreme parafrazirane scene iz filma Beetlejuice (1988):

Nastavite sa čitanjem… “Scene od kartona”

Nije Kubricku bilo lako…

Pademinaum da overim šta uradiše Simpsoni, po tradiciji, za omiljeni trgovački praznik Amerike (osim Božića, naravno – nego, Noć veštica, iliti po novosrpskom Halloween, danas postoji još samo zahvaljujući trgovcima). U poslednji čas, kad sam overio da su se uhvatili Kubrickovih filmova, ta tema je prestala da me zanima i uhvatio sam se nečeg drugog.

Epski. Pogotovo Jack Nicholson i njegovo “What scene?” – epski na kvadrat! Vampire bat

Zvuk koji može da se vidi

Znaš ono kad te pitaju zašto prvo vidiš munju, pa tek posle čuješ grmljavinu? Odgovor je, naravno, zato što se uši nalaze iza očiju. No, da li ste ikada osetili baš jak zvuk? Jeste li bili spremni za njega?

Da li biste umeli da se snađete u ovakvoj prilici.

Nastavite sa čitanjem… “Zvuk koji može da se vidi”

Trideset godina kasnije – gde su sad?

Recesija i globalizacija su pogodili svakog ko je mislio da se može živeti od stare slave.

Ponekad je najbolje ne čačkati po prošlosti. Sećanja, pa makar bila i iskrivljena, teže da budu bolji izbor od prepoznavanja i suočavanja sa onima koji su vam nekad značili nešto.

Kako se crta lopudska sirotica

Legenda o lopudskoj sirotici” je dugometražni animirani film u nastajanju. Da li će ikada biti zgotovljen, ne bih znao da vam kažem: nadam se da hoće i navijam za to. Razlog tome je prost: Rolando Peharec, autor tog filma, moj trideset i kusur godina stari prijatelj, spada  u onu klasu workaholičnih manijaka kojima nije jasno da proizvod mora da ima tek dovoljni kvalitet, a ne apsolutno maksimalni kvalitet. On je, naime, sklon da potroši celo popodne na trepavice ili realistični odsjaj petrolejke u zenici oka. Zbog toga, teško je razumeti da je ta devojka u prvom kadru prvog trejlera zapravo pokretna slika, nacrtana slobodnom rukom na računaru. Kao da mu nije bilo dosta, Rolando je pustio u život i drugi trejler:

Hoćeš li uspeti, o ludi čoveče?

Nastavite sa čitanjem… “Kako se crta lopudska sirotica”

In memoriam: Richard Attenborough (1923-2014)

Sinoć je do nas stigla vest kako je veliki glumac, producent i reditelj Richard Attenborough otišao na Neko Bolje Mesto, samo pet dana pre svog 91. rođendana. BBC je upriličio kratko, ali efektno prisećanje na tog sjajnog čoveka i stvaraoca.

Polako nas napušta stara garda. Glumci ovog kalibra su bili malobrojni i za glumačkog vakta ovog viteza umetnosti, a danas ih treba svećom tražiti. Atenboro će ostati upamćen.

Laka ti crna zemlja, Majstore.